Na današnji dan prije točno 30 godina hrvatski rukometaši ostvarili su jedan od najvećih uspjeha u povijesti domaćeg sporta. Hrvatska je 4. kolovoza 1996. u finalu Olimpijskih igara u Atlanti pobijedila favoriziranu Švedsku 27:26 i osvojila prvo olimpijsko zlato od osamostaljenja.
Momčad Velimira Kljaića na poluvremenu je vodila 16:11, ali protiv sebe je imala jednu od najmoćnijih rukometnih generacija svih vremena. Šveđani su se u nastavku vratili na samo pogodak zaostatka, no Hrvatska je izdržala njihov posljednji nalet.
Pogodak kojim je potvrđena pobjeda postigao je Nenad Kljaić s crte, samo 13 sekundi prije kraja. Švedskoj više nije ostalo dovoljno vremena za novi povratak, a Hrvatska je mogla početi slaviti svoj prvi naslov olimpijskog pobjednika.
Od teške krize do olimpijskog vrha
Posebnost hrvatskog zlata krije se i u onome što se događalo samo nekoliko tjedana prije Atlante. Hrvatska je na Europskom prvenstvu u Španjolskoj završila na petom mjestu, ali bez uvjerljive igre i uz ozbiljno narušene odnose unutar reprezentacije.
Dotadašnji izbornik Abas Arslanagić napustio je klupu još tijekom završnice natjecanja, a momčad je preuzeo Velimir Kljaić. U kratkom razdoblju uspio je potpuno promijeniti atmosferu i pripremiti reprezentaciju za olimpijski turnir na kojem joj se nisu davale velike šanse.
Hrvatska je već u prvoj utakmici u Atlanti bila na rubu poraza. Švicarska je imala šest pogodaka prednosti, ali Kljaićeva momčad napravila je veliki preokret i slavila 23:22.
Uslijedile su pobjede protiv Kuvajta 31:22, SAD-a 35:27 i Rusije 25:24. Posebno dramatična bila je utakmica protiv Rusa, u kojoj je Valter Matošević pri rezultatu 24:24 obranio sedmerac Dmitriju Torgovanovu, nakon čega je Božidar Jović postigao pobjednički pogodak.
Kljaić je nadmudrio Šveđane
Posljednju utakmicu u skupini Hrvatska je izgubila upravo od Švedske, i to uvjerljivih 27:18. Kljaić je, međutim, odmarao dio svojih najvažnijih igrača i skrivao taktičke zamisli jer je računao da bi se dvije reprezentacije ponovno mogle susresti u finalu.
Hrvatska je kao drugoplasirana momčad skupine u polufinalu igrala protiv aktualnog svjetskog prvaka Francuske. Odigrala je jednu od najboljih utakmica turnira i pobijedila 24:20, dok je Švedska u drugom polufinalu svladala Španjolsku 25:20.
U finalu su Šveđani bili veliki favoriti. Njihovoj zlatnoj generaciji, koja je osvajala svjetske i europske naslove, nedostajalo je jedino olimpijsko zlato. Hrvatska se ipak nije uplašila njezina ugleda.
Kljaićevi igrači od početka su nametnuli svoj ritam i na odmor otišli s pet pogodaka prednosti. Švedska se u završnici potpuno vratila, ali posljednji udarac pripao je Nenadu Kljaiću i Hrvatskoj.
Prvi put hrvatska himna za olimpijskog pobjednika
Zlatne medalje osvojili su Venio Losert, Valter Matošević, Patrik Ćavar, Vladimir Jelčić, Irfan Smajlagić, Vladimir Šujster, Slavko Goluža, Goran Perkovac, Valner Franković, Zlatko Saračević, Iztok Puc, Zoran Mikulić, Bruno Gudelj, Alvaro Načinović, Božidar Jović i Nenad Kljaić.
Uz izbornika Velimira Kljaića, u stručnom stožeru bili su Vlado Nekić, Zdenko Zorko, Vladimir Rončević, Stanislav Peharec, Damir Suman i Josip Guberina.
Njihovom pobjedom prvi je put na Olimpijskim igrama hrvatska zastava podignuta na najviši jarbol, a hrvatska himna odsvirana u čast olimpijskih pobjednika. Zlato iz Atlante bilo je početak velikih uspjeha hrvatskog rukometa, koji je olimpijski naslov ponovno osvojio osam godina poslije u Ateni.
Tri desetljeća poslije rezultat 27:26 i dalje zauzima posebno mjesto u hrvatskom sportu. Reprezentacija koja je samo nekoliko tjedana ranije bila u ozbiljnoj krizi otišla je u Atlantu i pobijedila rukometnu silu u utakmici koja je čitavu generaciju odvela u besmrtnost.
