Naoružan MacBookom Pro, sjedim na konferenciji za novinare i kombinacijom tipke CMD i strelica prebacujem iz jednog u drugi virtualni zaslon. IT novinari koji me znaju kao dugogodišnjeg korisnika PC-ja uglavnom gunđaju da sam postao šminker, a rijetki s divljenjem komentiraju: 'Je l' to onaj novi MacBook, metalni?'

Sve što je meni bitno jest činjenica da mi je posve svejedno što radim na Macu, a ne na Windowsima. Neke sitnice mi, istina, nedostaju, poput tipaka Home, End i Del, no i to se da ispraviti tipkovničkim kraticama. Druge me pak mogućnosti, poput spomenutih virtualnih prozora (koje pod Windowsima možete instalirati samo pomoću dodatnih aplikacija, a i onda često ne rade idealno), oduševljavaju.

Ako želite odmah čuti pravu istinu oko prelaska na Mac, ona i nije toliko uzbudljiva. Činjenica je da danas, kako sam i očekivao, prelazak na drugi operativni sustav jednostavno nije tako težak, ponajviše zbog web aplikacija. Najvažnija aplikacija u kojoj radim gotovo sav posao je Firefox, koji na Macu, zajedno s pripadajućim dodacima, radi savršeno. Nakon što sam ga instalirao i povukao bookmarke pomoću dodatka Foxmarks (koji je nedavno prekršten u Xmarks), mogao sam više-manje komotno raditi, a da se uopće ne zabrinjavam oko toga radim li pod Windowsima ili pod Macovim OS X-om.

Sitne razlike i stare navike

Razlike, naravno, postoje. Ona koje sam se najviše bojao, nedostatak desne tipke na touchpadu MacBooka Pro, riješena je na smiješno jednostavan i genijalno elegantan način. Naime, touchpad na novom unibody MacBooku je multitouch, dakle prepoznaje više dodira odjednom. Kliknite jednim prstom, i dobit ćete lijevi klik. Kliknite s dva prsta, i dobit ćete desni. Povucite s četiri prsta prema gore, i svi prozori će se razmaknuti. Povucite s četiri prsta u stranu, i dobite ćete izbor između svih otvorenih aplikacija. Jednom riječju: fantastično.

Drugi i malo veći problem je tipkovnica. Ukratko, ona je na svim Macovima (a pogotovo u hrvatskoj verziji) dosta drugačija od one na PC-ju i iako se sve može riješiti definiranjem kratica ili čak instalacijom posebnog programa po imenu Ukulele koji omogućuje definiranje personaliziranog rasporeda tipaka, na nju se jednostavno treba naviknuti. Hoće li vam to biti prevelika zezancija ili će proći bez problema, ovisi samo o vama.

Od problema na koje sam naišao mogu još navesti i umrežavanje s računalom zasnovanom na Visti, koje radi, ali treba dosta petljanja dok sve ne proradi kako treba, razlike u datotečnom sustavu (Mac OS X koristi HFS i ne može zapisivati na NTFS, barem ne bez posebnih aplikacija) i još neke sitnice. No dosta je toga zapravo vezano uz vaš način prelaska na Mac: ako ste posve prešli i ne koristite često računala Windows, imat ćete manje problema nego ako pokušate kombinirati to dvoje. Meni posao nalaže drugu opciju, no ja sam uglavnom sve probleme uspio riješiti nakon malo traženja po forumima (od domaćih preporučujem odličan forum na stranici mackorisnik.com).

Prednosti nad Windowsima

Što je, pak, s prednostima Mac OS X-a? Često ćete slušati o tome da je OS X puno jednostavniji za korištenje od Windowsa. U nekim stvarima, to je točno: instalacija i deinstalacija programa u većini slučajeva ne postoji (dovoljno je odvući program gdje god želite i to je sve, deinstalaciju vršite odvlačenjem u koš za smeće), a sistemske postavke znatno su jednostavnije i bolje riješene nego u Visti, čija je upravljačka ploča (Control Panel) postala prava noćna mora s gomilom preklapajućih i teško pronalažljivih opcija.

Ako ste napredni korisnik, sve vas to neće previše dirati, puno će vam važnija biti činjenica da je OS X zasnovan na Unixu i kao takav prilično robustan i stabilan operativni sustav koji će se rijetko zalediti, što se u Windowsima događa češće. To, naravno, ne znači da ga je nemoguće srušiti; jednom prilikom, nakon nekoliko odlazaka u način rada sleep i natrag, neke su se aplikacije odbile pokrenuti, a jednom sam morao i ugasiti računalo da bih mogao nastaviti s radom.

No ta poslovična stabilnost koja seže još iz vremena kada su Windowsi bili igračka, a Unix ozbiljan OS ipak se osjeti. Jednom prilikom imao sam otvorenih petnaestak aplikacija, od kojih je jedna bila virtualizacijski program VMWare Fusion, pod kojim  se u jednom virtualnom prozoru vrtjela 64-bitna Vista, a u njoj je pak bio pokrenut Firefox. U jednom trenutku Vista se posve zaledila, no OS X je nastavio veselo raditi, pa sam se bez problema prebacio u drugi prozor i tamo nastavio s radom.

Vizualni dio OS X-a jednostavno je bolje napravljen nego onaj na Visti. Razni efekti i tranzicije rade munjevito, čak i kad potrošite svu radnu memoriju. Što se pak tiče ugrađenih aplikacija, unatoč fami da Mac dolazi sa svim što vam treba, činjenica je da softverske pakete za ozbiljan rad, kao što je iWork, morate nadokupiti. Točno je da Mac (ali, budimo iskreni, i Windowsi) dolazi s gomilom korisnog softvera, pa tako nećete morati tražiti aplikaciju za rad sa slikama, tekstom, e-poštom i tome slično.

Na kraju, tu je gomila sitnica od kojih će vam neke prirasti srcu i nedostajati kada se vratite na neki drugi operativni sustav. Naprimjer, OS X je tolerantniji prema slabom WiFi signalu i radit će (iako sporo) čak i kad je signal iznimno loš, dok će Windowsi u istoj situaciji prijaviti da signala nema. Time Machine na OS X-u odlično je rješenje za sigurnosnu pohranu podataka, područje koje je na Windowsima prilično zanemareno. I, jesam li već spomenuo da na Macu gotovo nema virusa?

Treba biti pošten i spomenuti stvari koje su na Windowsima ili bolje ili barem jednako dobro riješene. Naprimjer, čak i nakon tjedan dana korištenja pomalo mi nedostaje standardni Windows taskbar, koji je, objektivno gledano, vrlo dobro i jednostavno riješen sustav za rad s otvorenim aplikacijama. Također, mnoge sitnice koje Mac čine drugačijim nisu ništa bolje od istih funkcija u Windowsima, samo su drugačije. Dobar primjer za to su komande za zatvaranje i smanjivanje aplikacija, koje su u Windowsima na desnoj strani, a na Macu na lijevoj. No Appleova poslovična pažnja koju pridaje detaljima i lijep izgled OS X-a imaju na korisnika čudan učinak: sve se nekako doima ljepše na Macu, pa je teško biti objektivan. Ako ništa drugo ne upali, objektivnost i nepristranost ću zadržati kemijskim sredstvima (čitaj: ogromnim količinama kave).

Aplikacije - ima li ih dovoljno?

Windowsi imaju jednu veliku prednost nad svim ostalim operativnim sustavima: ogroman broj aplikacija koje na njima rade. Budimo realni - na koji god operativni sustav prijeđete, imat ćete probleme s nekom aplikacijom koja postoji samo za Windowse, pa tako i s Mac OS X-om. Ovo pogotovo vrijedi za tisuće besplatnih aplikacija koje ste pokupili negdje usput i ni ne znate da vam nedostaju dok ne shvatite da ih na Macu jednostavno nema. Ipak, dobre vijesti su da sam za sve čega sam se uspio sjetiti u ovih tjedan dana našao zamjensku aplikaciju, koja radi gotovo jednako dobro (a u nekim slučajevima i bolje) nego ona na Windowsima. Mirandu je tako zamijenio Adium, Media Player Classic je ustupio mjesto VLC-u, a WinRAR je postao StuffIt.

Pritom valja i napomenuti da za OS X ima puno manje besplatnih aplikacija, čak se i maleni, jednostavni programčići plaćaju koji dolar. To nije problem malo starijem korisniku koji već barata kreditnim karticama, no ako su vam financije skučene, Windowsi su u konačnici jeftiniji izbor, jer za gotovo svaku namjenu postoji odlična besplatna aplikacija.

Ako ste zagriženi igrač, Mac nije idealna opcija za vas, jer mali broj igara radi na Macu. To se djelomično može riješiti, na Macu možete instalirati i Windowse pomoću Boot Campa, no ne možete u njega ugraditi dvije najnovije ATI-jeve grafičke kartice u CrossFire modu kako bi se najnovije igre vrtjele pri 100 FPS-a. To je, opet, stvar vašeg osobnog izbora, ako se povremeno igrate, nećete imati problema, a ako ste gejmerski fanatik, PC i Windowsi su ipak bolji izbor.

Prvih tjedan dana je iza nas, čekaju nas još tri tjedna!

Ruku na srce, činjenica jest da su i OS X i Windowsi danas prilično zreli operativni sustavi i da svatko tko zna što radi neće imati većih problema. Prelazak nije naročito težak, prednosti ima i na jednoj i na drugoj strani. No treba još vidjeti kako će se Mac i OS X ponašati kad ga stavimo pred stvarno zahtjevne zadatke, kao što su obrada zvuka i videa, te kako se ponaša kad na njega priključimo raznorazne dodatke. O tome, kao i opširniju recenziju samog MacBooka Pro (i još nekoliko drugih Macova), moći ćete čitati u sljedećim epizodama dnevnika.