To je postalo jasno uvođenjem poticaja za kupce električnih i hibridnih automobila. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost izdvojio je u travnju čak sedam milijuna kuna kako bi fizičkim i pravnim osobama sufinancirao kupnju ovih vozila iznosima do 70.000 kuna.

Ovaj novac izdvojili su hrvatski porezni obveznici, vlasnici motornih vozila koji svake godine fondu plaćaju naknadu za okoliš. Oni si možda ne mogu priuštiti Novi Teslin Model S, koji u Njemačkoj košta više od 100.000 eura, no zato će registracijom svojeg dizelaša, vrijednog par tisuća eura, s nekoliko stotina kuna sudjelovati u 70.000 kuna teškom sufinanciranju kupnje ovog automobila.

Električne automobile i hibride ne kupuju ljudi kojima treba pomoć i koji si ih ne mogu priuštiti budući da im cijena nije niža od 200-tinjak tisuća kuna. Štoviše, nerijetko premašuje iznose od pola milijuna kuna.

No tu priči nije kraj. Vlasnici ovih vozila u Zagrebu odnedavno ne moraju plaćati ni parkiranje u javnim garažama, a plan je ovu inicijativu proširiti i na sva javna parkirna mjesta.

Premda ovakvo poticanje svakako podiže popularnost električnih automobila i ekološku svijest, ono je nesumnjivo diskriminirajuće prema ljudima koji si ova vozila ne mogu priuštiti.

Da stvar bude gora, u tom procesu električne i hibridne automobile podiže se na svojevrstan pijedestal ekološke mobilnosti što je ironično samo po sebi kad se u obzir uzme devastirajući učinak koji na prirodu ima proizvodnja baterija i njihovo odlaganje. Niti električna energija, koja pogoni ova vozila, ne dolazi iz obnavljajućih, čistih izvora, poput solarnih elektrana i vjetroelektrana već hidroelektrana, termoelektrana i nuklearnih elektrana.

Je li stoga fer da kupci električnih i hibridnih automobila uživaju u svim povlasticama koje se financiraju iz džepa ostalih vozača?

Sami prosudite te nam recite što mislite u komentarima.