Iako i dalje mislim kako su dva najbolja poluvremena Dinama ove sezone drugo protiv Aalborga u Danskoj, te prvo protiv Petrolula u Rumunjskoj (uz iznimku posljednjih pet minuta), Dinamo je protiv Astre po prvi put u dosta vremena, barem što se Europe tiče, odigrao utakmicu bez prevelikih oscilacija i padova u igri.

Kao što sam napisao i u najavi utakmice, Astra je ekipa koja ima problema s 'crnim rupama', prekidima i općenito taktičkim zadacima u užoj obrani, a sve se to pokazalo i u utakmici protiv Dinama. Treba dodati, time se ne umanjuje činjenica da je Dinamo sve to i iskoristio, čak štoviše, na tome treba posebno čestitati. Od svega viđenog tijekom susreta, koji s obzirom na broj pogodaka i nije bio toliko sadržajan, treba izdvojiti vjerojatno tri stvari...

Taktička zrelost – Ademi na Budescu

Ademi je bio odlično pozicioniran u obrani, pogotovo prvo poluvrijeme, a neke su njegove reakcije u početnih 10 minuta značajno olakšale posao cijeloj momčadi. Najkreativniji igrač Astre, Budecu, poprilično je mekan i ne voli kontakt, kao i mnogi igrači njegovog kova. Ademi je igrao na njemu vrlo čvrsto, pogotovo na samom početku utakmice te napravio dva poprilično namjerna i gruba prekršaja (dobro je što nisu bila u opasnoj zoni) kako bi mu dao do znanja da je prisutan. Osim toga, odmah mu je uspio i oduzeti nekoliko lopti i nakon 20 minuta igre glavna pokretačka snaga rumunjske momčadi više kao da nije bila na terenu.

Možda čovjek jednostavno nije imao svoj dan, možda je posrijedi nešto što ne znam, ali time se ne treba zamarati. Ademi je, vjerojatno po trenerovom naputku napravio točno ono što se treba napraviti i točno u pravom trenutku kada se to treba napraviti. Odmah na samom početku, kada suci i dalje gledaju kakav kriterij postaviti te su puno manje vični davati žute kartone.

Ključni podatak – oduzete lopte

Dinamo je protiv Astre imao 25 dobivenih duela koji su rezultirali otimanjem lopte što je negdje oko prosjeka za momčad koja je bolja na terenu. Slične ćete brojke naći kod europskih ekipa koje pobjeđuju protivnike. Taj podatak samim time i ne bi imao neku težinu, ali kada se pogleda koji su igrači tu bili najbolji onda dolazimo možda i do ključnog podatka Dinamove pobjede.

Ademi, Wilson, Brozović i Pinto imali su tri ili više oduzetih lopti – dakle 18 od ukupno 25 oduzeli su igrači koji nisu stoperi niti igraju blizu obrane (uključujući i Pinta). S obzirom da je Pinto cijelo vrijeme bio postavljen vrlo visoko, Dinamovi su igrači do lopte dolazili puno bliže vratima protivnika nego li su to činili Astrini nogometaši i samim time si omogućavali situacije da igraju na slabije postavljenu i nepripremljenu obranu, što je bio ključ kod gotovo svakog gola, osim onog postignutog nakon kornera.

Dinamova veza općenito je ove sezone već nekoliko puta uspjela vrlo uspješno igrati na sličan način (dionice protiv Aalborga i Petrolula), ali ovoga su puta na račun dobrog visokog pritiska uspjeli doći do brzih golova koji su bili toliko potrebni. Gore spomenuta činjenica da je Ademi zapravo izbacio iz igre glavnog razigravača dodatno je pomogla, kao i činjenica da je obrambena linija konačno stajala na koliko-toliko prihvatljivoj udaljenosti od vezne.

Faktor X – Soudani

U nekom trenutku na nogometnom terenu prestaje taktika – prestaje biti važno u kojoj formaciji ekipa igra, prestaje biti važno što je trener rekao i prestaje biti važno koliko imate loptu u svojim nogama i koliko ste puta nasamarili protivnika. Ono što postane važno je imati igrača koji svojom kvalitetom jednostavno može napraviti prevagu. To je potrebno gotovo svakoj ekipi u gotovo svakoj utakmici, pogotovo europskoj, pa tako je i Dinamo.

Ne treba puno čuditi da je taj netko bio baš Soudani, a zbog toga trebaju biti sretni svi ljubitelji plave boje. Nakon nekih čarki s trenerom, Soudani se pribrao i pokazao zašto je vjerojatno napadač koji bi svoje mjesto mogao naći u nekom od klubova iz gornjeg doma liga petice. Kod prvog je gola pokazao igračku inteligenciju, pozicioniravši se između braniča (svaka pohvala Pintu na ubačaju), kod drugog čistu snagu i skočnost, jer iako je imao braniča na sebi uspio ga je i nadjačati i nadvisiti, a kod trećeg ponovo čisti instnkt kako biti na pravom mjestu u pravo vrijeme. Asistencija za Ćorića te pokušaj asistencije nekoliko akcija prije toga, kada je u oba navrata mogao pucati, samo pokazuje njegov osjećaj za suigrače i poništava cijelu priču o egoistu i egotriperu.

I nije slučajno da je prevaga (ponovo) bio Soudani, on je čovjek koji ima 'brzinu više', čak i pokraj europske klase braniča. Čop to i dalje nema, Henriquez je veliko 'možda', a ostaje da vidimo koliko će trebati Fernandesu da se vrati u formu.

Nekako sam dojma da je Dinamo u nekim prethodnim utakmicama stvori i više prilika, ali ovo je bilo točno onako kako treba – precizne egzekucija, uz prepoznavanje protivnikovih slabosti i mana. Stoga, iako je bila dionica igre kada je Dinamo bolje izgledao na terenu ove godine, ovo je vjerojatno njihova najbolje europska utakmica u jako puno vremena i stoga zaslužuju čestitke. Sve ostalo jednostavno je nepristojno...