Europa ubrzano gradi podatkovne centre kako bi smanjila tehnološku ovisnost o SAD-u i Kini, no razvoj umjetne inteligencije sve više ovisi o jednom ključnom resursu – električnoj energiji. Norveška je zbog naglog rasta zahtjeva za priključenje novih podatkovnih centara privremeno ograničila rezervacije mrežnih kapaciteta, a diljem Europe jačaju rasprave o njihovoj potrošnji struje i vode. Hrvatska se u međuvremenu priprema za potencijalno najveće tehnološko ulaganje u svojoj povijesti, projekt Pantheon kod Topuskog. Domaći stručnjaci za tportal objašnjavaju zašto razvoj takve infrastrukture može biti velika gospodarska prilika, što bi Hrvatska njime mogla dobiti i kako osigurati da nova ulaganja ne ugroze postojeće korisnike elektroenergetske mreže
Neminovno je da umjetna inteligencija mijenja način poslovanja, industrijsku proizvodnju i svakodnevni život, no njezin razvoj zahtijeva i sve jaču infrastrukturu. Iza AI modela, digitalnih usluga i računalnih sustava stoje podatkovni centri koji moraju imati pouzdanu opskrbu električnom energijom, odgovarajuće sustave hlađenja i pristup komunikacijskim mrežama.
U SAD-u i Europi raste otpor građana njihovoj izgradnji, a u više europskih zemalja održani su organizirani prosvjedi. Više od 100 organizacija iz 15 europskih zemalja priključilo se inicijativi 'Stop Dirty Data Centres', tvrde organizatori. Građani prosvjeduju zbog velike potrošnje struje i vode, mogućih posljedica za okoliš i lokalne zajednice, a pojedine države već uvode ili pripremaju stroža pravila. U Nizozemskoj su prosvjednici upali na gradilište podatkovnog centra, u Italiji se stanovnici protive gradnji novih postrojenja, zbog čega regionalne vlasti pripremaju strože propise, a Norveška je privremeno ograničila rezervacije mrežnih kapaciteta.
Dostupnost energije postala je jedno od glavnih pitanja u europskoj tehnološkoj utrci. Države žele privući ulaganja i razvijati vlastite računalne kapacitete, no ujedno moraju osigurati da elektroenergetske mreže mogu podnijeti naglo povećanje potrošnje.
Koliko je taj izazov velik, pokazuje upravo nedavna odluka Norveške. Iako proizvodi više električne energije nego što troši, tamošnji operator prijenosnog sustava Statnett privremeno je zaustavio nove rezervacije mrežnih kapaciteta za podatkovne centre dok ne utvrdi dodatna tehnička pravila za njihovo priključivanje. Mjera bi, prema najavljenom planu, trebala trajati najdulje do 1. kolovoza 2027. godine.
Norveška nije zaustavila razvoj, nego priprema stroža pravila
Ninoslav Holjevac s Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER) objašnjava da norvešku odluku ne treba promatrati kao odustajanje od podatkovnih centara, nego kao pokušaj da se njihovo širenje uskladi s mogućnostima elektroenergetskog sustava.
'Situacija je u Norveškoj, točno tako kako je spomenuto, privremena obustava postupaka. To bi se moglo okarakterizirati i kao tehnička mjera za sigurnost sustava', kaže Holjevac za tportal.
Pojašnjava da Statnett mora preciznije odrediti kako će se tako veliki potrošači ponašati u različitim uvjetima rada mreže. Usto nije važno samo koliko električne energije podatkovni centar troši, nego i koliko brzo mijenja opterećenje, kako reagira na kvarove te može li svojim radom izazvati dodatne poremećaje. Takvi korisnici moraju ispunjavati zahtjeve koji se odnose na kvalitetu električne energije, dopuštene promjene opterećenja i mogućnost smanjivanja oscilacija u mreži, primjerice korištenjem sustava za pohranu energije.
Holjevac ističe da Hrvatski operator prijenosnog sustava (HOPS) nije uveo obustavu kakvu je najavila Norveška. Međutim u ugovorima o priključenju novih velikih korisnika predviđa obvezu poštivanja tehničkih uvjeta koji će vrijediti u trenutku stvarnog priključenja. Ti će uvjeti biti preciznije definirani u skladu sa zahtjevima za siguran i pouzdan rad elektroenergetske mreže.
Norveška ima oko 800 megavata priključenih podatkovnih centara i dodatnih 4,2 gigavata rezerviranih kapaciteta, dok na odobrenje čeka još oko devet gigavata zahtjeva. Nacionalno vršno opterećenje pritom iznosi nešto više od 25 gigavata. Od ukupno 26 gigavata novih zahtjeva za priključenje zaprimljenih ove godine, približno 75 posto odnosi se na podatkovne centre, tumači naš sugovornik.
Holjevac upozorava da se i Hrvatska suočava s velikim interesom za priključenje novih podatkovnih centara. Zato je važno da operatori unaprijed utvrde jasne tehničke uvjete kako bi se novi kapaciteti mogli priključivati bez ugrožavanja sigurnosti elektroenergetskog sustava. U tome vidi i smisao norveške odluke, koju ne smatra preprekom daljnjem razvoju industrije.
'Pri tome, predviđena 'pauza' u Norveškoj najavljena je da traje do 1. kolovoza 2027. što djeluje kao razumni rok koji zapravo ne zaustavlja razvoj nego daje sustavu priliku da postane uređeniji i pouzdaniji. Industrija dobiva jasnija pravila i predvidljiviji postupak, ali i veće obveze', tumači Holjevac.
Europa ne želi ovisiti o tuđoj tehnologiji
U pozadini rasprave o energetskim kapacitetima nameću se i neka druga pitanja – može li Europa razvijati vlastitu digitalnu industriju ako nema dovoljno podatkovnih centara i računalne infrastrukture?
Europska unija želi najmanje utrostručiti kapacitete podatkovnih centara u idućih pet do sedam godina, a taj je cilj dio njezinih nastojanja da ojača vlastitu cloud i AI industriju. Holjevac navodi da se europski udio u svjetskim kapacitetima podatkovnih centara smanjio s više od četvrtine 2015. na približno 15 posto 2024. godine.
Za Ivana Bešlića, predsjednika udruge UNIT Croatia, taj je problem prije svega pitanje tehnološkog suvereniteta. Hrvatska i Europa, upozorava on, oslanjaju se na inozemne uređaje, digitalne usluge i AI sustave, a vlastita infrastruktura nužna je ako žele imati veću kontrolu nad tehnološkim razvojem.
'Hrvati koriste strane usluge i strane proizvode na način da smatraju da im je sve stalno dostupno i da je to njihovo pravo. Koristimo strane mobilne uređaje, koristimo strane data centre, koristimo jako puno strane tehnologije. Hrvatska i Europa gube svoj tehnološki suverenitet. Koristimo strane AI alate', upozorava Bešlić.
Ističe da europske kompanije nastoje konkurirati američkim tehnološkim divovima, ali da američka industrija i dalje prednjači. 'Francuski Mistral uspije biti konkurentan, ali evo vidimo i s najnovijim IPO-om američke tvrtke Anthropic da će oni nastaviti biti predvodnici. U cijelom tom kontekstu moramo gledati objektivno', kaže.
Njegova je poruka da Hrvatska mora odlučiti želi li aktivno sudjelovati u razvoju novih tehnologija ili se zadovoljiti korištenjem proizvoda i usluga razvijenih u drugim državama. 'Hrvatska se mora odlučiti želi li biti zemlja s industrijom, zemlja s tehnologijom ili ćemo prodavati užitak sunce i more bez dodatnog sadržaja.'
Razvoj domaćih kapaciteta, smatra Bešlić, važan je i za zaštitu podataka te mogućnost primjene umjetne inteligencije u javnim uslugama, među ostalim u zdravstvu.
'Ako želimo imati vlastiti suverenitet, ako želimo da se podaci o građanima koriste unutar naših granica, ako želimo da hrvatski doktori mogu raditi bolje predikcije bolesti, onda Hrvatska treba biti neovisna. Stoga podržavam gradnju data centra u Hrvatskoj.'
Energija je najveći izazov
Da Europa ne može ostvariti svoje tehnološke ambicije bez odgovarajuće energetske infrastrukture, ranije je za tportal upozorio i Andrija Šimić iz Hrvatskog Telekoma. 'Razvoj AI industrije i podatkovnih centara nezamisliv je bez značajnih ulaganja u energetsku infrastrukturu. Dostupnost pouzdane i dovoljne količine električne energije osnovni je preduvjet za rad takvih sustava', istaknuo je Šimić. Pozdravljaju, rekao je, daljnji razvoj industrije podatkovnih centara u Hrvatskoj, ali upozorava da takvi projekti zahtijevaju velika ulaganja i dugoročno planiranje. Izgradnja računalne infrastrukture ne može se promatrati odvojeno od proizvodnje električne energije i razvoja mreže koja će je opskrbljivati.
'Jedan od glavnih problema razvoja podatkovnih centara su velike investicije, posebno u energetsku i mrežnu infrastrukturu, koje se ne mogu realizirati u kratkom roku i zahtijevaju dugoročno strateško planiranje', objasnio je Šimić.
Generativna umjetna inteligencija dodatno je povećala zahtjeve za snagom i gustoćom računalne opreme. Današnji AI sustavi trebaju puno veće kapacitete od mnogih tradicionalnih podatkovnih centara, što zahtijeva i drukčija rješenja napajanja i hlađenja. 'Oprema koja se danas ugrađuje, posebno za AI workloadove, zahtijeva znatno veću snagu električne energije i gustoću računalnih resursa nego prije', rekao je Šimić.
Upozorio je i na problem koji se sve češće pojavljuje u europskim državama: interes investitora postoji, ali elektroenergetska infrastruktura ne razvija se jednakom brzinom. 'Danas su podatkovni centri u velikoj mjeri ograničeni dostupnošću energije, a ne potražnjom. Interes za ulaganja postoji, ali infrastruktura često ne može pratiti taj tempo.'
Što Europa i lokalne zajednice dobivaju?
Velika ulaganja u podatkovne centre mogu potaknuti gospodarski razvoj, otvoriti prostor novim tehnološkim uslugama i ojačati digitalnu infrastrukturu. No koristi nisu jednako raspoređene, kao ni troškovi.
Holjevac upozorava da lokalne zajednice mogu osjećati posljedice povećane potrošnje energije i vode, dok se gospodarske koristi razvoja podatkovnih centara mogu širiti na znatno veće područje.
'Koristi postoje, no društvena korist od izgradnje data centara naravno da je neravnomjerno distribuirana na društvo u cjelini i lokalnu zajednicu. Pri tome, lokalna zajednica često mora snositi teret nekih negativnih utjecaja dok rast sektora data centara ima pozitivan efekt na razvoj cijelog gospodarstva.'
Zato smatra da treba pronaći ravnotežu između potreba investitora, lokalnog stanovništva i gospodarstva.
Jedna od važnijih dugoročnih koristi može biti upravo nova elektroenergetska infrastruktura. Dalekovodi, transformatorske stanice i druga ulaganja koja zahtijeva veliki podatkovni centar mogu nakon izgradnje koristiti i drugim korisnicima, povećati pouzdanost opskrbe te omogućiti priključivanje novih obnovljivih izvora energije.
Uz to, podatkovni centri mogu donositi prihode od mrežnih naknada, poslove održavanja, mogućnost korištenja otpadne topline i domaće računalne kapacitete potrebne gospodarstvu.
Kako uskladiti potrošnju struje i vode?
No njihova velika potrošnja zahtijeva odgovarajuće planiranje kako se ne bi ugrozila sigurnost opskrbe postojećih korisnika. Holjevac kao primjer navodi Portugal, koji priprema propise prema kojima bi podatkovni centri morali koristiti obnovljive izvore energije i sustave hlađenja koji ne ugrožavaju opskrbu vodom kućanstava i gospodarstva.
Upozorava da energetska učinkovitost i potrošnja vode nisu uvijek povezane na isti način. Pokazatelj PUE mjeri koliko ukupne energije podatkovni centar koristi u odnosu na energiju potrebnu samoj računalnoj opremi, ali ne obuhvaća izravno potrošnju vode.
'Hlađenje isparavanjem može smanjiti PUE, ali povećava potrošnju vode, pa ta dva cilja mogu biti u sukobu', objašnjava Holjevac. Zato odluke o tehnologiji hlađenja moraju uzeti u obzir konkretne lokalne uvjete, dostupnost vode i mogućnosti energetske mreže.
Tko treba platiti novu infrastrukturu?
Jedno od ključnih pitanja u Europi postaje financiranje mreže potrebne za priključenje velikih podatkovnih centara. Ako određena investicija zahtijeva izgradnju novih dalekovoda ili transformatorskih stanica, treba jasno odrediti koji dio troškova snosi investitor, a koji elektroenergetski sustav.
Holjevac smatra da je temeljno načelo jednostavno: veliki potrošači trebaju snositi troškove koje svojim priključenjem dominantno uzrokuju. 'Smatram da načelo 'tko dominantno uzrokuje trošak, taj ga mora i plaćati' treba biti standard za velike potrošače kod priključka na mrežu. Inače se taj trošak 'socijalizira' i prelazi na sve ostale korisnike mreže.'
Norveška najavljuje upravo takav pristup, uz razmatranje načina na koje bi industrija mogla sudjelovati u financiranju dodatnih proizvodnih kapaciteta.
Holjevac ističe da investitorima nije nužno presudna najniža cijena ulaganja, nego i predvidljivost uvjeta pod kojima se projekti realiziraju. Važno im je unaprijed znati koja pravila vrijede, kakvi su tehnički zahtjevi i pod kojim se uvjetima mogu priključiti na elektroenergetsku mrežu.
'Sukladno navedenom, konkurentnost se time ne bi trebala ugrožavati, ako su pravila ista za sve i unaprijed poznata', ističe Holjevac.
Takav pristup omogućio bi razvoj novih projekata, uz jasnije razgraničenje odgovornosti između ulagača i operatora elektroenergetske mreže.
Pantheon: Projekt koji bi promijenio razmjere hrvatske potrošnje
Koliko su ti izazovi važni za Hrvatsku, pokazuje projekt Pantheon, planirani AI podatkovni centar u blizini Topuskog. Projekt koji razvijaju poduzetnik Jako Andabak, američki investitor Ryan Rich i partneri predstavljen je kao ulaganje koje bi u konačnici moglo premašiti 50 milijardi eura, uključujući opremu i tehnologiju budućih korisnika.
Holjevac upozorava da je i u Hrvatskoj velik nerazmjer između postojećih kapaciteta podatkovnih centara i planiranih ulaganja. Trenutačno je priključeno oko 25 megavata, dok je, prema njegovoj okvirnoj procjeni temeljenoj na nedavnim podacima HOPS-a, rezervirano gotovo 1,5 gigavata kapaciteta, uz dodatnih približno 0,5 gigavata zahtjeva.
Za usporedbu, vršno opterećenje hrvatskog elektroenergetskog sustava iznosi oko 3,3 gigavata. 'Pantheon je planiran na 1 GW, no uz njega postoje i drugi korisnici koji se ciljaju priključiti', ističe Holjevac.
Godišnja potrošnja na hrvatskoj prijenosnoj mreži, uključujući gubitke, iznosi oko 17 teravatsati. Holjevac upozorava na razmjere potrošnje koju bi Pantheon mogao dosegnuti ako se ostvari njegov puni planirani kapacitet.
'To znači da bi 1 GW pri punom opterećenju činio oko trećine vršnog opterećenja sustava, a pri prosječnom opterećenju od 60 do 80 posto godišnja potrošnja bila bi 5 do 7 TWh, što je trećina ili više današnje potrošnje.' Riječ je o procjeni buduće potrošnje, pod pretpostavkom da podatkovni centar dosegne planiranu snagu i navedenu razinu iskorištenosti. Za usporedbu, godišnja potrošnja na hrvatskoj prijenosnoj mreži, uključujući gubitke, iznosi oko 17 teravatsati.
Prema podacima nositelja projekta Pantheon, za njegovo priključenje trebalo bi izgraditi gotovo 300 kilometara novih 400-kilovoltnih dalekovoda i transformatorsku stanicu, ukupne vrijednosti veće od 500 milijuna eura. Holjevac objašnjava da bi, prema predviđenom modelu, investitor financirao i izgradio tu infrastrukturu, nakon čega bi ona, u skladu s ugovornim odnosima, prešla u vlasništvo operatora prijenosnog sustava.
Takvo ulaganje moglo bi donijeti trajnu korist hrvatskoj elektroenergetskoj mreži, pod uvjetom da se infrastruktura izgradi prema odgovarajućim standardima i uklopi u dugoročni razvoj sustava.
Velika prilika, ali uz jasne preduvjete
Da se projekti ove veličine moraju promatrati dugoročno, ranije je za tportal upozorila i Maruška Vizek s Ekonomskog instituta Zagreb.
'Projekt Pantheon, s najavljenih 50 milijardi eura ukupne investicije i podatkovnim centrom gigavatne razine u Topuskom, na papiru je najveća investicija u hrvatskoj povijesti i jedno od najvećih privatnih američkih ulaganja u Europu. Za Hrvatsku bi on, ako se ostvari, značio upravo ono što je Hrvatskoj kronično nedostajalo: pozicioniranje u globalnom tehnološkom lancu vrijednosti te na karti na kojoj Hrvatska do sada jednostavno nije postojala.'
Vizek istodobno ističe važnost realne procjene provedivosti projekta, uključujući njegovu energetsku infrastrukturu, financiranje i regulatorne zahtjeve.
'No upravo zato je važno zadržati i dozu analitičke trezvenosti: između najave i realizacije projekta ove veličine stoji čitav niz izazova, od energetske i mrežne infrastrukture do financiranja i regulatornih pitanja, pa će se prava vrijednost Pantheona za Hrvatsku moći procijeniti tek kada se od prezentacija prijeđe na gradilište', poručila je.
Holjevac također smatra da je prilika za Hrvatsku stvarna, osobito ako novi projekt potakne razvoj infrastrukture koja će dugoročno koristiti i drugim djelatnostima.
Za ostvarenje tako velikog ulaganja kao ključne uvjete izdvaja postupno priključivanje po fazama, moguće ugovaranje vlastitih izvora energije, ispunjavanje tehničkih kriterija sigurnosti mreže te ugovornu zaštitu javnog interesa ako se projekt ne ostvari u planiranom opsegu.
Upravo je postupno razvijanje kapaciteta važno kako bi se buduća potrošnja mogla uskladiti s raspoloživom proizvodnjom električne energije i planiranim ulaganjima u prijenosnu mrežu.
Budućnost AI-a ovisi i o energetskim odlukama
Prema procjenama Međunarodne agencije za energiju (IEA), potrošnja električne energije europskih podatkovnih centara nastavit će rasti do kraja desetljeća. Taj rast neće jednako opteretiti sve države i regije. U pojedinim dijelovima Europe podatkovni centri već čine značajan udio ukupne potrošnje, zbog čega dostupnost električne energije i kapaciteti mreže postaju sve važniji za planiranje novih ulaganja.
Europski izazov zato nije samo izgraditi što više podatkovnih centara, nego osigurati da njihov razvoj prati odgovarajuća energetska infrastruktura. To uključuje nove izvore električne energije, modernizaciju mreže, učinkovito hlađenje i jasna pravila priključenja.
Norveška odluka pokazuje da privremeno ograničavanje novih rezervacija kapaciteta ne mora značiti zaustavljanje tehnološkog razvoja. Može biti i način da se uspostave uvjeti za sigurnije i predvidljivije investicije.
Hrvatska se s Pantheonom i drugim najavljenim projektima nalazi pred sličnim pitanjima. Razvoj domaćih podatkovnih centara mogao bi ojačati digitalnu neovisnost, privući nova ulaganja i omogućiti veću primjenu naprednih tehnologija u gospodarstvu. No konačne koristi ovisit će o tome koliko će se uspješno uskladiti ambicije investitora, mogućnosti energetskog sustava i potrebe društva.
Hrvatskoj trebaju vlastiti tehnološki kapaciteti, ali njihov razvoj mora pratiti pouzdana i dugoročno planirana infrastruktura. Bez toga ni najveće investicijske najave neće biti dovoljne da se potencijal umjetne inteligencije pretvori u stvarnu gospodarsku prednost.