Riječ je o dijelu velike NATO-ove vježbe Strike Warrior, koja se odvija na području Škotske, okolnih otoka, Sjevernog mora i sjevernog Atlantika. U njoj sudjeluje više od 2000 vojnika iz Velike Britanije, SAD-a, Njemačke, Nizozemske, Kanade i Norveške, uz osam ratnih brodova i 19 zrakoplova.

Kako piše The War Zone, operacija izvedena kod Cape Wratha pokazuje kakve pomorske specijalne operacije britanske snage sve intenzivnije uvježbavaju u sklopu priprema za mogući sukob visokog intenziteta.

Iz podmornice prema obali

Pripadnici 148 (Meiktila) Commando Forward Observation Batteryja Kraljevskog topništva ukrcali su se na njemačku jurišnu podmornicu, koja im je tijekom približavanja obali pružala obavještajnu, nadzornu i izviđačku potporu.

Nakon toga komandosi su iz podmornice krenuli prema obali u malim gumenim čamcima i izveli prikriveno iskrcavanje.

Po dolasku na kopno popeli su se na litice i uspostavili improviziranu promatračnicu. Odatle su identificirali simulirani neprijateljski cilj i navodili bojevu paljbu portugalske fregate Dom Francisco de Almeida klase Karel Doorman.

Cijela operacija tako je u jednoj misiji spojila infiltraciju podmornicom, iskrcavanje malim čamcima, prikriveno izviđanje, označavanje ciljeva, navođenje pomorske paljbe i izvlačenje snaga.

Britanska vojska navodi da ovako složenu operaciju 148. baterija nije izvela gotovo tri desetljeća.

Dodao je da su saveznicima željeli pokazati kakve su misije spremni izvoditi protiv budućih prijetnji.

Zašto baš njemačka podmornica?

Njemački Type 212A posebno je zanimljiv zbog svojih karakteristika. Za razliku od nuklearnih podmornica, riječ je o konvencionalnoj dizelsko-električnoj podmornici, no projektirana je za iznimno tih rad.

Zahvaljujući sustavu neovisnog pogona o zraku (AIP) može dugo ostati pod površinom, što je čini teško uočljivom, osobito u plićim i ograničenim priobalnim vodama.

Takve karakteristike vrlo su korisne upravo za specijalne operacije. Podmornica se može neprimjetno približiti obali, izviđati područje, iskrcati mali tim i ponovno se povući bez potrebe za angažiranjem velikog površinskog broda.

Njezine manje dimenzije također mogu biti prednost blizu obale, gdje veće podmornice ograničavaju dubina mora, konfiguracija morskog dna i neprijateljski senzori.

Britanija je, zanimljivo, posljednje dizelsko-električne podmornice klase Upholder povukla još 1994. i 1995. godine te ih poslije prodala Kanadi. Kraljevska mornarica danas raspolaže isključivo nuklearnim podmornicama.

NATO uvježbava rat na sjeveru

Strike Warrior pokazuje i koliko je multinacionalna suradnja postala važna za NATO-ove operacije. Britanski komandosi tijekom vježbe surađuju s podmornicama, površinskim ratnim brodovima, zrakoplovima, dronovima i specijaliziranim timovima različitih saveznika.

Pripadnici 148. baterije ranije su tijekom iste vježbe navodili paljbu s nizozemske fregate HNLMS Van Amstel i kanadske HMCS St. John's.

Britanski komandosi posljednjih godina mijenjaju i način djelovanja. Koncept Future Commando Force naglasak stavlja na manje i raspršenije postrojbe koje mogu djelovati u neprijateljskom priobalnom prostoru, oslanjajući se na pomorsku mobilnost, besposadne sustave, dalekometnu vatrenu moć i sposobnosti drugih članica NATO-a.

Strike Warrior uključuje amfibijska iskrcavanja, zauzimanje i pregledavanje plovila, obavještajne i nadzorne misije, protupodmorničko ratovanje te uporabu dronova za napade i opskrbu postrojbi.

Posebno je važna i lokacija vježbe. Operacije se odvijaju na području koje povezuje sjeverni Atlantik, Norveško more i prilaze sjevernoj Europi, prostoru koji ima sve veće značenje u NATO-ovu vojnom planiranju.

Britanci su sličnu operaciju već izveli ranije ove godine tijekom vježbe Cold Response u Norveškoj, kada su se koristili njemačkom podmornicom U-35, također klase Type 212A.