Utakmica je definitivno bila gotova pred kraj prvog poluvremena u kojem su Nijemci otišli na tri gola prednosti s čovjekom viška nakon Pepeove žute minute. Međutim primjetni su i neki drugi uzorci koji su se dogodili i prije toga te su doveli ako ne do uvjerljive njemačke pobjede, onda bar do logičnog plana igre, što se za drugu stranu ne može reći.

O čemu se radi? Pa, Portugal je izabrao krivu strategiju igre u napadu, a koja je imala reperkusije na svaki segment njihove igre. Naime Portugal je poznat kao tranzicijska ekipa koja se brani s gustim blokom u sredini terena, pa onda rupe u suparničkoj formaciji kažnjava utrčavanjem krila ili napadača u te koridore. Ovdje su pokušali dobar dio prvog dijela uspostaviti nadmoć u posjedu.

Portugal je igrao drugačiju igru. Njemačka je zaigrala s trojicom veznjaka dok je Ozil veći dio utakmice proveo na desnom krilu. Dakle Portugal se sa svoja tri veznjaka mogao ravnopravno suprotstaviti bitki na sredini terena. Ali oni to nisu radili, već su u ranim fazama predavali loptu krilu, obično Naniju. Portugalu većinom krila otvaraju prostor i nude se kao opcije za širinu i dubinu, a sada su bili prisiljeni voditi igru – to znači da Nani s loptom nema rješenja jer nema Nanija koji mu otvara krilo!

S druge strane, Ronaldo se stalno zavlači kao prateći špic u centralu terena, pa je Portugal osakatio svoj napad brz realnih rješenja i prvom planu bile su visoke lopte na vrh šesnaesterca, ne bi li Almeida i Ronaldo napravili nešto s njima. Budući da su krila pozicionirana dosta visoko, to je iziskivalo da se najprije vezna, a potom i obrambena linija Portugala primaknu bliže lopti, bliže njemačkom golu – ne bi li poslije gubitka lopte bili blizu i pokušali je oduzeti. To je otvorilo ogromne rupe koje su Nijemci iskoristili i u prvih pola sata odigrali čak pet kontranapada u kojima su ušli s loptom u portugalskih 16 metara.

Na vidjelo je došao i Lowov odabir igrača – Ozil, Gotze i Muller su redom mobilni igrači i znaju suigraču otvoriti prostor; tako je jedan od najboljih mehanizama bilo Mullerovo odvlačenje stopera, kojim bi se otvorio koridor po sredini terena za Khedirin ulazak iz drugog plana. Jednostavno, Portugal nije igrao dobar presing (izuzetno rijetko im je to primarni obrambeni plan pa to i ne čudi), veznjaci su se zato vraćali sporo i prevaljivali su velike udaljenosti, što je bilo vidljivo i kad bi došli pred svojih 16 metara – u nekoliko križanja u suradnji sa stoperima krivo bi obavili preuzimanje, pa bi barem jedan od njemačkih prednjih igrača ostao sam s loptom.

Bento to nije na vrijeme shvatio ni u drugom dijelu, pa je izvukao jednog veznjaka, što je samo dodatno olakšalo utakmicu Nijemcima i rutinski su je priveli kraju. Čak i u rijetkim situacijama kada bi smisleno prešli centar s loptom krila nisu bila opasna u vođenju igre jer im je falilo opcija.

Ne može to izbrisati nikakav crveni karton, penal ili nadahnuta partija pojedinaca. Portugal je trebao koristiti prostor na lijevoj strani – Ronaldo je stalno ulazio u sredinu i odvlačio Boatenga za sobom, što je otvorilo mogućnosti Coentrau za prodor po toj strani, posebno jer mu je većinu utakmice suparnik bio obrambeno i ne pretjerano odgovorni Ozil. Umjesto toga, napad je bio statičan, bez realnih mogućnosti da uposli nekog na krilu/boku, bez protoka lopte - dovoljno dugih lanaca dodavanja koja bi otvorila rupu u obrani… Ništa.

Interesantna statistika kaže da je prednji trojac Njemačke u prvom poluvremenu dirao loptu 88 puta, a portugalski samo 54 (od čega solidan dio otpada na Nanijevo tapkanje s loptom u mjesto bez rješenja). Ono što daje kontekst tom podatku je ono u kakvim situacijama su dobivali lopte njemački igrači (i uz kakva kretanja suigrača), a kako portugalski. To se lijepo vidjelo u ovoj utakmici.

A to je sve ostavilo posljedice i na obrambenoj fazi igre – jednostavno, mnogo igrača je igralo izvan svoje komfor-zone, u oba smjera, natjerani da rade nešto što ne rade često. Low je totalno pobijedio Benta jer je svoje igrače postavio u uloge koje im najbolje leže dok ih je portugalski trener postavio u uloge koje im, u najboljem slučaju, prosječno leže.