U Zagrebu, u Draškovićevoj ulici, 31. svibnja službeno se otvara Muzej povijesti videoigara, nova kulturna atrakcija posvećena razvoju industrije videoigara od 60-ih godina prošlog stoljeća do početka ovoga tisućljeća. Riječ je o projektu vrijednom više od dva milijuna eura.

Među više od 3000 relevantnih i atraktivnih izložaka nalaze se neke od najzanimljivijih inovacija s područja videoigara i interaktivne zabave, a ovaj, na širem području jedinstven muzej osmislio je Damir Šlogar, hrvatski poduzetnik i developer, najpoznatiji po studiju Big Blue Bubble, tvorcu hit igre 'My Singing Monsters'.

Od developmenta do muzeja

Nakon više desetljeća provedenih u industriji videoigara i razvoja naslova za velike developere, Šlogar je svjedočio svemu - od adventa mobilne gejming industrije, preko financijskog kraha 2008., pa sve do ere covida i porasta interesa za videoigre potaknutog lockdownom.

Kako njegova karijera obuhvaća velik opseg iskustava u raznim aspektima globalnog gejming biznisa, posve je shvatljivo to da je dio te ljubavi prema digitalnoj zabavi prenesen u koncept samog muzeja. Radi se, naime, o čak tri kata ispunjena gejming nostalgijom - igrama izdanim od šezdesetih godina prošlog stoljeća pa sve do početka novog milenija i postupnog prelaska u eru digitalnog preuzimanja.

'Strašno bitna stvar je to što ovaj muzej sadrži stvari koje su danas sve rjeđe - a to su igre koje ste posjedovali nakon kupovine. Danas preko Steama i sličnih platformi samo kupujete dozvolu za igranje. Kad kompanija odluči ugasiti servere, više ih ne možete igrati', kaže Šlogar.

Nevjerojatan postav

Postav se većinom sastoji od Šlogarove privatne kolekcije i čini jedan od najbolje opremljenih muzeja na tu temu u svijetu. Najbliže mjesto s kolekcijom koja mu može parirati nalazi se u Madridu. Zašto se odlučio baš za Zagreb? Šlogar je to objasnio na vrlo jednostavan način:

'Nakon što smo prodali firmu u Kanadi, otišli smo na jug Francuske. Tamo smo gledali kuće i, makar su nam se mnoge svidjele, ni u jednoj nismo htjeli živjeti - to su dobrim dijelom bile kuće za zabave. Nakon toga smo rekli: 'Idemo malo nazad u Hrvatsku, u Zagreb, pa ćemo poslije vidjeti kamo ćemo.' I tako, nekoliko godina kasnije, odlučio sam tu napraviti muzej videoigara', ispričao je novinarima dok su ga obilazili.

'Videoigre su sastavni dio mog života, a kroz ovaj muzej želim podijeliti tu strast sa svijetom, posebno s mlađim generacijama, onima koje možda nisu iskusile čaroliju njihovih ranih dana. Osim toga, videoigre su odavno dio suvremene kulture. Ovaj muzej ima cilj educirati, inspirirati i zabaviti posjetitelje kroz uzbudljivo putovanje u povijest videoigara. Nadalje, muzej je 100 posto privatno financiran.

Radi se o vrlo osobnom projektu u kojem nisam bio spreman na puno kompromisa, tako da nisam ni pokušavao tražiti alternativne izvore financiranja. Kada krenemo s radom i pokažemo da se radi o vrlo ozbiljnom projektu, kakvog u Europi još nema, nadamo se i široj podršci', rekao je Šlogar.

Nostalgičarski raj u centru Zagreba

Ova kolekcija po mnogočemu čini jedinstven postav u ovom dijelu Europe i prostire se na preko 800 četvornih metara.

Gejmersko blago koje nudi su igre koje se mogu odigrati, uključujući 'Space Invaders' (1978.), 'Asteroids' (1979.) i 'Pac-Man' (1980.), više od 3000 naslova i stotinjak platformi, neke od najrjeđih izložaka koji se mogu vidjeti u ovakvim muzejima, poput prve videoigre ikada - 'Tennis for Two' (1958.), prve komercijalno dostupne videoigre - 'Computer Space' (1971.), prve kućne konzole - Magnavox Odyssey (1972.), prve komercijalno uspješne videoigre - 'Pong' (1972.) i prve ručne konzole - Microvision (1979.).

Muzej se može pohvaliti i jednom od najopsežnijih kolekcija videoigara nekih od ključnih izdavača i franšiza, kao što su Elite (Firebird), Ultimate Play The Game, Diablo, Warcraft, Ever Quest, Strategic Simulations, Cinemaware, Bullfrog, Origin Systems, Lucas Arts i mnogi drugi.

'Vjerujem u ovakve projekte, strastven sam gejmer otkad znam za sebe i aktivno nastojim očuvati kulturnu baštinu digitalne zabave. Mogu se samo nadati da će sljedeće generacije govoriti o gejmingu u dvadesetim godinama ovog stoljeća sa žarom s kakvim mi govorimo i dokumentiramo povijest igara prije trideset i više godina', zaključio je Šlogar.