Odgovor na ovo pitanje dijelom leži u nepotpunim dokazima za nekoliko aktualnih teorija. Nova analiza pokušava otkriti je li običaj žrtvovanja dvorske posluge bio učestao ili se svodio na mali dio povijesti
Novo istraživanje na drevnim kraljevskim grobljima u Egiptu nalaže da su službenici koji su služili ranim kraljevima možda bili žrtvovalni nakon smrti svojih vladara.
Groblje Umm el-Qa'ab kod Abydosa sadržava grobnice i pogrebne komplekse vladara Prve dinastije, a najstariji ukopi datiraju oko 3000. godine pr. Kr. Uz kraljevske grobnice nalaze se i brojni grobovi ljudi povezanih s kraljevskim kućanstvima, uključujući dame, nositelje pečata, nadzornike i obrtnike.
Arheologinja Roselyn Campbell sa Sveučilišta Purdue ponovno je analizirala ostatke 46 osoba iz grobova povezanih s kraljevima Djerom i Djetom te kraljicom Merneith. Riječ je o ostacima koji se čuvaju u zbirkama Duckworth Sveučilišta Cambridge.
Istraživanje, objavljeno u časopisu Frontiers in Environmental Archaeology, pokazuje da je 18 od 46 lubanja imalo znakove potencijalno smrtonosnih ozljeda, uključujući prijelome. U jednom slučaju pronađena je i ozljeda nastala udarcem ili rezom u području oka.
vezane vijesti
Više od stoljeća stara rasprava
Grobove osoba povezanih s kraljevskim obiteljima 1920-ih je iskapao britanski egiptolog Flinders Petrie. On je smatrao da je riječ o ljudskim žrtvama, a s tim su se tumačenjem kasnije složili i neki drugi stručnjaci.
Problem je bio u tome što Petrie na ostacima nije pronašao jasne dokaze traume. Pretpostavio je da su neki ljudi možda bili živi pokopani, dok su drugi stručnjaci smatrali da su osobe umrle prirodnom smrću, a njihovi su ostaci kasnije premješteni u Abydos nakon smrti vladara. Campbell smatra da je Petrie možda vidio prijelome, ali nije prepoznao da su nastali u vrijeme smrti, a ne naknadnim oštećenjem kostiju.
Prema njezinoj analizi, ozljede vjerojatno nisu nastale udarcima buzdovanom, oružjem koje se često prikazuje u drevnoj egipatskoj umjetnosti. Vjerojatnije je da su korišteni široki i ravni predmeti izrađeni od drveta ili roga.
Ipak, istraživanje ne dokazuje da su sve osobe pokopane u tim grobovima bile žrtvovane. Campbell naglašava da se za lubanje bez znakova traume ne može utvrditi što se dogodilo. Moguće je da su neke osobe bile žrtvovane, a druge nisu.
Praksa koja je brzo nestala
Broj pomoćnih grobova oko kraljevskih kompleksa postupno se smanjivao i čini se da je praksa nestala početkom Druge dinastije. Salima Ikram, profesorica na Američkom sveučilištu u Kairu, istaknula je da ideja o žrtvovanju kraljevih slugu nije nova, ali da je ovo jedno od rijetkih istraživanja u kojem su na tim ostacima primijenjene suvremene i detaljne metode analize.
Prema njezinu tumačenju, praksa je bila kratkog vijeka i kasnije su stvarne osobe zamijenjene figuricama. Neki su ljudi možda takvu sudbinu prihvaćali kao priliku za vječni život u službi božanskog kralja, dok su je drugi mogli doživljavati kao prijetnju i pokušavati joj pobjeći.
Egiptologinja Dawn McCormack sa Sveučilišta Samford također upozorava da je riječ o malom uzorku. Ipak, smatra da mogućnost nasilnog usmrćivanja dijela ljudi nije neočekivana s obzirom na prirodu tih pogrebnih kompleksa. Istraživanje tako pruža nove dokaze u više od stoljeća dugoj raspravi o tome jesu li rani egipatski vladari nakon smrti doista sa sobom u smrt odvodili dio ljudi koji su im služili. Zbog malog broja analiziranih ostataka, međutim, još nije moguće utvrditi koliko je takva praksa bila raširena, piše Guardian.
