Kronološka dob govori koliko dugo živimo, ali ne nužno i koliko brzo naše tijelo biološki stari. Istraživači sa Državnog sveučilišta u Seulu pokazali su da bi snimke stražnjeg dijela oka mogle poslužiti za procjenu biološkog starenja, i to bez invazivnih postupaka.

Studija, objavljena u časopisu GeroScience, temelji se na tehnologiji poznatoj kao retinalni dobni jaz (retinal age gap, RAG). Ona pomoću modela strojnog učenja procjenjuje dob osobe na temelju snimke mrežnice, a razlika između procijenjene i stvarne kronološke dobi može ukazivati na razlike u biološkom starenju.

Istraživači su pritom ranije modele proširili novim podacima. Za treniranje sustava upotrijebljene su snimke zdravih očiju i očiju s bolestima mrežnice ili vidnog živca, što u većini ranijih istraživanja nije bio slučaj. Ukupno je analizirano 29.530 snimki mrežnice 7.535 sudionika. Model je potom testiran na dodatnih 14.832 snimki 7.416 drugih sudionika.

Sustav je kronološku dob procjenjivao s prosječnom pogreškom od 2,5 do 2,7 godina, što je usporedivo ili bolje od ranijih RAG modela.

Veća razlika povezana s nekim bolestima i navikama

Istraživači su zatim analizirali kako je RAG povezan s različitim zdravstvenim i životnim čimbenicima. Veći RAG bio je povezan s:

• dijabetesom: +2,52 godine
  
• trenutačnim pušenjem: +0,5 godina
  
• bivšim pušenjem: +0,46 godina
• degeneracijom makule: +0,6 godina
• kataraktom: +1,86 godina

Kod katarakte istraživači upozoravaju da rezultat možda dijelom proizlazi iz zamućenijih snimki, a ne nužno iz bržeg starenja mrežnice. Važno je i da istraživanje nije usporedilo RAG s drugim etabliranim metodama mjerenja biološke dobi. Povezanost većeg RAG-a s bolestima i čimbenicima za koje se zna da utječu na biološko starenje ipak sugerira da bi metoda mogla imati takvu primjenu.

Istraživači su također ispitali pristup poznat kao višezadaćno učenje (multi-task learning), pri kojem model istodobno procjenjuje dob i spol. Prema njihovom objašnjenju, takav pristup mogao bi smanjiti dio pogrešaka povezanih s razlikama između muškaraca i žena.

Za sada nije alat za procjenu pojedinca

Potencijalna primjena metode nije ograničena samo na procjenu biološke dobi. Budući da se snimanje očne pozadine već rutinski provodi u oftalmološkim klinikama, RAG bi u budućnosti mogao pomoći u prepoznavanju pacijenata kojima bi bile potrebne dodatne zdravstvene pretrage.

Ipak, istraživači naglašavaju da je za takvu primjenu potrebno još istraživanja. Jedan od sljedećih koraka bit će dugoročno praćenje sudionika kako bi se utvrdilo mijenja li se procijenjena retinalna dob nakon liječenja ili drugih promjena zdravstvenog stanja. Trenutačno je metoda prikladnija za proučavanje trendova na razini populacije nego za procjenu zdravstvenog rizika pojedinca. Razlike koje model pronalazi često su male u odnosu na njegovu marginu pogreške.

Drugim riječima, veći RAG u ovom istraživanju ne znači sam po sebi da osoba biološki stari brže. Da bi se to moglo pouzdano utvrditi, RAG će trebati usporediti s drugim biomarkerima starenja i pratiti iste osobe kroz dulje razdoblje, piše Science Alert.