Znanstvenici istražuju može li toksin koji proizvode određeni sojevi bakterije Escherichia coli biti jedan od razloga zbog kojih rak debelog crijeva sve češće pogađa osobe mlađe od 50 godina. Nova istraživanja upućuju na to da bi izloženost tom toksinu u ranom djetinjstvu mogla izazvati promjene u DNK koje desetljećima poslije pridonose razvoju raka. Stručnjaci su o tim nalazima govorili pred britanskim parlamentarnim odborom, naglašavajući da je riječ o važnom tragu, ali ne i o dokazanom uzroku bolesti
Broj slučajeva raka debelog i završnog crijeva među mlađima od 50 godina u posljednja se dva desetljeća udvostručio u mnogim zemljama. Iako bolest i dalje znatno češće pogađa starije osobe, znanstvenike brine porast dijagnoza među mlađim generacijama.
Pretilost, pušenje, konzumacija alkohola i nedovoljna tjelesna aktivnost poznati su čimbenici rizika, no istraživači smatraju da sami ne mogu objasniti takav porast.
Karl Smith-Byrne, molekularni epidemiolog sa Sveučilišta u Oxfordu, rekao je pred odborom za znanost i tehnologiju britanskog parlamenta da poznati čimbenici rizika mogu objasniti tek oko polovice dijagnosticiranih slučajeva raka debelog crijeva, piše Guardian. Zato znanstvenici sve intenzivnije istražuju druge moguće uzroke, među kojima se posljednjih godina istaknuo bakterijski toksin kolibaktin.
Trag vodi do bakterije koja živi u crijevima
Kolibaktin proizvode određeni sojevi bakterije Escherichia coli, koja inače može biti normalan dio ljudske crijevne mikrobiote. Istraživanje objavljeno prošle godine u znanstvenom časopisu Nature pokazalo je da su karakteristične mutacije povezane s djelovanjem tog toksina puno češće u tumorima mlađih pacijenata.
Znanstvenici su utvrdili da su takve promjene bile oko 3,3 puta češće u tumorima osoba kojima je rak dijagnosticiran prije 40. godine nego u tumorima osoba starijih od 70 godina.
Ti nalazi upućuju na mogućnost da izloženost kolibaktinu u ranoj životnoj dobi pridonosi kasnijem razvoju bolesti. 'To je trenutačno vjerojatno najizglednije objašnjenje', rekao je Smith-Byrne britanskim zastupnicima, govoreći o mogućoj ulozi kolibaktina u porastu raka među mlađima od 50 godina.
No istraživači naglašavaju da je potrebno provesti dodatna istraživanja.
Promjene u DNK mogle bi početi već u djetinjstvu
Posebnu pozornost privukla su istraživanja koja sugeriraju da kolibaktin može ostaviti tragove na DNK još u najranijoj životnoj dobi.
Mike Stratton, profesor sa Sangerova instituta, ranije je upozorio da se mutacije povezane s djelovanjem kolibaktina kod neke djece mogu pojaviti već u dojenačkoj dobi. Pojedina djeca do desete godine mogu nakupiti broj mutacija usporediv s onim koji se inače nalazi kod pedesetogodišnjaka. To ne znači da će razviti rak, ali takve bi promjene mogle stvoriti podlogu za njegov kasniji nastanak.
Smith-Byrne, koji je i sam prebolio rak završnog crijeva dijagnosticiran u mlađoj dobi, objasnio je da bi izloženost toksinu tijekom osjetljivog razdoblja razvoja mogla ubrzati nakupljanje promjena koje s vremenom pridonose nastanku tumora.
Što se promijenilo posljednjih desetljeća?
Jedno od pitanja na koje znanstvenici još nemaju odgovor jest zašto bi izloženost kolibaktinu mogla biti povezana s porastom raka upravo među mlađim generacijama.
Elio Riboli, profesor epidemiologije raka na Imperial Collegeu u Londonu, iznio je mogućnost da su se određeni sojevi bakterije E. coli tijekom posljednjih desetljeća promijenili. Tragovi povezani s kolibaktinom uglavnom se pronalaze kod osoba rođenih nakon 1960. godine, što bi moglo upućivati na promjene u bakterijama koje žive u ljudskim crijevima.
Helen Coleman, epidemiologinja sa Sveučilišta Queen's u Belfastu, ocijenila je da je kolibaktin jedan od prvih važnijih novih tragova u istraživanju uzroka raka debelog crijeva među mlađim odraslim osobama.
Naglasila je da se uzrok bolesti dijagnosticirane između 18. i 49. godine možda mora tražiti mnogo ranije, u djetinjstvu, a potencijalno čak i tijekom razvoja prije rođenja. Zato istraživanje takvih utjecaja predstavlja velik izazov. Između moguće izloženosti štetnom čimbeniku i dijagnoze raka mogu proći desetljeća.
Poznati čimbenici rizika i dalje su važni
Stručnjaci upozoravaju da ne treba zanemariti ono što se o prevenciji već zna. Rak debelog i završnog crijeva treći je najčešći rak u svijetu i čini približno desetinu svih dijagnosticiranih slučajeva raka.
Pretilost, pušenje, alkohol i nedovoljna tjelesna aktivnost ostaju važni čimbenici rizika na koje je moguće utjecati. Riboli je istaknuo da bi se velik broj slučajeva raka mogao spriječiti boljom primjenom postojećih spoznaja o prevenciji.
Istraživanje kolibaktina zato ne dovodi u pitanje poznate čimbenike rizika, nego otvara mogućnost da na razvoj bolesti utječu i procesi koji počinju mnogo prije odrasle dobi. Znanstvenici se nadaju da bi razumijevanje tih procesa u budućnosti moglo pomoći u prepoznavanju osoba s povećanim rizikom i razvoju novih načina prevencije.