U siječnju ove godine amateri istraživači otkrili su novu vrstu aurore koja se proteže po nebu poput prstiju. Nazvali su ih dinama.

Za razliku od dosad uočenih aurora, koje se protežu uspravno prema dolje od glavnih vrpci svjetla dine se rastežu - vodoravno. Znanstvenici pretpostavljaju kako bi mogla biti riječ o vidljivom ispoljavanju atmosferskih valova, lelujanja zraka uslijed područja različitih temperatura i gustoća u atmosferi.

Pokaže li se ta pretpostavka točnom, bit će to prvi put da je netko uspio promatrati atmosferske valove putem aurora, piše Business Insider.

Dine su, nagađa se, posljedica sudara električnih struja iz svemira s gornjim dijelovima Zemljine atmosfere, pri čemu dolazi do zagrijavanja. Naime, čini se kako se pojavljuju nakon što nabijene čestice iz svemira prebace energiju ju atmosferu.

Steve nije kao druge aurore, ali nije niti rijetkost

Članovi skupine Alberta Aurora Chasers su 2016. godine uočili neobični ljubičasti luk na nebu. Nazvali su ga Steve, što je kasnije postala kratica za Strong Thermal Emission Velocity Enhancement (STEVE). Kako bi otkrili o čemu se radi, pratili su satelit dok je prolazio kroz tu neobičnu pojavu.

Procesi nastanka aurora na Zemlji počinju na Suncu, zahvaljujući stalnom tijeku električki nabijenih čestica u obliku sunčevog vjetra. Događanja na Suncu odašilju struje iona i elektrona, koje svemirom putuju nešto sporije od brzine svjetlosti.

Kad dođu do Zemlje naše ih magnetsko polje djelomično usmjeri prema polovima, gdje u interakciji s atmosferom stvaraju polarna svjetla. Dođu li u kontakt s kisikom stvaraju zeleno i crveno svjetlo, dok dodir s dušikom rezultira plavim i ljubičastim.

Steve, čini se, nije posljedica kontakta s nabijenim česticama, što znači kako - tehnički gledano - nije u pitanju aurora. Što onda jest?

Podaci prikupljeni satelitom ukazuju na zaključak kako je riječ o vrpci plinova na velikoj visini koji izgaraju na temperaturi koja je blizu tri tisuće Celzijusovih stupnjeva.

Ispostavilo se također kako to nije rijetka pojava. Samo ju dosad nismo uočili.

Tajna zavojite aurore

Većina pravih aurora pojavljuje se kad i povećane razine solarnih aktivnosti. Velike eksplozije i električne oluje na Suncu mogu prekinuti elektroničke komunikacije, poremetiti rad GPS-a, izbaciti satelite iz orbite, ugroziti astronaute, pa čak i izbaciti iz pogona elektroenergetske mreže.

Dvije takve solarne oluje su, recimo, na 11 sati prekinule radio-komunikaciju u hitnim slučajevima tijekom uragana Irma 2017. godine.

Lani je Jennifer Briggs, stažistica u američkoj svemirskoj agenciji NASA-i, otkrila auroru nepovezanu s izvanrednim događanjima na Suncu. Zavojita aurora, prva te vrste, snimljena je iznad otoka u Norveškoj.

Moguće objašnjenje je ogromno sažimanje Zemljinog magnetnog polja, no znanstvenici nisu sigurni kako je do toga došlo. Pretpostavlja se kako je bilo posljedica oluje na rubovima magnetskog polja.

Aurore nisu samo na Zemlji

I drugi planeti Sunčevog sustava imaju aurore, nastale često kao posljedica istih procesa kao na Zemlji. Atmosfere Jupitera, Saturna, Urana i Neptuna sastavljene su uglavnom od vodika, što znači kako su njihove aurore vidljive u ultraljubičastom spektru.

Dio aurore Jupitera dolazi od njegovog mjeseca Ia, koji ima velike aktivne vulkane iz kojih odašilje sumpor-dioksid u svemir. Magnetno polje tog planeta također redovno otkida dijelove Ia i usmjerava ih prema polovima, gdje čestice stvaraju auroru i pritom nastaju moćne X-zrake.

Prije tri godine znanstvenici su otkrili kako aurore na sjevernom i južnom polu Jupitera ne fluktuiraju zajedno kao na Zemlji. Zasad dosad nije otkriveno zašto je tomu tako.