Hrvatski rukometaši na dobrom su putu prema polufinalu Europskog prvenstva.

Slaže se s time i legendarni Nikša Kaleb, osvajač najvećih i najsjajnijih odličja u reprezentativnom dresu.

'Ne znam odakle bih počeo, s pohvalama i pozitivom. Možda na prvom mjestu, oduševljenje našim krilima, osobito Davidom Mandićem, koji je bio izvrstan i u obrani i u napadu. Mislim da smo odigrali jako, jako zrelo. I u obrani, i u napadu', započeo je Nikša Kaleb.

Dojam je da, nakon one blijede partije protiv Gruzije, teško izborene pobjede protiv Nizozemske, ali i debakla protiv Švedske, Hrvatska u zadnjim utakmicama raste?

Apsolutno. Vidi se da smo svaku utakmicu sve bolji i bolji. I što je osobito važno za turnirski način natjecanja, da smo - nikad zdraviji. Nažalost, dogodila se ova ozljeda Srni, ali generalno smo zdravstveno u dobrom stanju za utakmice koje nas čekaju. Ali ono što treba, jest spustiti loptu na zemlju, otići u hotel, zaboraviti ovu utakmicu, napraviti 'brain reset', (op.a resetiranje mozga), i pokušati se odmoriti. Znam da bi i prije u reprezentaciji, nakon ovakvih utakmica, dobivali određena sredstva da lakše zaspimo. Ili bi dobivali određene uređaje na uši, koji remete ravnotežu i simuliraju ljuljanje na moru, da se lakše zaspi, jer kroz san se čovjek najbolje odmori. I to je što nam najviše treba za sutra.

Na ruku našima išao je i rezultat Švicarske i Islanda?

Ulazimo neopterećeni kalkulacijama. Sve je u našim rukama. Mislim da će ekipa biti itekako motivirana. Znamo da Mađari nemaju nikakve šanse, a jedini motiv im može biti da pobijede susjede. Ali opet, naš motiv je puno veći.

Vidjeli smo i sjajnu reakciju vratara Mateja Mandića, koji je u zadnjim utakmicama bio na tribini, a onda je u prvom poluvremenu izludio Slovence?

To pokazuje nešto što krasi ovu reprezentaciju. Generalno, kroz generacije. A to je zajedništvo. Nije bitno tko je na tribinama, a tko je na terenu. Spominjao sam davno, kada je Šprem bio 17. igrač u Portugalu, ali je gledati protivničke utakmice kako bi meni dao informacije na koji način mogu biti bolji. Evo, ovdje je Mandić bez ikakvog ega na tribinama, ili Slavić, ili bilo koji drugi igrač. I onda uđu na teren kao da se ništa nije dogodilo.

Imate li kakvu poruku za igrače i izbornika Sigurdssona?

Znam da će sada, jer takvo je vrijeme tehnologije, da će igrači čitati sve pohvale i hvalospjeve, ali to treba izbjeći, da im se ne dogodi pojačao lučenje endorfina i tih hormona koji će nas opuštati, pa da ne dođu sutra na utakmicu preopušteni i da ne mogu do kraja iskoristiti sve ove fizičke i mentalne predispozicije. Dakle, što prije treba ovo zaboraviti i pripremiti se za sutra.