INTERVJU

Ponosni zadarski nogometaš otkrio zašto je odbio milijune velikana

21.06.2017 u 10:18

Bionic
Reading

Zadranin Ivan Santini odmara se nakon naporne sezone i skuplja snagu za nove izazove, a koliko uživa u obiteljskom okruženju, potvrđuje to što će cijeli godišnji odmor provesti u rodnom gradu

Skroman, posvećen obitelji i Bogu, hrvatski nogometni reprezentativac Ivan Santini umjesto po mondenim ljetovalištima, odlučio je cijeli godišnji odmor provesti u svom Zadru. 

'Možda ću samo na dan ili dva morati do Zagreba, ali sada napokon, u obiteljskom okruženju, uživam u svom Zadru. U Caenu se moram pojaviti 7. srpnja, tako da se u ova nešto više od dva tjedna moram dobro odmoriti i doći što spremniji na početak priprema', rekao je na početku razgovora za tportal.hr Ivan Santini.

Kada ste već spomenuli Caen, to znači da klub nećete promijeniti?

'Najiskrenije, o tome uopće ne razmišljam. Sve sam prepustio svom agentu i on vodi brigu o svemu. Rekao mi je da je bilo nešto usmenih upita, ali da čeka(mo) konkretnu pisanu ponudu. Također, meni je u Caenu lijepo, grad je po mom ukusu, kćerkicu smo upisali u vrtić, a u listopadu ćemo dobiti i drugu djevojčicu. Tako da mi se nakon samo jedne sezone baš i ne seli.'

Ali s profesionalne strane, sigurno bi vam veći izazov bio igrati u nekom jačem klubu? Spominjao se i Bešiktaš koji je nudio tri milijuna eura.

'Slažem se da je lakše igrati u boljoj momčadi. Međutim, meni je, opet ponavljam, u Caenu lijepo, cijene me u klubu, imamo lijep odnos sa svima. A imam i odličan ugovor, koji me veže uz klub još dvije sezone. I vjerujte mi, ne bih imao ništa protiv kada bih ugovor odradio do kraja.'

Dakle, sve ono što smo znali o Santiniju, još se jednom potvrdilo. Novac mu je najmanje važan, bitno je samo biti u okruženju gdje te cijene i vole. I zato je spreman dati svoj dodatni doprinos klubu. A sve to uz, kako kaže Santini, veliku Božju pomoć.

'Uistinu sam imao lijepu sezonu iza sebe. I da mi je netko prije nje rekao da ću u prvoj sezoni u jakoj francuskoj ligi, u novom klubu, zabiti 15 golova, a onda još i dobiti poziv u reprezentaciju te igrati u dvije utakmice, rekao bih mu da nije normalan. Međutim, do svega toga teško bih došao bez podrške supruge i posvećenosti Bogu. Stalno se trudim biti iskren prema svima, pomagati svima. I to je najbolja 'hrana'. Nogomet je samo posao, ali hvala Bogu da mi je dao talent i priliku baviti se poslom koji volim.'

Sjajan je to poticaj za novu sezonu.

'Naravno. I zato ću ovaj boravak u Zadru iskoristiti da ste što bolje odmorim kako bih bio spreman za novu sezonu, u kojoj bih htio ponoviti isto. Ili, ako Bog da, zabiti još koji gol više.'

I natjerati izbornika Čačića da vas pozove za rujanske oglede protiv Kosova i Turske?

'A joj... Bilo bi lijepo. Međutim, za to se treba potruditi na terenu, biti u pravom izdanju.'

Svakako. Ali svojim igrama taj ste poziv zaslužili. Mnogi su sugerirali i još puno prije.

'U to uopće ne želim ulaziti. Jer izbornik je taj koji odlučuje koga će i kada zvati, kakav profil napadača mu treba. I on je taj koji odgovara za rezultat i prema svojim nahođenjima sastavlja momčad. Ustvari, tko kaže da netko drugi nije zaslužio poziv prije mene.'

  • +15
Kvalifikacije za odlazak na SP, skupina I, 6. kolo, Island - Hrvatska Izvor: Pixsell / Autor: Goran Stanzl/PIXSELL

Izuzmemo li rezultatski krah protiv Islanda, kakvi su vaši prvi reprezentativni dojmovi? Kako je biti u društvu Modrića, Mandžukića i ostalih zvijezda?

'Jako mi je bilo žao zbog tog poraza, ali to sve treba gledati sa sportske strane. Ništa nije izgubljeno u kontekstu borbe za odlazak na SP i to sve može biti dodatni poticaj za nastavak kvalifikacija. A što se tiče mog boravka tamo, ne mogu opisati koliko sam bio sretan zbog svega. Samo trenirati s njima velika je privilegija, ali provesti nekoliko dana u njihovu društvu, to je za mene neopisivo zadovoljstvo.'

Zadarska veza u reprezentaciji je jaka. Jer osim Modrića, uz Zadar ste vezani vi, Subašić i odsutni Vrsaljko.

'Jesmo, da. I baš mi je Danijel Subašić jako puno pomogao u adaptaciji. Bez njegove pomoći možda bih se osjećao kao 'tulac'. Mi smo veliki prijatelji, još iz vremena dok smo igrali u Zadru. Inače, moj Caen je u kolu prije Božića igrao baš protiv Monaca, tako da smo Suba i ja zajedno, nakon te utakmice, putovali u Zadar. I zato bih mu se i ovim putem zahvalio za svu podršku', dodao je za kraj stasiti Ivan Santini, nogometaš nježnog i velikog srca, koji je dokaz da se u ovom sportu može živjeti i bez glamura. Ali i da se sav trud prije i(li) poslije vrati.