Bogdan je rođen 5. siječnja 1957. godine u Murskom Središću. Igračku karijeru započeo je u tamošnjem Rudaru, a zatim je nastupao za MTČ iz Čakovca. Već 1975. godine stigao je u Dinamo, čiji je dres nosio punih deset godina i ostavio dubok trag.

Prvak s Dinamom 1982. godine

Po vokaciji je bio branič, no krasili su ga skok igra, čvrstina i osjećaj za pogodak, zbog čega je često sudjelovao i u napadačkim akcijama svoje momčadi. Za Dinamo je odigrao 309 službenih utakmica i zabio 42 gola, što je izniman učinak za igrača njegove pozicije.

S maksimirskim klubom osvojio je naslov prvaka 1982. godine te Kup 1980. i 1983. godine. Njegova upornost, kvaliteta i dugovječnost svrstali su ga među igrače s najviše nastupa u povijesti Dinama, a mnogi ga i danas pamte kao jednog od zaštitnih znakova jedne velike generacije. Na nedavnoj Plavoj noći u Čakovcu bio je među dobitnicima zahvalnica za svoj ogroman doprinos u plavom dresu.

Nakon odlaska iz Dinama 1985. karijeru je nastavio u njemačkom Karlsruheru, gdje je igrao do 1993. godine i upisao oko 250 nastupa. I ondje je ostavio snažan trag, a nakon završetka igračke karijere ostao je u nogometu.

Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 11 utakmica. Debitirao je 1977. godine u Bogoti protiv Kolumbije, a posljednji nastup upisao je 1983. u Luksemburgu protiv Zapadne Njemačke. Za hrvatsku reprezentaciju odigrao je dvije utakmice i postigao jedan pogodak, nastupivši protiv Rumunjske 1990. i Slovenije 1991. godine.

Trener nakon igračke karijere

Nakon što je zaključio igračku karijeru, posvetio se trenerskom poslu. U Karlsruheu je radio kao direktor omladinske škole, trener juniora i pomoćni trener seniora. Kasnije je vodio VfR Mannheim, Inter iz Zaprešića, Segestu, Međimurje i Savski Marof, a ostao je aktivan i u radu s mladim nogometašima.

Šira sportska javnost pamti ga i kao stručnog sukomentatora HRT-a tijekom Svjetskog prvenstva 2006. u Njemačkoj.