Pa opet, teško je ne zamijetiti da u Engleskoj još uvijek nisu počeli sa svojom uobičajenom mantrom 'It's coming home', uobičajenom uoči svakog velikog natjecanja. Možda se ne žele opet izlijetati nakon što su se od 1966. godine naovamo toliko puta opekli, ali činjenica je da je Thomas Tuchel i nakon sjajno odigranih kvalifikacija pod svojevrsnom sumnjom. Njegova selekcija igrača u kojoj nitko - pa ni superzvijezde poput Bellinghama ili Fodena - nije siguran u mjesto u postavi često je kritizirana u medijima i od nogometnih 'senatora', ali teško da mu nakon šetnje do Svjetskog prvenstva itko išta ozbiljno može prigovoriti.

I sada, kako se početak prvenstva u SAD-u, Kanadi i Meksiku bude približavao, valja očekivati rast ambicija. Neće to biti bez vraga jer Engleska raspolaže igračima kakve dugo nije imala na okupu, a uz to ima na klupi sjajnog taktičara, poklonika kolektiva koji očito zna kako onakve zvijezde držati na uzdi. Ako je potrebno, i izjavama koje bi izazvale u najmanju ruku zgražanje, poput one da Jude Bellingham, Phil Foden i Harry Kane, vjerojatno tri prva imena ove reprezentacije, ne mogu igrati zajedno u njegovoj ideji sastava. Površniji pratitelji nogometa mogu se samo pitati jesu li Tuchelu sve daske u glavi na broju kad se planira odreći takvog terceta.

Njegova ideja je jasna: Bellingham može biti 'desetka' s isturenim Kaneom ili Fodenom, Foden nešto između devetke i desetke, a Kane špic. No sva trojica u formaciji sa specijaliziranim krilima? Teško.

'Ne mogu igrati zajedno u ravnoteži koju smo razvili, u kojoj igramo sa šesticom, osmicom, desetkom i devetkom', izjavio je pri kraju kvalifikacija Tuchel. Dapače, užario je atmosferu izjednačavanjem Bellinghama (čak i nakon oporavka od ozljede) i Morgana Rogersa (Aston Villa) kao kandidata za desetku na dresu i na terenu. A onda je došlo i vrlo očito nezadovoljstvo zvijezde Reala zbog zamjene u posljednjoj utakmici protiv Albanije, što Tuchel – a i neki mediji – nije propustio javno kritizirati kao nedopustiv iskorak iz kolektiva.

Kako pripitomiti zvijezde

'Umjesto nalaženja najboljeg igrača za neku poziciju, samo da biste ga imali na terenu, bolje je svakome naći najbolju poziciju i navesti sve na natjecanje. Konkurencija u Engleskoj je takva da ne možete uključiti sve', kaže Tuchel, ali ne odbacuje ni mogućnost da Bellingham bude alternativa Kaneu, na poziciji koju manje-više nikad ne igra.

Pomalo iznenađujuće, sada mu se ovakva orijentacija i strategija u kojoj nema 'svetih krava' počela uzimati kao plus. Tabloid Daily Mail zove ga 'odlučnim vođom koji se sjajno nosi s Bellinghamom', a krajem prošle godine napadali su ga jer je nakon imenovanja imao tri mjeseca bez ikakvih aktivnosti. Sada je heroj i zbog rezultata (samo Norveška na krilima Haalanda ima bolju gol razliku, ali s pet primljenih pogodaka) i zbog izgradnje čvrste i jedinstvene vojske na terenu. Dapače, dovođenje u red skupine bogatih superzvijezda smatra se ključnim dijelom na putu prema najvećem testu, Svjetskom prvenstvu 2026., uz podsjećanje na Tuchelov svojedobni odgovor na tvrdnje da trofej ne može biti osvojen bez najboljeg igrača: 'Dokažite mi to. Stvar je u momčadi.'

I svakim danom u ovim kvalifikacijama Tuchel je to dokazivao. Nakon sramotnog poraza u prijateljskoj utakmici sa Senegalom prošlog lipnja, dok još nije bio izbornik, Engleska je danas, kako piše Daily Mail, 'momčad koja nije napunjena superzvijezdama i njihovim talentom, nego skupina nadolazećih igrača koji nastupaju bez straha, uz osjećaj da moraju još puno toga postići'.

Kako zaobići sukobe u ekipi

To je najveća Tuchelova zasluga. On i njegov dugogodišnji pomoćnik Anthony Barry ne ustručavaju se izostaviti iz sastava najrazvikanije igrače. Bellingham se tu najčešće spominje, obično zbog njegovih svojedobnih ne naročito prijaznih odnosa s manje eksponiranim suigračima. S druge strane, relativni autsajderi poput Jordana Hendersona (36) uvijek imaju mjesto u njegovu sastavu jer nastupaju kao integrativni element. Ne čudi stoga što je još na svojoj prvoj izborničkoj presici programatski izrekao da želi reprezentaciju koja će igrati nogomet kakav se igra u Premier ligi te da, umjesto s velikim očekivanjima, momčad na velika natjecanja treba ispratiti sa sviješću da su i drugi bar jednako dobri, ako ne i bolji. No preko Atlantika sada će itekako biti ispraćen s očekivanjima koja idu dalje od pobjeda nad Srbijom, Latvijom ili Albanijom.

'Željeli smo zaposliti trenera koji nam daje najbolje moguće šanse za osvajanje velikog natjecanja i vjerujemo da smo to postigli. Thomas i njegov tim čvrsto su fokusirani na to da stvore najbolju priliku za osvajanje Svjetskog prvenstva 2026.', jasno je pisalo u priopćenju Nogometnog saveza o imenovanju novog izbornika prošle godine, kojem je čestitke i podršku tada uputio i britanski prijestolonasljednik, princ William, velik zaljubljenik u nogomet.

Nije im bilo važno ni to da su za izbornika dobili čovjeka kojega svi smatraju taktičkim genijem, osvajačem brojnih trofeja, ali koji voli stvarati i neprijatelje ili bar gubiti prijatelje svojim metodama i naprasitim karakterom.

Kontroverzna metoda koje se Tuchel drži godinama

Dijelom je to posljedica utjecaja njegova možda najvažnijeg uzora i mentora – začudo izvan svijeta nogometa – njemačkog znanstvenika Wolfganga Schollhorna. Taj kontroverzni profesor usadio mu je ljubav prema takozvanom diferencijalnom učenju, u kojem je okoliš za učenike izložen stalnim poremećajima kako bi ih natjerao na nalaženje novih rješenja umjesto stalnog ponavljanja već poznatih. Tuchel je tu teoriju usvojio još na svom drugom trenerskom poslu u bundesligašu Mainzu 05, u gradu u kojem je Schollhorn radio. Njemački trener tada se često sastajao s profesorom te mu je on sasvim promijenio trenersku filozofiju.

'Počeo sam na treninzima suočavati igrače s puno složenijim zadacima nego što im ih donose utakmice. Tako je svaki problem koji bi im stvorili suparnici izgledao sasvim jednostavan', rekao je jednom Tuchel.

Tjerao je igrače da treniraju na malim i uskim terenima s konstantnim pritiskom na igrača kod kojeg je lopta. Izmišljao je stalno nova pravila da bi ih zbunio, poput zabrane dodavanja kroz sredinu kruga ili onemogućavanja dodavanja ulijevo. Ponekad su ti treninzi bili toliko mentalno naporni da bi utakmice bile najobičnija igra jer je za njega psihologija uvijek bila jednako važna kao i tehnička vještina, a to je donosilo rezultate.

Ponižavajuće kažnjavanje i puzanje

No s vremenom su njegove metode otišle predaleko. Igrači Borussije žalili su se na ponižavajuće kažnjavanje koje im je nametao, a jednom je natjerao mladog turskog igrača Emrea Mora da četveronoške puzi preko igrališta jer je trener procijenio da se nije dovoljno trudio. Problem je bio u tome što mu nitko nije mogao prigovoriti da je neuspješan. U šest godina između 2017. i 2023. osvojio je devet velikih trofeja s PSG-om, Chelseajem i Bayernom: tri nacionalna prvenstva, tri kupa, Ligu prvaka, superkup i Svjetsko klupsko prvenstvo. Po tome su u tom razdoblju jači bili jedino Pep Guardiola i Carlo Ancelotti. Pritom se nije držao jedne taktike kao pijan plota, već je u svakom klubu u kojem je radio donosio nešto novo, ne provodeći ni na jednom poslu više od dvije sezone.

Neki igrači cvjetali su pod njegovim vodstvom, kao Harry Kane u Bayernu (bez obzira na izostanak trofeja), ali su mu neki autoriteti, poput Lothara Matthäusa, prigovarali da se igrači koje trenira ne osjećaju slobodnima, što se pokazalo baš u drugoj sezoni rada u Bayernu, kad je minhenski klub nakon cijelog desetljeća ostao bez ijednog trofeja. Nogometni savez u Engleskoj ipak je odlučio riskirati, željeli su izbornika koji će donijeti pozitivni šok. I dobili su ga.

Vegetarijanska hrana, krimići i hip-hop

Vegetarijanac i zaljubljenik u krimiće i hip-hop, Tuchel je rođen u bavarskom gradiću Krumbachu, a nogomet je počeo trenirati u lokalnom klubu u kojem je trener bio njegov otac Rudolf. Nogomet mu, međutim, nije bio dovoljan. Poznat je kao poliglot, s tečnim znanjem francuskog, engleskog i talijanskog, a na sveučilištu Baden-Württemberg stekao je diplomu iz poslovnog upravljanja, cijelo vrijeme studiranja radeći kao konobar u štutgartskom Radio Baru, pored kojeg su 2000. godine neonacisti bacili bombu s čavlima.

Kao igrač počeo se graditi u podmlatku Augsburga i obećavao je kao obrambeni igrač, ali su ga otjerali kad mu je bilo 19 godina zbog sukoba sa suigračima i naprasitosti. Očito ga takva narav do danas nije napustila. Slijedila je kratka epizoda u seniorima Stuttgarter Kickersa u drugoj Bundesligi, pa u Ulmu u još nižem rangu, regionalnoj ligi Jug, a prekinuo je karijeru već s 25 godina zbog teške ozljede koljena. Kasnije je govorio da mu je nogomet slomio tijelo, ali ne i duh.

Odmah se preselio među trenere i prvi posao bio mu je u akademiji Stuttgarta, u kojoj je izgradio temelje za svoju kasniju vrlo uspješnu karijeru forsirajući 'glavu' nad fizičkom spremnosti. U tom klubu preuzeo je od trenera Ralfa Rangnicka, današnjeg austrijskog izbornika, filozofiju pritiska na zadnju suparničku liniju, takozvani Gegenpressing. Devet je godina pekao zanat kao trener mlađih kategorija, prvo u Stuttgartu, pa u Augsburgu i na koncu u Mainzu, a onda u ovom posljednjem konačno dobio priliku za vođenje prve momčadi. Tek tada počinje njegov uzlet u europsku trenersku elitu.

Oživio Mainz, Borussiju digao u zvijezde

Kad je 2009. godine preuzeo klupu Mainza 05, taj se klub borio za opstanak, da bi pod Tuchelom završio sezonu kao deveti, a onda je sljedeće sezone dogurao do pete pozicije u Bundesligi i mjesta u Europskoj ligi, što mu nije uspijevalo još od slavnih dana u šezdesetim godinama 20. stoljeća. Pet je sezona vodio momčad, 'proizveo' nekoliko odličnih igrača te kombiniranjem mladosti i iskustva stvorio solidan tim. No 2014. godine zaključio je da mu ništa novo više ne može donijeti i otišao je. Bio je to njegov dosad najduži angažman u nekom klubu.

Borussia Dortmund pokazala se kao pravi izbor, jer te 2015. godine napustio ih je Jürgen Klopp, u čiji je visoki presing Tuchel dodao nešto svoga štiha. Već u prvoj sezoni bili su drugi i dogurali do četvrtfinala Europske lige, a u drugoj su uzeli njemački kup. U to je vrijeme Tuchel 'odgajao' dva velika talenta, Christiana Pulisica i Ousmanea Dembéléa, pretvarajući ih u krila svjetske klase. No istodobno je ušao u sukob s upravom kluba oko politike transfera, ali presudilo mu je nešto drugo. Na putu na utakmicu četvrtfinala s Monacom klupski autobus je odletio u zrak, ozlijedivši dvije osobe. U početku se sumnjalo u terorizam, ali se na kraju ispostavilo da je motiv bila želja atentatora da sruši vrijednost klupskih dionica (?!). UEFA je tražila da Borussia i Monaco odgode utakmicu samo na jedan dan, na što je uprava pristala unatoč Tuchelovu protivljenju. Svađa je očito bila prežestoka i Borussia je otpustila svog uspješnog trenera samo tri dana nakon osvajanja kupa.

U Parizu ga potjerali zbog trećeg mjesta, u Londonu postao prvak svijeta

Sljedeće sezone zasjeo je na klupu Paris Saint-Germaina te je morao krotiti zvijezde poput Neymara i Kyliana Mbappea. Sjajno mu je išlo, s dvije titule prvaka Francuske, četverostrukom krunom u sezoni 2019./20., sve do finala Lige prvaka u kojem su izgubili od Bayerna. Pritom je sa 75 posto uspješnosti u 127 utakmica postavio novi klupski rekord. I opet, nakon 'samo' trećeg mjesta u prvenstvu i nesuglasica s upravom stigao je novi otkaz.

Sljedeća postaja bio je Chelsea, prvi susret s engleskim nogometom. Klub je bio u krizi u vrijeme vladavine Franka Lamparda, da bi ga Tuchel sasvim preporodio. Osvojio je s 'plavcima' Ligu prvaka pobijedivši Manchester City u finalu, čemu su dodali europski Superkup, pa onda još i titulu klupskog prvaka svijeta, unatoč sankcijama nametnutim protiv gazde Romana Abramoviča. Slavili su ga kao vođu, Mateo Kovačić govorio je da se sasvim povezao s momčadi, a na igrače i suradnike je pazio – uz povremeno urlanje na neposlušne – vodeći ih u izlaske i brinući se o njihovim obiteljskim problemima.

No i u Londonu su ispod površine stalno tinjale tenzije između trenera i ostatka kluba, a novi vlasnik Todd Boehly okarakterizirao je jednom odnos s Tuchelom kao 'noćnu moru'. Privremeno ih je smirilo treće mjesto u Premiershipu, no kad su u prvom kolu Lige prvaka u rujnu 2022. godine senzacionalno izgubili od Dinama na Maksimiru, sve se raspalo i stigao je novi Tuchelov otkaz. Bez problema su se Londonci riješili trenera koji je te 2022. bio proglašen najboljim po izboru FIFA-e.

Došlo je stoga vrijeme za povratak u domovinu i Tuchel je u Bayernu naslijedio Juliana Nagelsmanna te odmah osvojio još jednu titulu prvaka Njemačke, a bilo je to 11. zaredom bavarsko osvajanje Bundeslige. Druga sezona je, međutim, za standarde toga kluba bila iznimno neuspješna. Došli su do polufinala Lige prvaka, a u prvenstvu su bili tek treći, pa je uz nove nesuglasice oko transfera još jednom otpušten. A onda su ga kao 'slobodnjaka' otkrili u Nogometnom savezu Engleske.

Težak čovjek, veliki učitelj

Unatoč reputaciji teškog čovjeka, ova trenerska ptica selica jedan je od najcjenjenijih stratega današnjice te jedan od rijetkih za kojeg je i Guardiola govorio da je od njega puno naučio. Uvijek su ga smatrali pragmatičnim, ali agresivnim. Svojedobno je svoju trenersku filozofiju sažeo u rečenicu: 'Estetika je kontrola lopte, ritam, napad u svakom trenutku i postizanje što više golova.' Takvom strategijom pobijedio je u 62 posto svih svojih utakmica s prvim momčadima klubova u kojima je radio. Eksperimenti koje je radio u ovim kvalifikacijama, a onda i konačni rezultat tih osam utakmica govore u prilog tome da Tuchel od tih načela nije ni danas odustao. Sigurno nema karizmu jednog Kloppa ili Guardiole, ali po mnogo čemu im je superioran, primjerice u taktičkoj pripremi.

Izdrži li do Svjetskog prvenstva i ne podlegne svom temperamentu, koji lako zaboravlja mantre o timskom radu kad stvari ne idu onako kako su zamišljene, tko zna što nas tamo čeka od Tuchela i Engleske. Hoće li njihovi navijači konačno dočekati mitski 'povratak kući'? Igrače za iskorak svakako imaju – dovoljno je nabrojati Kanea, Bellinghama, Fodena, Grealisha, Saku, Palmera, Ricea, Rashforda... A s izbornikom u najboljem izdanju sve je moguće.