"Velebit je bio naša zona odgovornosti, imali smo četiri napadna pravca – pomoćna i jedan glavni. Glavni ciljevi operacije s Velebita bili su obuhvatiti područje Malog Alana, repetitora Čelavac, izaći na komunikaciju Obrovac–Gračac kod Prezida, i to su bili glavni ciljevi prvog dana operacije. Ja sam bio zapovjednik glavnog pravca napada vezano za početak same operacije 4. kolovoza", prisjetio se Janjić za RTL Danas.

Drugog dana, 5. kolovoza, specijalne postrojbe su uspjele probiti neprijateljske linije, izašavši na cestu Obrovac–Gračac, ušavši u Gračac oko 11 sati i oslobađajući ga, što je bilo u isto vrijeme kada su se oslobađali Knin i druga područja. Akcija je bila izuzetno brza, bez mnogo vremena za emocije.

"To je bilo munjevito, nismo imali vremena za neku emociju. Sam boj na Malom Alanu bio je jako žestok – neprijatelj je imao 32 teško oklopljena bunkera i borili smo se od 7 ujutro. U 13 sati smo probili Mali Alan i operacija je tada krenula punom dinamikom", naglašava Janjić.

Koordinirao s Gotovinom i Glavnim stožerom

Iako nije izravno komunicirao s generalom Antom Gotovinom, Janjić je bio u kontaktu sa zapovjednikom svog stožera, generalom Markačem, koji je koordinirao s Gotovinom i Glavnim stožerom. Janjić ističe važnost koordinacije među različitim jedinicama i ističe da je ključ uspjeha operacije bila visoka organizacijska i taktička spremnost Hrvatske vojske i specijalnih postrojbi MUP-a, koja je postignuta kroz prethodne operacije poput Poskoka, Maslenice i Medačkog džepa.

"Stvarno je to bilo ogromno iskustvo i čvrstina, vidjeli smo da imamo snagu i da ćemo Oluju obaviti – samo da krenemo", rekao je.

Snažna volja i motivacija pomeli neprijatelja

Jedan od najvećih izazova bila je surovost terena Velebita. Borbe su bile otežane zbog nepristupačnosti, dok su neprijateljski bunkeri dodatno komplicirali napad. Međutim, specijalne postrojbe bile su izuzetno motivirane, posjedovale su snažnu volju, te su imale preciznu topničku podršku koja je omogućila napredovanje.

"To je nepristupačnost, borbeno djelovanje je otežano, oni su imali bunkere, a mi smo dolazili od ispod. Ali bili smo snažni, imali smo snažnu volju i snažnu topničku podršku koja je bila vrlo precizna", objasnio je Janjić.

U svakom oslobođenom mjestu, osjećaj pobjede bio je neopisiv. Janjić se prisjeća zavjeta koji su dali na Velebitu, dok su gledali okupiranu Liku.

"Imali smo zavjet da ćemo se jedan dan vratiti u Zagreb, ali preko Plitvica", rekao je. Tijekom operacije, neprijatelj nije mogao predvidjeti jačinu napada, unatoč tome što su znali da će napad uslijediti. Specijalci su imali oko 3100 ljudi, šest minobacačkih bitnica, divizion raketnih lansera i dugometne topništvo. Janjić ističe da su imali toliku snagu da su neprijatelja doslovno pomeli.

"Pomišljali smo da ćemo se jednog dana spustiti, a to će biti preko Plitvica u Zagreb", rekao je Janjić, ponosno se prisjećajući tih trenutaka.

Ponosan na mimohod

Također, osvrnuo se na nedavni mimohod, koji ga je duboko impresionirao. "Svi smo se osjećali ponosno gledajući naše avione kako grme, tenkove kako tutnje, vojnike kako stupaju", rekao je, ističući ponos što je najelitnija postrojba, ATJ Lučko, konačno sudjelovala u tom mimohodu.

Prisjetio se i početaka 1991. godine, kada je ATJ Lučko po drugi put išla u pomoć Pakracu. Tada su imali strojnicu montiranu na prikolici i komandni minobacač, oružja koja su im tada predstavljala sve. "Tada su nam predstavljala sve – i kad baciš pogled na mimohod, jedino što možeš reći je: Ponos", zaključio je Janjić.