Kada se odlučuje koji će grad postati prijestolnica, obično se uzimaju u obzir njegova središnja lokacija, broj stanovnika te povijesna, politička i ekonomska važnost. Ne i u slučaju Walesa, čiji je glavni grad izabran anketom, a rezultati su objavljeni proglasom na radiju prije točno 70 godina, kada je odlučeno da to bude Cardiff. Donosimo priču o tome kako je nekoć mala rimska utvrda, a potom i uspavana zabit tijekom godina stjecala status neslužbenog središta zemlje i konačno priznata kao prijestolnica svih Velšana
Šećući pored craft pivovara i restorana fine dining kuhinje, koji se nižu širokim pješačkim avenijama Cardiffa, lako se stječe dojam da je on oduvijek bio kozmopolitska prijestolnica Walesa. No to baš i nije tako jer je proglašen glavnim gradom jedne od četiri države u sastavu Ujedinjenog Kraljevstva tek 20. prosinca 1955. godine i to bez formalne ustavne odluke.
Do prije 70 godina Wales nije bio službeno priznat. Dnevni list South Wales Daily News pokrenuo je 1924. godine anketu kako bi utvrdio koji bi grad trebao predstavljati Wales jer se među stanovništvom pokazala želja za time, ali su gradska vijeća bila podijeljena oko izbora, pri čemu su ona iz Caernarfona, Aberystwytha i Swanseaja iznosila uvjerljive tvrdnje da su upravo oni najbolji kandidati za tu ulogu.
Od 161 anketirane lokalne vlasti, samo njih 76 glasalo je za Cardiff, što nije bilo dovoljno za pobjedu. Stoga su u njemu pokrenuli kampanju za promociju svog velškog identiteta da bi pridobili glasove ostalih, ali je tek 1950-ih ponovno pokrenuta rasprava o budućem velškom glavnom gradu. Caernarfon i Aberystwyth ponovno su se pojavili kao njegovi najljući konkurenti, tvrdeći da su zbog svojih naziva i karaktera više 'velški' od današnje prijestolnice.
Odluka bez referenduma
Odluka o glavnom gradu pala je tek nakon što je gradsko vijeće okruga Cardiganshire odlučilo podržati Cardiff. Njegov primjer slijedili su i ostali gradovi pa je na kraju od 161 lokalne vlasti za njega glasalo njih čak 136, s time da je Caernarfon osvojio 11 glasova, a Aberystwyth samo njih četiri. Tadašnjem ministru unutarnjih poslova i velških poslova Gwilymu Lloydu Georgeu nije preostalo ništa drugo nego da u britanskom parlamentu službeno proglasi Cardiff glavnim gradom Walesa.
Lloyd George, inače Velšanin i sin premijera Davida Lloyda Georgea, koji je vodio Ujedinjeno Kraljevstvo tijekom Prvoga svjetskog rata, pročitao je tu odluku drugog dana i u BBC-jevom radijskom programu. U proglasu je istaknuo da je donesena administrativnim putem, bez referenduma, ali da je to odražavalo stvarno stanje na terenu i široko prihvaćenu praksu.
Zanimljivo je to da Wales, za razliku od Engleske i Škotske, stoljećima nije imao službeno proglašeni glavni grad. Iako je imao važne kulturne i povijesne centre poput Caernarfona, Aberystwytha ili St. Davidsa, politička vlast bila je snažno centralizirana u Londonu. Tijekom 16. stoljeća uslijedila je dodatna administrativna integracija Walesa u Englesku, ali je velški identitet opstao.
Temelje Cardiffa postavili su Rimljani jer su na tom mjestu izgradili utvrdu 55. godine. Nakon što su se povukli s Otoka, tijekom srednjeg vijeka on je bio tek manji trgovački lučki grad s normanskim dvorcem. Tijekom jedne u nizu pobuna Velšana protiv Engleza, potonji su ga u potpunosti spalili pa je trebalo nekoliko stoljeća da se oporavi.
Metropola rekorda
Njegov uspon započinje u 19. stoljeću, tijekom industrijske revolucije, kada postaje najvažnija luka za izvoz ugljena iz južnog Walesa. Do početka 20. stoljeća Cardiff prerasta u jedan od najprometnijih lučkih gradova, što mu donosi brz demografski, ekonomski i infrastrukturni razvoj. Stoga mu kralj Edward VIII. dodjeljuje u listopadu 1905. godine i službeni status grada. To ne čudi jer je samo godinu ranije u njemu sklopljen prvi posao na svijetu vrijedan milijun funti, a odnosio se naravno na ugljen.
Početkom 20. stoljeća Cardiff je već funkcionirao kao de facto političko središte Walesa. Ondje su se nalazila glavna administrativna tijela i većina nacionalnih institucija. Uz to, imao je najveći broj stanovnika među velškim gradovima, a bio je i prometno i gospodarski najpovezaniji. U mnogočemu je bio napredan pa je tako u njemu još 1894. godine otvorena prva prodavaonica gramofonskih ploča u svijetu, Spillers Records, koja radi i danas.
Današnji Cardiff je uzbudljiv, multikulturalni grad, prepun trgovina, butika, barova i restorana, kako u središtu, susjednim predgrađima, tako i u Cardiff Bayu, ambicioznom projektu kojim je velik dio brodogradilišta preuređen u rekreacijski kompleks i slatkovodno jezero. Velški glavni grad također se može pohvaliti snažnim kreativnim sektorom s velikim filmskim studijima kao što je Wolf Studios, koji pomažu u produkciji holivudskih blockbustera, a poznat je i po stadionu Principality, jedinstveno smještenom u središtu, što ga čini jednim od najboljih mjesta za gledanje ragbija u svijetu.
Status Cardiffa kao glavnog grada učvršćen je osnivanjem Nacionalne skupštine za Wales 1999. godine te izgradnjom modernih političkih i kulturnih institucija, ali i sveobuhvatnim razvojem metropole kao simboličkog središta velškog identiteta. Između ostalog, danas je dom najveće zbirke slikara impresionizma, poput Moneta, Renoira, Van Gogha i Cézannea, nakon Pariza. Zato i ne čudi to da ovaj grad od 346.000 stanovnika godišnje posjeti čak 18 milijuna turista. Dio njih, barem oni ciničniji, rekli bi kako je bolje da je Cardiff prijestolnica jer što bi bilo da je tijekom ankete prevladao Llanfairpwllgwyngyllgogerychwyrndrobwllllantysiliogogogoch, kako glasi ime jednog od velških mjesta.
