Tim se povodom oglasila udruge Dinamo - to smo mi, a njihovo priopćenje prenosimo u cjelosti.

Četiri godine i 11 mjeseci zatvorska je kazna koju je nepravomoćno izrekao sud u Osijeku Zoranu Mamiću. Da je dobio mjesec dana više, odmah bi išao u zatvor ili pobjegao kao njegov brat. Umjesto toga on je na korak od povratka u Dinamo, na mjesto s kojeg je počinio do sada neviđenu pljačku Kluba.

Sportski direktor kluba trebala bi postati osoba protiv koje je neki dan potvrđena druga optužnica za izvlačenje novca iz Dinama. Dokaz je to da je naš Dinamo još uvijek u raljama kriminala.

Mjesec dana. Toliko je očito razlika između boravka u zatvoru i povratka u Dinamo.

Nažalost, koliko ovo sve zvučalo suludo, u Dinamu je moguće. Računi se polažu samo jednoj osobi. Onoj koja je pobjegla iz Hrvatske kako ne bi bila u zatvoru zbog 112 milijuna ukradenih kuna iz Dinama ta osoba je vrhuški kluba jedina bitna, a ne članovi kluba koji su vlasnici Dinama.

Članovima Izvršnog odbora Dinama i Uprave to ništa ne znači. Ne znači im ni godina dana zdrave atmosfere na maksimirskim tribinama uz koju je postignut povijesni rezultat. Ne zanimaju ih navijači i ugled Dinama. Da se o tome vodi računa proteklih godina danas bi tribine bile punije jer tko se može identificirati s klubom koji je postao sinonim za kriminalne radnje i primitivizam?

Kome je u cilju dodatno narušiti ugled Dinama? Tko želi odvojiti navijače i članove Kluba te potaknuti lavinu nezadovoljstva?

Odgovor je vrlo jednostavan: To želi onaj koji ne može gledati da se situacija popravila, da igrači Dinama i reprezentacije napokon ostvaruju svoj sportski potencijal, ali i svi koji su omogućili ovakav scenarij od politike, preko suda u Osijeku do odgovornih ljudi u Dinamu. Eventualni povratak Zorana Mamića u Dinamo još je jedan poraz pravne države.

Dok je sintagma 'opasnost od ponavljanja djela' općeprisutna u svakoj sudnici, u Dinamu je nažalost ona uobičajena pojava, pa možda čak i slučaju budućih transfera Olma, Hajrovića, Livakovića ili nekog drugog igrača…