Policija se nalazi na lokaciji velikoj dva hektara (pet jutara) poznatoj kao StocaMine. Razlog policijske prisutnosti leži ispod zemlje i odnosi se na 42.000 tona pohranjenog otrovnog otpada.

StocaMine, koji se nalazi u starom industrijskom gradu Wittelsheimu u Alzasu, nekada je bio rudnik kalijeva karbonata (potaše). Sada su njegova okna zatvorena i skladište otrovni otpad iz drugih mjesta. Iznad njih nalazi se jedan od najvećih europskih vodonosnika.

Neki se boje da ovaj otrovni otpad neće ostati zatvoren u rudniku jer znanstvenici kažu da bi s vremenom mogao prodrijeti u alzaški vodonosnik, a on je povezan s vodonosnikom važnim za Gornju Rajnu, koji se proteže između Francuske, Švicarske i Njemačke, potencijalno kontaminirajući pitku vodu za milijune ljudi. U rudniku se nalaze tvari koje su povezane i s masovnim izumiranjem divljih životinja, što bi moglo imati ozbiljne i dugotrajne posljedice na ekosustave, piše The Guardian.

Sud je 17. lipnja potvrdio odluku vlade da otpad treba ostati na toj lokaciji i biti prekriven tonama betona kako bi se spriječilo njegovo curenje. Oni koji se zalažu za njegovo uklanjanje nazvali su to 'tempiranom bombom za buduće generacije'.

'Vječni grob' za otpad

Vodonosni sloj nalazi se pet metara ispod površine, a još 500 metara niz prugastu ružičasto-bijelu stijenu i ostatak starog rudnika kalijeva karbonata sa 125 kilometara tunela. Prostor veličine sedam nogometnih igrališta sadrži živu, arsen i druge teške metale, kao i cijanid i ostatke iz spalionica kućnog otpada. Izvješća sugeriraju da bi se tamo mogao skrivati ​​i ilegalni otpad.

Tijekom godina vlasti i proizvođači otpada diljem svijeta koristili su bivše rudnike kao 'sigurne' grobove za otrovni otpad – daleko od očiju, daleko od srca. Ali stijene na ovoj lokaciji se kreću i povlače pod pritiskom susjednih rudnika, izložene temperaturi od 30 Celzijevih stupnjeva. Stropovi i zidovi urušavaju se brzinom od dva centimetra godišnje i vlada zabrinutost da neki od spremnika s otpadom više nisu dostupni – ili da to uskoro neće biti.

Projekcije se razlikuju, ali istraživanja sugeriraju da će voda u sljedećih 300 godina postupno poplaviti rudnik. Neki znanstvenici kažu da je moguće zatvoriti jame i odgoditi ispuštanje onečišćenja ili ga potpuno zaustaviti. Drugi pak tvrde da je jedino što može omogućiti sigurnost budućih generacija uklanjanje otpada, što bi moglo koštati oko 65 milijuna eura.

Ubrizgavanje tona betona

Vlada je odlučila ubrizgati tone betona u galerije i zatrpana okna da bi ih učinila vodonepropusnima, ostavljajući otpad u njima, no ekološke skupine smatraju da je to nepromišljeno s obzirom na pomicanje stijena.

Teški metali u vodi, čak i u malim količinama, povezani su s nizom zdravstvenih problema, poput raka, neuroloških i oštećenja bubrega, a s vremenom se mogu akumulirati u tijelu.

Također imaju značajne posljedice na divlje životinje koje žive u rijekama i močvarama. U vodenom svijetu dokumentirani su slični utjecaji, uključujući neurološke probleme i razvojne deformacije, a istraživači kažu da curenje otpada globalno predstavlja 'ogromnu prijetnju' bioraznolikosti. Dokumentira se sve više slučajeva onečišćenja koje se probija iz odlagališta u vodne sustave i zagađuje tlo, ugrožavajući ekosustave. Cijanid – jedna od najtoksičnijih tvari prisutnih u StocaMineu – izuzetno je opasan za riječne ekosustave te je povezan s masovnim uginućem riba.

Alsace Nature iznio je slučaj Europskom sudu za ljudska prava, tvrdeći da ostavljanje otpada na tom mjestu predstavlja rizik za javno zdravlje. Sud je, ponovimo, donio odluku da otpad može ostati, iznijevši mišljenje da je propadanje galerija već učinilo opasnim njegovo uklanjanje.

Godinama su dužnosnici uvjeravali javnost da će se otpad skladištiti na toj lokaciji samo 30 godina.

U rujnu 2002. godine izbio je požar ispod zemlje te danima gorio i mjesecima izbacivao otrovne pare. Tadašnji izvršni direktor postrojenja dobio je zbog toga uvjetnu kaznu od četiri mjeseca, a ono je zatvoreno i zato što je stvorilo samo 24 radna mjesta. Poslije likvidacije 2009. godine francuska vlada postala je jedini dioničar tvrtke Mines de Potasse d’Alsace, koja je vlasnik StocaMinea, a iz nje su odbili komentirati Guardianov tekst.

StocaMine je osuđen na postupno poplavljivanje u nadolazećim stoljećima, ali ne zna se mnogo o tome što se događa u susretu vode s otpadom. Ipak, zna se da se nekoliko rudnika soli i kalijeva karbonata urušilo zbog kontakta sa slatkom vodom, uzrokujući klizišta, slijeganja i vrtače u tlu.

Deseci hidrologa, geokemičara i geologa i dalje pokušavaju riješiti problem s otpadom u StocaMineu.