Scenariji o potencijalnom izlasku Velike Britanije iz Europske unije ne nalaze više samo svoje mjesto u oportunim izjavama premijera Davida Camerona koji je najavio mogući referendum o članstvu zemlje u Uniji ili o potrebi za 'manje Europe' pred procesima jače integracije eurozone, već su odnedavno postali i plauzibilni motivi financijskih projekcija
Naime, azijska financijska grupacija Nomura je, kako izvještava EU Observer, naručila studiju o tzv. brexitu, britanskom napuštanju Unije. Izvještaj, koji je procurio u javnost, sastavio je Alastair Newton, diplomat i bivši savjetnik premijera Tonyja Blaira, a u njemu se, u svjetlu recentnih političkih izjava, navodi da 'bi referendum o članstvu u EU doveo do napuštanja Unije ako se prije toga ne bi ugovorile značajne koncesije Britaniji s europskim partnerima'.
Kao što su već i same Cameronove izjave dale naslutiti, a izvještaj samo potvrdio, radi se zapravo o političkim sukobima unutar vladajuće koalicije. Britanski konzervativci na vlasti u koaliciji su s proeuropskom liberalnom Demokratskom strankom, no taj je savez već neko vrijeme narušen zbog neuspješne reforme Doma lordova, gornjeg doma parlamenta. Izvještaj stoga nedvosmisleno tvrdi da bi 'daljnje koncesije euroskepticima mogle dovesti do raspada koalicije i prijevremenih izbora nakon kojih bi uslijedio referendum'.
Cameronove izjave već su se niz puta interpretirale kao dodvoravanje sve brojnijoj struji euroskeptika koji smatraju da bi Britanija trebala nanovo pregovarati o uvjetima svog članstva, prije svega zbog jačanja integracije unutar eurozone. Zahtjevi britanskih konzervativaca idu u jasnom smjeru liberalizacije tržišta. Traže da se Britanija izuzme od novih nameta na europskom financijskom tržištu te niz izuzeća u socijalnoj politici, kao što je primjerice ograničenje radnog vremena. Prema anketama, čak bi 50 posto Britanaca glasalo za izlazak zemlje iz Unije u slučaju da druge zemlje odbiju pregovarati o novim uvjetima članstva.
Javnost je zasad suočena s nizom kontradiktornih i konfuznih najava iz kojih je nemoguće izvući koherentan stav. Tako ministar vanjskih poslova William Hague poručuje u parlamentu da je vlada 'odlučna u namjeri da igra ključnu ulogu unutar Unije', premijer Cameron po potrebi lansira izjave koje idu na ruku euroskepticima, no istovremeno se kune u suradnju s europskim partnerima, dok je financijsko tržište očito počelo ozbiljnije promatrati fenomen čiji se uzroci lako mogu detektirati u krhkim političkim koalicijama i unutarnjoj borbi za vlast.
