Među ključnim akterima je NASA, koja je zajedno s istraživačima sa Sveučilišta Oregon aktivirala svoj program za odgovor na prirodne katastrofe. Znanstvenici analiziraju radarske snimke nastale prije i nakon potresa kako bi otkrili nagle promjene u tlu i na građevinama.

Na temelju dosadašnjih analiza procjenjuje se da je oštećeno ili uništeno gotovo 59.000 zgrada. Iako je riječ o preliminarnoj procjeni, ona spasilačkim službama pomaže u određivanju prioriteta tijekom prvih dana nakon katastrofe, piše Euronews.

Ključne podatke pritom osigurava europski program Copernicus. Sateliti Sentinel-1, kojima upravljaju Europska unija i Europska svemirska agencija (ESA), prikupljaju radarske snimke visoke rezolucije koje omogućuju praćenje pomaka tla od svega nekoliko centimetara te otkrivanje građevina čiji se oblik promijenio nakon potresa.

Ti podaci služe kao temelj za rad algoritama umjetne inteligencije.

U pomoć se uključio i Microsoft preko svojeg laboratorija AI for Good. Tvrtka je razvila modele računalnog vida koji mogu automatski analizirati tisuće satelitskih snimaka i procijeniti vjerojatnost da je pojedina zgrada pretrpjela štetu. Cilj nije zamijeniti timove na terenu, već im pomoći da odrede prioritete i brže identificiraju četvrti koje je potrebno prvo pregledati.

Kako bi informacije bile dostupne svima koji sudjeluju u humanitarnoj pomoći, podaci se objavljuju putem Centra Ujedinjenih naroda za humanitarne podatke (HDX). Na toj platformi vlade, nevladine organizacije i spasilačke službe mogu gotovo u stvarnom vremenu pristupati kartama oštećenja i koordinirati svoje aktivnosti.

Stručnjaci pritom naglašavaju da umjetna inteligencija ne može zamijeniti procjene na terenu. Karte koje generiraju algoritmi predstavljaju procjene vjerojatnosti, a ne konačnu potvrdu štete. No kada su pogođene desetci tisuća zgrada, a svaka je minuta važna u potrazi za preživjelima, gotovo trenutačan uvid u razmjere katastrofe može biti presudan za spašavanje ljudskih života.