Svima je jasno da se razmišljanje i osjećaji razlikuju od osobe do osobe, međutim, uglavnom smo navikli misliti da je način na koji vidimo predmete oko nas manje-više identičan. No primarni vizualni korteks – područje u stražnjem dijelu mozga odgovorno za obradu vizualnih podataka – svojom veličinom od čovjeka do čovjeka može varirati i do 300 posto.

U novoj studiji provedenoj na uzorku od 30 ljudi tim iz Centra za snimanje mozga u Wellcome Trustu na University Collegeu u Londonu prvi je put pokazao da veličina tog režnja određuje kako ćemo vidjeti okolinu. Dr. D. Samuel Schwarzkopf, Chen Song i profesor Geraint Rees pokazivali su ispitanicima niz optičkih iluzija među kojima i poznatu Ebbinghausovu u kojoj su dva kruga iste veličine okružena velikim, odnosno malim laticama (vijencima krugova). Iako su u stvarnosti identični, većini ljudi prvi krug izgleda manji od drugoga.

U drugoj, tvz. Ponzovoj optičkoj iluziji, identični krugovi postavljeni su preko slike tunela. Oni koji su postavljeni pred stražnjim dijelom tunela čine se većima od onih koji su postavljeni ispred prednjeg dijela.

Neki od sudionika 'vidjeli su' velike razlike u dimenzijama krugova, a drugi ih gotovo uopće nisu primjećivali. Svim ispitanicima magnetskom je rezonancom utvrđena veličina vizualnog korteksa.

Prema rezultatima objavljenim u časopisu Nature Neuroscinece, ispitanici su to manje podložni iluziji što im je vizualni režanj veći.
'Naša je studija prva pokazala da veličina jednog dijela mozga utječe na vizualnu percepciju svijeta koji nas okružuje', rekao je dr. Schwarzkopf. 'Optičke iluzije nas zbunjuju i nadahnjuju našu maštu, međutim, istovremeno pokazuju da naša slika svijeta ne mora nužno biti točna, odnosno da ona ovisi o dimenzijama mozga... Koliko će nas lako iluzije prevariti, ovisi o tome koliko je naš mozak sredstava izdvojio za obradu vizualnih podataka.'

Neka istraživanja pokazala su da australski Aboridžini imaju u prosjeku znatno veći vizualni korteks, a time i vizualnu inteligenciju od Europljana.