MIŠLJENJE S TRIBINE

Unatoč svemu, Hajduk je platio cijenu mladosti

28.02.2013 u 16:43

Bionic
Reading

Hajduk protiv Dinama nije bio razbijena vojska, čak štoviše, dokazali su i opravdali ono jedino što su navijači od njih očekivali, a to je borbenost. Borili su se, hrabrili se, griješili, skupo griješili…

Nakon utakmice Hajduka i Dinama, na našem smo community portalu Tribina.hr pitali gledatelje što misle o samoj utakmici, a analizu igre Hajduka dao je njihov strastveni navijač pod nazivom Baiso:

Hajduk protiv Dinama nije bio razbijena vojska, čak štoviše, dokazali su i opravdali ono jedino što su navijači od njih očekivali, a to je borbenost. Borili su se, hrabrili se, griješili, skupo griješili… Neki nisu imali svoj dan, neki jesu, nisu imali sreće, borili su se s protivnikom ipak najjačim u ligi. Neka im bude prvo mjesto, neka im bude. Želim im i pune tribine i puno sportskog uspjeha.

Top analiza:

Uključite se i vi u raspravu – registrirajte se na Tribina.hr, informirajte se o vlastitoj reputaciji i sudjelujte u stvaranju sadržaja novog domaćeg nogometnog communityja! Ovaj smo put uzeli analizu korisnika Baiso

Sve u svemu, Hajduk je danas odigrao solidno. Pokazalo se da bez Milović-Maloča sistema stvari ne funkcioniraju onako kako bi trebale i Hajduku je trenutno najveća briga upravo kako posložiti redove u zadnjoj liniji dok se ne vrati trojac. Ključnim se pokazao taj izostanak i to je neosporno. Ali definitivno se moglo više u sredini terena. Hajduk je ponesen atmosferom srljao prema naprijed, a kako i ne bi. Utakmica je tekla vrlo neobično. Očekivala se početna euforija Hajdukovaca, korner u prvoj minuti, opasna prilika i prava opsada gola. Umjesto toga, Hajduk je primio gol i gosti su poveli.

Tek se tada počelo igrati, tek je tada Hajduk pritisnuo i pokazalo se kako zapravo ni gosti nisu neki bauk. To je urodilo i onom Milićevom nesretnom prigodom i kasnije Jozinovićevim golom, pa bi drugi dio prvog poluvremena pripao Hajduku, isto kako je prvi dio gostima, koji su osim pogotka imali i još jednu prigodu. Na kraju, spretnim i sretnim, i kako se pokazalo, odlučujućim golom na kraju poluvremena, Dinamo je odnio tri boda i riješio svaku dilemu oko prvenstva Hrvatske.

U drugom dijelu utakmica je pala, nije više bilo tog ganjanja po terenu i takve otvorene igre s obje strane, već se nizom manjih prekida rascjepkala igra. Tako je bilo sve dok glavni sudac susreta Bebek nije pokazao gostujućem igraču crveni karton. Tu je Hajduk trebao iskoristiti priliku a nije. Budući da je to mlada momčad, samo joj je jedna dobra akcija potrebna da igrači dobiju sigurnost i samopouzdanje koje je prijeko potrebno da se preskoči psihološka barijera pritiska i nervoze. Hajduk je uspostavio kontrolu nad igrom, stisnuo goste, ali je pokazao da je to ipak ekipa sa slabom napadačkom komponentom.


Umjesto da se zgusnuti gosti razvuku, da se bržim protokom lopte mijenjaju strane, Hajdukovci glavom kroz zid napadaju po boku ili se zabijaju u sredinu terena, ili pak upućuju preokomite lopte upravo u prostor gdje je najveća koncentracija igrača. To se jako dobro vidjelo nakon kornera, gdje su ohrabreni prvim golom opet iskušavali sreću, ali sreća je često slab oslonac. Ono što je najviše nedostajalo jest sredina. Lima je sve više bio otraga, Andrijašević je dolazio po loptu i onda bi odigrao preokomito, a to bi relativno lako bilo otklonjeno. Tu su premalo sudjelovali krilni igrači naročito Vršajević, dok je Stojanović s Jozinovićem bio opasniji, ali su ubrzo bili pokriveni jer nije bilo podrške sredine terena, niti opasnosti s obje strane.

Na nekih 30 metara od protivničkog gola nije bilo dobrog kretanja igrača Hajduka i što je još važnije, tu je protok lopte bio minimaliziran, umjesto da se taj prostor iskoristi za kvalitetnu pas igru i mijenjanje strana da se razvuče obrana gostiju. Toga nije bilo, bilo je previše zabadanja u krilo stoperima, bilo je previše oklijevanja. Još jedna stvar je činjenica da su gosti odigrali nekoliko kontri koje su mogli i puno bolje izvesti. Tu se trebao pokrivati plavi igrač s brojem deset jer je on plave najviše hranio i svaka lopta je od obrane išla upravo njemu. Bez obzira na sve taktičke pogreške kako kolektiva tako i pojedinaca, treba čestitati Bilima na solidnoj prezentaciji. Pokušali su, borili su se, ali ponekad treba i više od toga.

Na kraju treba spomenuti suđenje glavnog suca Bebeka. Iako nije imao isti kriterij dodjeljivanja žutih kartona domaćim i gostujućim igračima, apsolutno je opravdano dao crveni karton. Od početka je zauzeo čvrst stav da je žuti karton najbolja opomena igračima pa ih je dodijelio čak pet gostujućem sastavu. U drugom poluvremenu ostaje taj jedanaesterac kojega je morao suditi, ali nije. To je nažalost utjecalo na krajnji ishod ove utakmice u rezultatskom smislu. Znam da se navijači gostujuće momčadi neće složiti, ali po meni neriješen rezultat i podjela bodova najrealniji je ishod ove utakmice.