zagrebačka studentica

Anesa Šabani: Jako mi smetaju predrasude prema Romima

  • Autor: Silvana Srdoč
  • Zadnja izmjena 06.05.2017 17:15
  • Objavljeno 06.05.2017 u 17:15
  • +3

Anesa Šabani

Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić

Anesa Šabani (21) studentica je Zdravstvenog veleučilišta u Zagrebu, a odabrani smjer radne terapije omogućit će joj širok izbor zaposlenja u radu s onima kojima je pomoć najpotrebnija - od djece s poteškoćama u razvoju, preko oboljelih od cerebralne paralize i drugih poremećaja pokreta, do dementnih osoba starije životne dobi. Po ocu Romkinja, po majci Bošnjakinja, po rođenju Hrvatica, po vjeri muslimanka, po opredjeljenju humanitarka - ova rođena Zagrepčanka šali se da će jednog dana u Hrvatskom saboru naslijediti zastupnika nacionalnih manjina Veljka Kajtazija. Njezinu šalu treba ozbiljno shvatiti

Anesa Šabani ruši sve kulturne stereotipe o Romima, a ne uklapa se ni u rezultate velikog istraživanja Europske unije s 25.000 ispitanika, prema kojemu gotovo svi Romi u Hrvatskoj, njih 93 posto, žive ispod granice siromaštva. Otkako su se njezini roditelji skrasili u Hrvatskoj, bave se trgovinom odjećom po sajmovima, a taj posao pretvorio se u obiteljski biznis nakon što mu se u potpunosti posvetila i majka, bivša radnica tvornice Kamensko. Anesi i njezinoj sestri omogućili su sretno djetinjstvo u zagrebačkoj četvrti Savica, a nakon selidbe i prvu mladost na Žitnjaku.

'Možda zbog svjetlije boje kože, diskriminaciju sam izravno osjetila samo jednom u životu i to u srednjoj školi. Osjećaj stvarno nije ugodan. Jedna profesorica, nakon usmenog ispita, dala mi je prolaznu ocjenu iako sam znala za više. Rekla je pred razredom: 'Nije bitno kako, nego tko odgovara.' Očito je imala predrasude', kaže Anesa. U srednjoj školi za primalje, inače, bila je odlikašica.

Za vrijeme školovanja zaljubila se u to zanimanje, ali unatoč ocjenama i uspjehu na državnoj maturi, nije uspjela upisati željeni studij primaljstva na Fakultetu zdravstvenih studija u Rijeci, na koji godišnje upisuju samo 15 studenata. U međuvremenu je odradila pripravnički staž u Kliničkoj bolnici Merkur pa je igrom slučaja imala priliku asistirati na porodu svojoj prijateljici iz udruge Romski san.

'Bilo joj je lakše jer sam bila uz nju, a ja sam bila sretna što sam s njom mogla podijeliti njezinu najveću sreću', kaže Anesa.

Iako sada studira radnu terapiju na Gupčevoj zvijezdi, od upisa na fakultet u Rijeci nije odustala i pokušat će opet. 'Uporna sam, a kažu da to nije uvijek dobro', smije se. U njezinu slučaju upornost je jedan od ključnih elemenata uspjeha. Drugi je posvećenost obrazovanju.

Udruga Romski san

Autor: youtube

'Jako mi smetaju predrasude, ne samo prema Romima, nego prema svim manjinama. Nitko nije kriv zato što je rođen drukčiji od drugih', ističe Anesa. Krug njezinih prijatelja je 'izmiskan', uglavnom su to prijatelji iz srednje škole i s fakulteta, a o temama kao što su nacija, religija ili etničko porijeklo rijetko se raspravlja. A kako ljudi obično reagiraju kad saznaju da je Romkinja?

'Obično svi odmah kažu da obožavaju romsku muziku. Malo poslije pitaju kako to da se nisam udala jer da se Romi žene mladi i imaju puno djece. Kažem im da očito nisu svi takvi', navodi Anesa.

'Ti si moj dobri Rom'

Prisjeća se kako joj se jedna poznanica nakon upoznavanja u srednjoj školi povjerila da se boji Roma. Stanovala je u đačkom domu u Dubravi i na putu do tramvaja prolazila pokraj tamnoputih uličnih prodavača. Kada joj je Anesa rekla da je Romkinja, odgovorila je: 'Ti si moj dobri Rom.' Naknadno ju je obavijestila da prolazi pored njih bez straha.       

Udruga Romski san održava edukativne tribine i interventno pomaže članovima romske zajednice. Tribina o zdravlju žena iznenadila je Anesu jer je shvatila da sudionice nisu ni približno dovoljno educirane o osnovnim ginekološkim terminima i uslugama. 

'U diskriminaciji Romkinja često se koristi argument da se one udaju sa 16 godina i krenu rađati djecu. To naravno nije pravilo, ali da, Romkinjama treba približiti sve mogućnosti, treba im omogućiti da razmisle o svom životu i o tome da bi možda bilo bolje da završe srednju školu prije nego odluče imati djecu. To se, uostalom, ne odnosi samo na Rome, nego i na sve ostale srednjoškolce, koji nisu dovoljno obrazovani', upozorava Anesa.

Grad Zagreb: Dodjela stipendija učenicima i studentima romske manjine / Arhivska fotografija

Grad Zagreb: Dodjela stipendija učenicima i studentima romske manjine / Arhivska fotografija

Izvor: Pixsell / Autor: Zarko Basic/PIXSELL

Svojedobno, objeručke je prihvatila ponudu svoje srednjoškolske profesorice etike da kao muslimanka u 'muškoj' Elektrostrojarskoj obrtničkoj školi na Selskoj, u kojoj je ta ista profesorica predavala vjeronauk, učenicima održi predavanje o islamu. Dok se pripremala za to, na Facebooku je slučajno vidjela pitanje jedne djevojke može li ostati trudna nakon samozadovoljavanja lutkom Barbie. Ako pitanje i nije bilo ozbiljno, rasprava koja se razvila temeljem njega nagnala je Anesu da predloži novu, korisniju temu predavanja: o trudnoći i menstrualnom ciklusu. Inicijativa je dobila zeleno svjetlo pa je uz nazočnost profesorice, ali i ravnatelja škole te pedagoginje, učenicima u Powerpointu pokazala presjek ženskih spolnih organa. Zavladao je muk i nitko nije želio odgovoriti na pitanje što je na slici. Možda ih je bilo sram?

'Nadam se i dalje da ih je bilo sram. Nakon što su ravnatelj i pedagoginja izašli iz učionice pokazali su da znaju za dva jajnika', otkriva Anesa, dodajući da ništa bolje nije bilo učeničko znanje o muškim spolnim organima. 'Mislim da je cijela Hrvatska u problemu kad mladi ne znaju takve stvari', definirala je. 

 

Uz manjkavo obrazovanje, što smanjuje mogućnosti za zaposlenje, Anesa ukazuje na poteškoće Roma u ishođenju osobnih dokumenata. Ta dva problema su donekle povezana pa se može reći da se njihovi problemi u Hrvatskoj vrte u začaranom krugu. Ona bi prvo krenula rješavati obrazovanje. 'Više bih se orijentirala na djecu i mlade kako bismo pomogli njima. Priznajmo, puno je teže pomoći čovjeku od 50 godina, koji bi trebao biti pred mirovinom, nego usmjeriti nekoga s 20 godina.'

Anesa poznaje i saborskog zastupnika Veljka Kajtazija, s kojim se ponekad šali da je ona njegova nasljednica. Kako bi ona reagirala na zapaljive teme, poput natpisa 'Za dom spremni' na spomen-ploči u Jasenovcu, u kojem su stradale tisuće Roma?

'Borba za ravnopravnost trajat će jako dugo'

'Rođena sam 1996., a ne 1991. ili 1941. Nisam bila tamo u vrijeme zločina i ne želim nikoga mrziti. Roditelji su mi uvijek govorili da ne treba nikoga mrziti i da se mržnja uvijek vrati mržnjom', odgovara Anesa. Ona žarko želi ostati u Zagrebu iako rodbina s očeve strane, razasuta po cijeloj Europi - u Francuskoj, Belgiji, Švedskoj, Njemačkoj - zove da se presele kod njih. Sestra se udala i otišla u Belgiju pa je Anesa posjećuje, ali više voli otići u domovinu svog oca - Makedoniju. 'Skopje je grad koji može parirati svakom europskom gradu. S jedne strane je moderan, a s druge predivno tradicionalan. Morate ga vidjeti i osjetiti da biste znali o čemu govorim', kaže.

Dok bi se roditelji možda još i odlučili na život bliži rodbini, Anesa ne želi ni čuti za odlazak iz Hrvatske. 'Ako netko želi raditi, naći će posao. Meni je lijepo u Zagrebu - to je moj grad', zaključuje. Njezin romski identitet služi joj na ponos i ukoliko bi postala saborska zastupnica, 'zastupala bi svoje ljude' radije nego da se priključi nekoj od velikih političkih stranaka. 'Treba se boriti za ravnopravnost Roma. Ta borba trajat će, nažalost, još jako dugo.'

Kao zagrebačka studentica, Anesa prima stipendiju Grada Zagreba u iznosu od oko 3300 kuna mjesečno (50 posto neto plaće u Zagrebu). Srednjoškolcima iz redova romske manjine omogućena je stipendija od oko 2300 kuna mjesečno (35 posto neto plaće), naravno uz određene kriterije, poput minimalne prosječne ocjene 3,0.

Od Ivice Lovrića, pročelnika Gradskog ureda za obrazovanje, doznajemo da se stipendije za Rome dodjeljuju od 2012. godine i da njihov broj progresivno raste, pa su tako premijerno dodijeljene četiri učeničke i dvije studentske stipendije. Za školsku/akademsku godinu 2013./2014. bilo je 17 učeničkih i dvije studentske stipendije, godinu kasnije omjer je bio 32:3, a 2015./2016. 40:1. Za tekuću školsku godinu dodijeljeno je 56 učeničkih i pet studentskih stipendija za pripadnike romske manjine.

Romi u ostatku Hrvatske nemaju takve mogućnosti, a njihove šanse za uspjeh nerijetko dodatno smanjuje neprijateljstvo lokalnih sredina, zbog čega je već bilo i tužbi protiv pojedinih škola za segregaciju romskih učenika. 

Suzana Krčmar: Potrebno je uložiti puno veće napore

Predsjednica Saveza Roma u Republici Hrvatskoj KALI SARA, Suzana Krčmar, osvrnula se za tportal na pitanje obrazovanja Roma u Hrvatskoj i problem malog broja studenata te nacionalne manjine. 

'Smatram da problem nastaje već u najranijoj dobi, kada se djecu nespremnu šalje u osnovnu školu, a da im se ne daju potrebni temelji u predškolskoj dobi. Samim time djeca nemaju mogućnosti razvijati se u skladu sa svojim vršnjacima i susreću se s raznim predrasudama u društvu već od najranije dobi, kada su najranjiviji.

Također, velik je nedostatak i interes pedagoga i učitelja da usmjere, potaknu djecu, a i zaštite u okruženju koje nije povoljno za njih. Naime, djeca samim time sve više upisuju trogodišnje škole, nema ih tko animirati, a i često je velik problem nedostatak potrebnih financijskih sredstava, zbog čega djeca niti ne pomišljaju da se dalje obrazuju ili pak upisuju fakultete', upozorava Krčmar.

Prema informacijama s terena, sve više mladih Roma upisuje se na fakultete, ali se i tamo susreću sa specifičnim problemima, kao i potpunom neizvjesnošću po pitanju zapošljavanja. 'Potrebno je uložiti puno veće napore u to da se romsku djecu usmjeri u školovanje i obrazovanje kako bismo zajedno radili na tome da romsku zajednicu na što bolji način integriramo u obrazovni sustav', navela je Krčmar.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!