POMALO U SJENI

Real, Celtic, United: Šezdesete su bile i njihove

23.10.2012 u 09:34

Bionic
Reading

Lisabonska pobjeda Celtica nad milanskim Interom i danas se smatra jednim od najvećih iznenađenja u povijesti Kupa i Lige prvaka. Upravo je ona bila ključ njihovog uvrštavanja na prestižnu listu najboljih klubova europskog nogometa šezdesetih godina prošlog stoljeća. Društvo Celticu, koji nije uspio ponoviti taj uspjeh, prave velikani madridski Real i Manchester United, koji su na sljedeći trijumf čekali sve do kraja devedesetih. Ovaj je tekst nastao u sklopu analiza na našem nogometnom communityju Tribina.hr, a njegov je autor Psellus

Definitivno u sjeni Benfice i talijanskih velikana Milana i Intera, nesumnjivo najbolja momčad prethodnog desetljeća još je dominirala španjolskim nogometom, no u Europi više nije bilo takve siline. Kod kuće su osvojili osam od deset naslova prvaka i dva kupa, dok su 'kantu' Kupa prvaka podgigli samo 1966. U isto vrijeme počeo se ponovno dizati škotski Celtic, a nakon minhenske tragedije Matt Busby je kroz rane šezdesete obnavljao momčad. Rezultati 'crvenih vragova' su stigli vrlo brzo...

4. Real Madrid

Prvenstvo: 1961, 1962, 1963, 1964, 1965, 1967, 1968, 1969.
Kup: 1962, 1970.
Kup prvaka: 1966.

Ferenc Puskas

Prošlo desetljeće Real Madrid je potpuno dominirao europskim nogometom, ali ne i španjolskim. Šezdesete su bile obrnute, potpuna dominacija u Španjolskoj i jedan naslov u Europi. Prva sezona desetljeća prekinula je njihovu dominaciju u Kupu prvaka, iz natjecanja ih je izbacila Barcelona. Godine 1962. su se vratili u finale, vodili su 2:0 i 3:2 ali su na kraju izgubili 5:3.

Sljedeće sezone su ispali u pretkolu od Anderlechta, a 1964. su se još jednom vratili u finale. Pobjedom 3:1 Inter je potvrdio svoj položaj novih vladara Europe. Iduće sezone zabilježili su poraz u četvrtfinalu od Benfice. Sve te godine su osvajali španjolsko prvenstvo i postali prva momčad u povijesti španjolskog nogometa koja je pet puta za redom bila prvak.

Nakon poraza u finalu kupa 1961., vratili su se u finale sljedeće sezone i osvojili duplu krunu. 1964. je označila simboličnu prekretnicu. Nakon 11 godina Alfredo di Stefano je napustio klub na inzistiranje Miguela Munoza, njegovog bivšeg suigrača i kasnije najdugovječnijeg trenera na madridskoj klupi (1960-1974.). Novi igrači koji su narednih nekoliko godina nosili igru Madrida postali su poznati kao Ye-Ye momčad nakon što je dva dana prije finala Kupa prvaka 1966. Marca objavila fotografije četvorice igrača s perikama u obliku frizura kakve su nosili članovi Beatlesa. Radilo se o referenci na pjesmu 'She Loves You (yeah, yeah, yeah)', tada vrlo popularnu u Španjolskoj.

Samo dvojica igrača koja su osvojila zadnji Kup prvaka 1960. su i 1966. nastupila u finalu protiv Partizana. Pachin i Francisco Gento. Za razliku od prijašnjih momčadi, sva jedanaestorica su bili Španjolci. Pobjeda od 2:1 donijela je Real Madridu šesti naslov prvaka Europe. U Interkontinentalnom kupu su poraženi od Penarola.

Nade da se radi o početku nove dinastije su nestale već sljedeće sezone. U četvrtfinalu ih je izbacio Inter. 1968. su u polufinalu ispali od Manchester Uniteda, 1968/69. pobijedio ih je bečki Rapid u drugom kolu, a u istoj fazi ih je sljedeće sezone izbacio Standard Liege. Između 1967. i 1969. još su tri puta za redom bili prvaci Španjolske. Nakon poraza u finalu kupa 1968. od Barcelone, sljedeću priliku za njegovo osvajanje Madrid je imao 1970. U finalu su porazili Valenciju 3:1 i plasirali se u sljedeću sezonu Kupa pobjednika kupova, u kojem su u finalu izgubili od Chelsea. Razdoblje nakon 1966. ponekad se u Madridu naziva razdobljem pustoši. Zvuči nevjerojatno s obzirom na broj trofeja koji je klub osvajao, no na trofej koji su najviše željeli i kojeg su navikli smatrati svojim su čekali do 1998.

Realove legende

5. Celtic

Prvenstvo: 1966, 1967, 1968, 1969, 1970.
Kup: 1965, 1967, 1969.
Kup prvaka: 1967.

Kenny Dalglish

Prvi europski klub koji je osvojio trostruku krunu nije dobro počeo šezdesete. Do 1965. su osvojili samo jedan nacionalni i tri kupa Glasgowa. 1965. trener im je postao Jock Stein s kojim su ušli u najuspješniju eru u klupskoj povijesti. U njegovoj prvoj sezoni su 1966. osvojili prvenstvo i nastavili su ga osvajati devet puta u nizu, do 1974. Liga kup su osvajali pet puta za redom, od 1966. do 1970. dok su u kupu trofeju iz 1965. pridružili 1967. i 1969.

Konačni dokaz njihove kvalitete je došao u Europi. 1966. su igrali polufinale Kupa kupova da bi 1967, u prvom pokušaju, osvojili Kup prvaka. Naredne sezone. su ispali u prvom kolu, 1969. u četvrtfinalu, ali su 1970. ponovno zaigrali u finalu. Nakon produžetaka su izgubili od Feyenoorda 2:1. 1967. su se pridružili malom popisu klubova koji su osvojili pet natjecanja u jednoj godini. Te godine su osvojili prvenstvo, kup, liga kup, Kup prvaka i kup Glasgowa, dok su kasnije izgubili od Racinga u Interkontinentalnom kupu.

Tih zlatnih godina u dresu Celtica izdvajali su se Tommy Gemmell, Bobby Murdoch, Billy 'Cesar' McNeill, Bertie Auld, Jimmy Johnstone, te krajem 60-ih nadolazeća super zvijezda koja je ostavila i veliki trag u Liverpoolu sredinom 70-iih - Kenny Dalglish.

Kralj Kenny

6. Manchester United

Prvenstvo: 1965, 1967.
Kup: 1963.
Kup prvaka: 1968.

Bobby Charlton

Nakon minhenske tragedije Matt Busby je kroz rane šezdesete obnavljao momčad. Bobbyju Charltonu, Billu Foulkesu i ostalima su se pridružili, profitiravši od ukidanja odredbe o maksimalnoj plaći u engleskom nogometu, dovedeni igrači poput Denisa Lawa i novih izdanaka omladinske škole. Prvi uspjeh je bio osvajanje kupa 1963. Sljedeće sezone su u prvenstvu bili drugi, a u Kupu kupova su ispali u četvrtfinalu od kasnijeg pobjednika Sportinga.

Godine 1965. postali su prvaci Engleske prvi put nakon minhenske tragedije, da bi sljedeće sezone u polufinalu Kupa prvaka ispali od Partizana i u prvenstvu završili četvrti. 1967. su ponovno bili prvaci što im je pružilo priliku za još jedan pokušaj u Kupu prvaka. Ovog puta su ga usvojili pobijedivši na Wembleyu 4:1 Benficu dok su u prvenstvu završili drugi, iza gradskog rivala Cityja.

U njihovoj momčadi su tada igrala dva dobitnika zlatne lopte, Denis Law i Bobby Charlton dok ju je George Best osvojio te godine. Pokušaj obrane naslova u Europi je išao do polufinala kada ih je izbacio Milan, a u prvenstvu su završili tek jedanaesti. Na kraju te sezone se povukao Matt Busby. United će morati čekati više od dvadeset godina da se vrati među najbolje europske momčadi.

Neponovljivi Bobby Charlton

217135,217115,217233,219129