Igrački i rezultatski gledano, pogotovo na europskoj sceni, naši su klubovi napravili korak unaprijed. Ali, organizacijski gledano, liga je pod ingerencijom HNS-a napravila pet koraka unazad, koji su svi redom kulminirali tijekom tek odigrane sezone...

Pad posjećenosti, situacija na tribinama – kulminacija: neodigran derbi i prosvjedi u Splitu

Neovisno o tome zastupate li stav da se nogomet igra zbog navijača ili nečeg što s njima nema veze, činjenica ostaje da na svijetu ne postoji liga, klub ili nogometni dužnosnik koji neće potencirati značenje ljudi koji dolaze na stadion. Razlozi su poprilično jasni – što više publike, to više interesa, a što više interesa, to više novca. Jednadžba je poprilično jednostavna i lako razumljiva na svakoj razini. Čisti podaci govore (više o tome čitajte OVDJE), kako je posjećenost stadionima pala za kakvih 20-tak posto, što je relativno gledajući enormna brojka. Ono što dodatno brine je da se i one utakmice koje bi trebale biti najveće (Dinamo - Hajduk, Dinamo - Rijeka i Rijeka - Hajduk) i pravi spektakl, počinju tretirati kao tek još jedna utakmica lige. Nedavna utakmica Hajduka i Rijeke na Poljudu, kao i polufinale kupa na Maksimiru samo svjedoče tome u prilog. Osim toga, nedavno je i Zagreb ostao bez podrške White Angelsa.

Cijela je stvar kulminirala tijekom jesenskog derbija Dinama i Hajduka na Maksimiru, kada momčad gostiju nije izašla na travnjak, samo zato jer njihovih navijača nije bilo na južnoj tribini. Spominjala se i diskriminacija kod organizacije susreta, kao i problemi s policijom, ali činjenica ostaje da je poslije tog dvoboja ostala velika ljaga, koja je rezultirala iznenađujuće malom kaznom za Hajduk te bodovima za Dinamo. Ali šteta je gotovo pa nepovratna, kada se najveći derbi ne odigra zbog organizacijskih problema, koji održavaju širu sliku i probleme.

A baš je ta šira slika bila uzrok 'prosvjeda na splitskoj rivi', gdje se okupilo 30 000 ljudi, koji su imali gotovo pa unisonu poruku – vodstvo HNS mora početi na drugačiji način voditi hrvatski nogomet ili otići. Cijela se kritika bazira na onom što možemo čuti već godinama, a odnosi se na diskrimaciju HNS-a koja se očituje kroz njihov odnos prema jugu, kao i na privilegije koje neki klubovi uživaju. Kako su u samom predsjedništvu HNS-a, jasno je kako se cilja na Dinamo i Rijeku.

Cijela atmosfera koja je stvorena oko nogometa rezultirala je značajnim padom posjećenosti, dodatno negativnom percepcijom u javnosti, kao i potpunim skretanjem s nogometnih tema na one političke. To su sve redom porazi lige, kao i ljudi koji je vode.

Ukidanje Udruge prvoligaša – kulminacija: rad Disciplinske komisije

Čini se kao da je od toga prošlo puno vremena, ali zapravo nije. Udruga prvoligaša, tijelo sačinjeno od predstavnika svakog kluba lige ukinuta je početkom ove sezone. Do toga je došlo jer je pet klubova, dakle polovica onih koji imaju pravo glasa u Udruzi, odlučilo da ne želi više sudjelovati u njenom radu. To su redom Dinamo, Istra 1961, Lokomotiva, Osijek i Rijeka. Udruga i njeno vodstvo tako je ostalo bez kvoruma. Koliko je ona bila važna za samu ligu ne odnosi se tek na pregovore s televizijom i sponzorima, nego je, iako stidljivo, pokušala ostvariti možda i najvžaniju točku razloga svoga postojanja. Citat iz pravilnika: 'Udruga osigurava da neka pravna ili fizička osoba ne kontrolira, odnosno da nema u njemu prevladavajući utjecaj u odlučivanju, više od jednog kluba u Prvoj HNL.'

Ukidanjem Udruge prvoligaša, sve je na sebe preuzeo HNS, koji je tako uzde lige povjerio ovim ljudima: Josip Brezni (povjerenik natjecanja), Krešimir Vlajčević (disciplinski sudac), Ivan Peraić (povjerenik za suđenje), Ante Kulušić (povjerenik za određivanje kontrolora suđenja), Zoran Cvrk (povjerenik za sigurnost). Ako se uzme u obzir da na ovoj listi, kao i u samoj vrhušci HNS-a uglavnom dominiraju ljudi koji su vezani uz Dinamo, onda je prije spomenuti citat uvelike narušen.

Teško je pronaći logiku iza ukidanja ovakve jedne organizacije. Kako bi liga mogla biti bolja potrebno je imati neko tijelo u kojem će sjediti predstavnici svakog od sudionika, koji će međusobno moći razmjenjivati ideje kako unaprijediti zajednički proizvod, od kojeg bi, barem u teoriji, svi trebali živjeti. Bez takve organizacije, mnogo je iznimno spornih odluka i tumačenja Disciplinske komisije (o tome čitaj OVDJE) prošlo zapravo bez prave reakcije, ali ponajviše bez pravog razgovora. A ova je organizacija bila idealna za održavanja stalnog dijaloga između svih sudionika natjecanja, pa nije logično da se ukine.

Potpuna predvidljivost natjecanja - kulminacija: Dinamova sezona bez poraza i dvostruka kruna

Ligaški će sustav uvijek biti više predvidljiv od kup sustava, zbog same prirode natjecanja. Tu nema ništa sporno. Ono što je problematično je činjenica da je Dinamo jedini europski klub koji je ligu osvojio deset puta zaredom, da natjecateljske draži nestaje već oko Božića (ili čak i ranije), a da se vrlo dobro moglo predvidjeti kako će i Rijeka biti svjetlosnim godinama ispred konkurencije.

Čak i ako usvojimo argument plasiran iz Dinama kako se tamo jednostavno radi toliko bolje i da ne žele namjerno početi raditi lošije samo kako bismo imali neizvjesnost, problem i dalje ostaje. Naime, takvo je natjecanje potpuno nezanimljivo za širu populaciju, one koji žele gledati ekipe koje se za nešto bore, a ne tek ispunjavaju ono što im je prije sezone bilo zacrtano. Amerikanci su u forsiranju kompetitivnosti otišli toliko daleko da su osmislili salary cap, koji nije ništa drugo nego sredstvo koje spriječava dugu dominaciju jedne ekipe. Napravili su to jer znaju da takav scenarij vodi u propast.

Gubitak integriteta natjecanja – kulminacija: borba za opstanak

Cijele su sezone odluke Disciplinske komisije bile u isto vrijeme čudne ili nikako objašnjene. Ali ipak, ono što je najviše ove sezone srušilo integritet natjecanja Lige 10 bila je borba za opstanak, odnosno način na koji je ona okončana. Za početak, samo je po sebi dovoljno skandalozno da se dva kola prije kraja, po ne sasvim jasnim kriterijama, Zadar već poslalo u drugi rang natjecanja. Minimalno što je Komisija mogla napraviti je objaviti taj podatak nakon što je prvenstvo okončano. U ovom se slučaju dodatno vidio problem nepostojanja jednog tijela kakvo je bilo Udruga provligaša.

Osim prijevremene obavijesti kako će Zadar dogodine po nužnosti stvari u drugu ligu, dodatan udarac integritetu natjecanja zadan je odlukom Sesveta kako neće igrati dodatne kvalifikacije protiv Istre. U zbiru, jedina natjecateljska borba koja je trajala do kraja sezone, ona za opstanak, na kraju je riješena tako da je jednom klubu obznanjeno kako dogodine neće igrati prvu ligu, dok je drugi ostao u ligi, iako se za to dodatno još trebao boriti. Bilo je toga i u prošlosti, ali ovo je prvi put otkad je Lige 10.

Ako samo zamislimo kolike bi posljedice po nogomet ovakav rasplet događaja imao u primjerice, jednoj Austriji, dolazimo do toga na kojem je nivou integritet natjecanja. Samo za primjer, prije godinu i pol dana u Bundesligi je postignut pogodak tako da je lopta ušla sa stražnje strane gola, što je kasnije bio veliki skandal. Ali, zbog očuvanja integriteta natjecanja i ne postavljanja presedana, neka je njemačka 'Komisija' odlučila kako se utakmica neće ponoviti (igrali su Bayer L – Hoffenheim). Iako se o tome još puno raspravljalo, svi su podaci bili dostupni, kao i cijeli proces donošenja odluke.

U našoj ligi, kod naše 'Komisije', to nije slučaj.

Upitna regularnost natjecanja – kulminacija: utakmice Dinamo - Lokomotiva

Ovo nije nova priča, tako da se ne može reći da je riječ o koraku unatrag, ali zapravo nije tako. Svaka sezona koja trpi ovakav odnos svojevrstan je korak unatrag, pa tako i ova. Teško je značajno osporiti sve dokaze koji su prezentirani u OVOM dopisu, ali dodatni je problem što ovo nije jedini problematični odnos u našoj ligi. Ako pogledamo europske primjere, postoji praksa posuđivanja igrača među klubovima iste lige, ali nigdje nije toliko postojana i istančana kao u slučaju Dinamo-Lokomotiva.

Također, nemoguće je pronaći ligu gdje takav odnos vlada između dvije momčad koje se nalaze u gornjem domu ljestvice i zapravo bi se trebale intenzivno boriti za bodove. Ako se pogledaju utakmice Dinama i Lokomotive, samo su jednom remizirali, i to kada je Dinamo već osigurao naslov državnog prvaka. Sve ostalo bile su pobjede modrih, a utoliko je zapravo simpatična izjava Zorana Mamića 'kako im Lokomotiva leži'.

No, nije problem samo Lokomotiva, već i svi ostali klubovi, prvenstveno oni koji su odlučili da Udruga prvoligaša više nema smisla. Istra je uopće priživjela temeljem Dinamovih novaca za Radonjića, samo da bi im zagrebački klub istog igrača dao ponovo na posudbu. A on nije i jedini igrač koji ima ugovor s Dinamom, a igra za Istru. Osijek je prošle sezone, poput Feniksa, uzletio pobjedama protiv Dinama, Lokomotive, Zadra, Rijeke i Splita te tako ostao u ligi, a njihovi igrači nevjerojatnom lakoćom prelaze 'na zapad'. O Lokomotivi je dovoljno toga rečeno, a Rijeka svoj uzlet, kako organizacijski, tako i igrački, duguje ponekim transakcijama koje su obavili s Dinamom. Danas, čini se da među klubovima postoji iskreno rivalstvo, ali povijest je teško zaboraviti, pogotovo u kontekstu nedostatka polovice kvoruma, zbog kojeg više nema Udruge prvoligaša. A takvo je tijelo ligi potrebno...