Najveći operativni eksperimentalni nuklearni fuzijski reaktor u svijetu počeo je s radom u Naki u Japanu. Fuzijske tehnologije još su u povojima, ali očekuje se da bi mogle ponuditi odgovor na buduće energetske potrebe čovječanstva.

Za razliku od fisije, koja za oslobađanje energije u sadašnjim nuklearnim elektranama koristi cijepanje jezgre atoma, fuzija to postiže spajanjem dviju jezgri.

Cilj reaktora JT-60SA je istražiti izvedivost fuzije kao sigurnog velikog izvora neto energije bez ugljika – s više proizvedene energije nego što se uloži u njenu proizvodnju.

Stroj visok šest katova, smješten u hangaru u Naki, sjeverno od Tokija, sastoji se od 'tokamak' posude u obliku krafne, koja sadrži vrtložnu plazmu zagrijanu na 200 milijuna stupnjeva Celzijusa.

Riječ je o projektu Europske unije i Japana, preteči Međunarodnog termonuklearnog eksperimentalnog reaktora (ITER), koji je u izgradnji u Francuskoj.

Čišća i sigurnija energija

U taj projekt je uključeno više od 500 znanstvenika i inženjera iz više od 70 tvrtki. Krajnji cilj oba projekta je stapanje jezgri vodika u teži element - helij - pri čemu dolazi do oslobađanja energije u obliku svjetlosti i topline, u procesu sličnom onome koji se odvija unutar Sunca.

Istraživači koji rade na ITER-u - a koji je dosad probio budžet, kasni u provedbi i suočava se s velikim tehničkim problemima - nadaju se postići sveti gral tehnologije nuklearne fuzije: neto energiju.

Neto povećanje energije ostvareno je prošlog prosinca u pogonu National Ignition u Nacionalnom laboratoriju Lawrence Livermore u SAD-u, domu najvećeg lasera na svijetu.

Američko postrojenje koristi drugačiju metodu od ITER-a i reaktora JT-60SA, poznatu kao inercijska zatvorena fuzija, u kojoj se visokoenergetski laseri usmjeravaju istovremeno u cilindar veličine naprska koji sadrži vodik.

Za razliku od fisije, fuzija ne nosi rizik od katastrofalnih nuklearnih nesreća, poput katastrofe u Fukushimi u Japanu 2011., i proizvodi daleko manje radioaktivnog otpada od sadašnjih elektrana, piše Guardian.