Nakon velike pobjede Hrvatske nad Slovenijom u drugom krugu Europskog prvenstva, razgovarali smo s Alešem Pajovičem – legendom slovenskog rukometa, bivšim izbornikom Austrije i aktualnim trenerom njemačkog velikana Flensburga. Pajovič je bez zadrške analizirao utakmicu, stanje u slovenskoj reprezentaciji, ali i ono što je vidio kod Hrvatske.

Kako ste vidjeli ovu utakmicu?

Šteta… kako za koga, naravno. Za nas Slovence je šteta, za vas nije, ha-ha. Loše smo počeli, to je bio veliki problem. Kasnije smo se nekako vratili, borili su se dečki, ali imali smo velikih problema u obrani. Hrvatska je igrala izrazito fizički, agresivno, s puno većim igračima. Pokušavali smo to rješavati kroz pivota, kroz igru jedan na jedan, više su igrali Janc, Makuc i srednji vanjski koji su ipak manji, pa je tu bilo problema.

Ipak, bili smo u utakmici, imali svoje šanse. Vratili smo se, ali onda se opet dogodilo ono što često gledamo na ovom Euru – kad ti golman na kraju obrani dvije ili tri lopte, momčad se odlijepi i gotovo. Mislim da smo imali svoje prilike, ali nismo ih iskoristili. Bilo je previše grešaka, a na kraju nekoliko obrana vašeg golmana i jednostavno je ponestalo snage. To ste vi maksimalno iskoristili i možemo vam samo čestitati.

Iskreno, kad se vidjelo koliko igrača Sloveniji nedostaje, mnogi su mislili da nećete daleko. A ispalo je jako impresivno ono što je Zorman napravio.

Da, nitko nije očekivao ovakav Euro. Bilo je puno ozljeda, nekoliko ključnih igrača nije došlo i realno smo mislili da to neće biti to. Ali dečki su pokazali srce. Uroš je to dobro posložio. Igrači poput Makuca i još nekolicine koji su prvi put ovdje dobili su veliku minutažu i uhvatili ritam već u skupini.

Vidjeli su da mogu. Pametno smo igrali u napadu, u obrani se borili, igrali smo dobar 6-0, a u nekim trenucima i 3-3 koja nam je donosila golove kad je trebalo. Iskreno, pozitivno sam iznenađen. Možda je pomoglo i to što nije bilo velikog pritiska rezultata jer nitko ništa nije očekivao. Ali igre su bile dobre i važno je da smo dobili nekoliko novih igrača za budućnost.

Jedino što stvarno ne razumijem na ovom Euru jest to da nema dana odmora između utakmica. To mi je nevjerojatno. Kad smo mi igrali, imao si slobodan dan i jedva si trenirao jer su svi bili mrtvi. A ovako – šesta, sedma, osma utakmica bez pauze… To je preteško.

Kako vam izgleda Hrvatska? Čini se da ovaj put nema jednog igrača koji iskače, nego da sve počiva na momčadi.

Da, imate ekipu. Imate kvalitetne igrače, ali danas se baš vidjelo srce i borba. Igrate čvrstu obranu, imate kvalitetu na golu, a u napadu to vodi Cindrić. Tu je i Martinović, kojeg sam želio dovesti da igra za Asutriju dok sam bio izbornik.

Nemate sada jednog igrača kao što su nekad bili Balić ili netko takav, ali sad imate momčad, igra se timski. Diše se zajedno, vidi se da svi žele nešto osvojiti. Tko god uđe, daje sve od sebe. I prije to kod Hrvatske nikad nije bio problem, ali sada se baš vidi zajedništvo i želja. To je danas presudilo.

Može li Hrvatska dalje od ovoga ili je polufinale maksimum?

Sve je moguće. Gledao sam Francuska – Danska, za mene je to bilo finale. Francuska je igrala strašnu obranu, pa onda izgube od Španjolske. Danci izgube od Portugala. Švedska izgubi od Islanda, Island danas od Švicarske… Sve je ludo.

Uvijek se može dogoditi da netko ‘poludi’, kao Wolff s 22 obrane. Ali problem je tempo – malo je vremena između utakmica, umor je ogroman. Šesta, sedma, osma utakmica… tu se greške gomilaju.

Zato je sve otvoreno. Bit će još jako zanimljivo. Sutra Njemačka igra s Francuskom, milijun je kombinacija, Švicarska je uzela bod Islandu, Mađarska je uzela bod Švedskoj… Sve se stalno mijenja. Vidjet ćemo.