Njih dvoje zatražili su pravo na odštetu za žrtve civilnog rata jer im je otac, zajedno s još četvero ljudi ubijen 1994. u Batinjskoj Rijeci, selu pored Daruvara koje je bilo pod ingerencijom hrvatskih vlasti. Iste godine ŽDO u Bjelovaru podiže optužnicu protiv troje optuženika da se deset godina kasnije kazneni postupak obustavio jer je protiv jednog od okrivljenika nije bilo dokaza, a dvojica su pobjegla u Srbiju čiji su državljani i zna im se prebivalište.

U srpnju 2006., Krešimir i Štefica pokreću postupak za naknadu nematerijalne štete. Općinski sud u Daruvaru i Županijski sud u Bjelovaru daju djeci ubijenog Zdravka za pravo i dodjeljuje im po 105 tisuća kuna svakom.

Međutim, ŽDO Bjelovar se žali Vrhovnom sudu koji u ožujku 2010. ukida prethodnu presudu smatrajući da je nastupila zastara pokretanja građanskog postupka, računajući subjektivni rok od tri godine. Na tu odluku Krešimir i Štefica ulažu žalbu Ustavnom sudu, ali ona tri godine kasnije biva odbijena i tada za njih počinje pravna agonija.

'Sukladno odluci Vrhovnog suda, ODO u Daruvaru pokrenulo je postupak za povrat isplaćenog novca. Tražili su da vratimo što su nam isplatili što nije problem. Problem je u tome što smo morali platiti sve ostalo i to je tada iznosilo 335 tisuća kuna.

S kamatom on danas iznosi oko 440 tisuća kuna. Sestra ima obrt i njoj su ovrhom sjeli na račun i ona je svoju polovicu isplatila. Ja čekam da meni sjednu na mirovinu i zbog toga ću morati u kredit jer školujem troje srednjoškolaca od kojih će jedno na fakultet dogodine. Ja bih još i preživio, ali sebi ne bih oprostio kad djeci ne bih omogućio školovanje', ogorčeno priča Krešimir i proziva ministra Slavka Linića i Ministarstvo financija koji su brojnim dužnicima otpisali kamatno dugovanje, a na njegov dopis nitko mu nije ni odgovorio.

Budući da je pravna bitka u Hrvatskoj završila, njegov branitelj Hrvoje Čačić najavio je žalbu sudu u Strasbourgu.