Sponzor rubrike
Sponzor rubrike
Hrvatska je porazom od Njemačke 31:28 ostala bez plasmana u finale Europskog prvenstva, ali utakmica u Herningu otvorila je niz pitanja koja se ne tiču samo jedne večeri. Gdje je nestala energija o kojoj se govorilo danima, zašto napad nije izgledao agresivno i koliko je rizična taktika sedam na šest zapravo koštala Hrvatsku?
Stručni komentar i analizu viđenog za tportal dao je legendarni Veselin Vujović, jedan od najvećih rukometaša u povijesti, koji je bez uvijanja secirao ono što je vidio na terenu. Po njegovu dojmu, već u prvom poluvremenu bilo je vidljivo da Hrvatska nije ušla u susret na način koji traži utakmica ovakvog uloga.
'Jesu li NIjemci uopće imali neko isključenje? Ja mislim da nisu ili se barem ne sjećam da jesu. To je samo dokaz da hrvatski igrači u napadu nisu bili dovoljno agresivni. Isto kao i s isključenjima, odnosno koliko ih je bilo na hrvatskoj strani. Čini mi se da nije bilo onog osjećaja da sve pršti, da se sve kida. A to je polufinale. Kao da nije bilo energije. Je li to umor, je li nešto drugo, ili su to možda dvije prijateljske utakmice u kojima su Nijemci pobijedili pa su hrvatski igrači podsvjesno ušli u utakmicu s osjećajem da su slabiji? Što se točno dogodilo, to treba netko drugi detaljno analizirati', na početku razgovora za tportal je rekao Vujović.
'7 na 6 je užasno mentalno naporno i ubija kreaciju igrača'
Posebno se zaustavio na odluci da Hrvatska vrlo rano krene s igrom sedam na šest, ističući da takav pristup može donijeti višak, ali nosi i veliku cijenu.
'Igrati sedam na šest dugo vremena je zamarajuće. Zamarajuće za momčad, zamarajuće i za publiku. Ne dopuštaš kreativnost igračima jer znaš da, ako izgubiš loptu ili promašiš, ostaješ s praznim vratima. To psihološki opterećuje. Tu mislim da je Dagur pogriješio, ali lako je sada biti pametan i nakon utakmice tražiti greške.'
Unatoč kritici večerašnje izvedbe, naglašava da se ukupni doseg Hrvatske na prvenstvu ne smije svesti na jednu lošu utakmicu.
‘Ipak, mislim da je Hrvatska tamo gdje treba biti, a to su borbe za medalju. Napravili su sjajan rezultat i trebaju ostati na toj liniji. Imaju još jednu utakmicu za medalju i priliku da potvrde da su svjetska klasa. No ovo što sam danas vidio, iskreno, uopće mi se nije svidjelo. Šteta, ali tako mislim.'
'Ne razumijem zašto je Šoštarić izašao tako rano'
U razgovoru se otvorilo i pitanje izbora izvođača sedmeraca, uz podsjetnik da je Filip Glavaš na toj poziciji imao lošu seriju i u pripremnim utakmicama protiv Njemačke, kao i na ovom turniru, a Mario Šoštarić je na svojoj poziciji najbolji na svijetu.
'Ne znam, posebice što je Šoštarić igrač na kojeg se Hrvatska uvijek oslanja. On živi od tih golova, u nekim je utakmicama bio ključan. A vrlo rano je zamijenjen, dok Glavaš pritom nije donio ništa posebno, dapače, promašio je i onu kontru. No to je stvar trenerskog osjećaja. Mi sa strane svi vidimo koji bi potez možda bio dobar, ali treba sjesti za šahovsku ploču i povući te poteze. Tako to treba gledati.'
Kad je sažeo dojam o utakmici u cjelini, nije štedio ni jednu ni drugu stranu.
'U svakom slučaju, to nije bila vrhunska utakmica, ni s hrvatske ni s njemačke strane. Čini mi se da su Nijemci igrali onoliko koliko im je bilo potrebno, dok Hrvati kao nisu imali ni snage da to stignu. Tako je utakmica i završila. Na ovom Europskom prvenstvu bilo je puno boljih utakmica od ove.'
U kontekstu svega što se govorilo o rasporedu i potrošnji igrača, nameće se i pitanje umora.
'To stvarno ne mogu tvrditi niti znam. Ti momci najbolje znaju kako se osjećaju. Ali sigurno da tu ima istine. Nedostatak odmora, sna, koncentracije, sve to ostavlja traga. Tu su i ozljede koje se događaju. Srna je otpao, Mandić i Martinović su nečeti. Ako sada otpadnu još dvojica važnih igrača, postavlja se pitanje tko će igrati protiv Islanđana ili Danaca. Iskreno, mislim da će Islanđani igrati za broncu, pa ćemo vidjeti kako će to izgledati.'
Za kraj se osvrnuo i na reakciju EHF-a nakon jučerašnjih kritika Dagura Sigurdssona.
'Volio bih da su doista uvidjeli svoje propuste u organizaciji i kvaliteti nekih vlastitih odluka te da to rade iskreno. Ali diglo se puno jakih rukometnih imena koja su stala na Dagurovu stranu, puno je toga rečeno s pravom. Zato su i priznali svoje pogreške. Nisu se mogli praviti slijepi i gluhi na takav pritisak rukometnih veličina. E sad, je li to iskreno posipanje pepelom ili samo bacanje pepela u oči, vidjet ćemo u vremenu koje dolazi.'
