Bile su to godine kada se bivša Jugoslavija počela 'raspadati'. Iako nitko nije znao da će sve završiti velikosrspkom agresijom i da će doći do rata, tenzije su se itekako osjetile.

I nekako je sve započelo u Maksimiru, gdje su Dinamovi navijači revoltirani protekcijom Zvezdinih Delija, koji su provalili na južnu tribinu i napali onične navijače, a da tadašnja milicija nije ni reagirala, krenuli u 'juriš'.

Na travnjaku su ostali tek malobrojni nogometaši, koji su se trebali zagrijavati za skorašnji početak derbija. A jedan od njih, Vjekoslav Škrinjar, u razgovoru za SportKlub, prisjetio se tih sablasnih trenutaka.

'Sjećanja pomalo blijede, podsjeti me svake godine ovaj datum na taj susret, inače o tome uopće ne razmišljam, a nekad me i ljudi tijekom godine podsjete. Smatraju je povijesnom neodigranom utakmicom i početkom stvaranja hrvatske države, a ja sam još bio premlad da bi je smatrao tako nečime', započeo je Škrinjar, te nastavio.

'Bilo je i s jedne i s druge strane nereda, ali mislim da su navijači Zvezde bili slobodni, nisu bili izolirani, i oni su krenuli batinjati normalne gledatelje na svojoj, južnoj tribini, policija nije reagirala jer je bila koncentrirana samo na sjever što je strašno iritiralo BBB, u jednom trenutku su ograde popustile i onda je nastao potpuni kaos. Mi se nismo pošteno ni zagrijavali, ali smo više promatrali što se događa. Kad je ta ograda probijena na sjeveru, onda su igrači Zvezde koji su bili bliže BBB potrčali u svlačionicu, a nama su isto rekli da svi uđemo u tunel, ja sam igrom slučaja ostao zadnji na terenu. Već se svašta događalo i na travnjaku. U jednom trenutku se vratiš nazad da pomogneš, nisam bio svjestan nekih stvari, nosile su me emocije, nisam razmišljao da bi se meni nešto moglo dogoditi jer sam nosio dres. Tad su i milicajci imali respekt prema nogometašima, i onda sam instiktivno išao zaštititi neke momke za koje sam vidio da dobivaju pendrekom'.

Najpoznatija slika je taj Bobanov skok na policajca i ona slika gdje ga milicajac udara pendrekom pa se on brani. Malo je manje poznato da ste i vi prije toga dobili udarac pendrekom?

'Da, Zvone mi je rekao da ga je ruka boljela dva mjeseca od tog pendreka. Da, i ja sam dobio po leđima i moram priznati da je to stvarno bolno kad pendrek udara. Masnica nema, ali fizioterapeut Čačković koji je bio strašno revoltiran, inzistirao je na tome da sutra idem slikati tu masnicu, ali ona je sutra nestala! Dobiješ kvrgu, ali brzo nestane, a ostane samo bol'.

Povukli ste se nakon toga u svlačionicu, Josip Kuže je bio trener. Jeste li očekivali nastavak utakmice, jeste li sreli nekog od igrača Crvene Zvezde u tim trenucima?

'Znali smo da se utakmica neće odigrati, navijači su bili na teren, to je bilo sve puno kamenja, pravi kaos, nije bilo šanse da se igra. Moram priznati, igrači Zvezde su bili itekako uplašeni, nama je bilo puno lakše. Oni su bili korektni, a i mi smo isto uzvratili, mi smo u tom trenu bili samo sportaši, neki od njih su igrali skupa u reprezentaciji, nije među nama bilo problema'.

Da se ponovno dogodi ta utakmica iz 90-te – bi li danas netko uskočio u pomoć navijačima kao ti i Boban tada?

'Ne znam, mislim da neki u svakom slučaju bi, a neki ne bi. Ja barem kod sebe ne bi isticao neku hrabrost ili herojstvo, ja sam bio samo mlad i lud i postupio sam instinktivno, ne treba to glorificirati. Ne znam što mi je bilo da sam ostao tamo, mislio sam da mi nitko ništa ne može zbog dresa, srećom da se nikom nije dogodilo najgore. Mislim da bi netko uskočio. TO su bili navijači kluba koji su branili tvoje boje, ima toga i danas, bez obzira na neke financijske stvari i ostale razlike, strast još postoji'.

Cijeli razgovor sa Škrinjarom pogledajte OVDJE.