KAKVA ŠTETA!

Osmorica najvećih koji nisu vidjeli mundijal

  • Autor: Marko Stričević
  • Zadnja izmjena 16.06.2010 09:42
  • Objavljeno 08.06.2010 u 09:45
400x300_Cantona

400x300_Cantona

Izvor: tportal.hr / Autor: mario ucović / tportal.hr

Često se kaže da je svjetsko prvenstvo kruna karijere za svakog nogometaša. Međutim, nogometna povijest puna je 'kraljeva igre' bez te krune. Donosimo vam kraći popis asova koji su žalili za mundijalima, a i mundijali za njima

Zamislite da je, recimo, Zinedine Zidane igrao za Alžir i da nikad nije nastupio na SP-u. O da, pamtile bi se njegove majstorije u Juveu i Realu, ali pitanje je bismo li ga pokušavali svrstati u istu priču s Maradonom i Peleom. Da su karijere navedenih igrača imale i tu mundijalsku dimenziju, možda bi razni izbori najboljih nogometaša u povijesti izgledali bitno drukčije.

George Weah
Otkad je Fifa počela birati igrača godine, jedini njezin laureat koji nije igrao na SP-u. Za mnoge je najveći afrički loptač svih vremena, strijelac 169 golova u klubovima iz Francuske, Italije i Engleske, ponajbolji napadač u povijesti FC Milana. Dolazi iz Liberije, 3,5-milijunske afričke države koju su u 19. stoljeću osnovali oslobođeni američki robovi. U zemlji devastiranoj dvama ratovima Weah je bio igrač, trener i sponzor reprezentacije. Nakon završetka karijere, skoro je postao i predsjednik, ali je izgubio u izbornom finalu.

George Best
Postoji izreka 'Maradona good, Pele better - George Best'. Kad vidite neke akcije zadnjenavedenog, od otočkih travnjaka do 'egzotičnih' američkih stadiona na kojima je puno prerano završio zbog devastirajuće sklonosti alkoholu, zamislite se nad rečenim superlativom. Popularni ljepotan iz Sjeverne Irske šest sezona zaredom bio je prvi strijelac Manchester Uniteda, dvostruki prvak Engleske i jednom Europe. No zbog stila života, taj svestran i lucidan nogometaš fascinantne tehnike počeo je ozbiljno igrački degradirati već sa 26 godina. Majušna Sjeverna Irska probila se na Mundijal 1982, ali Best je dotad već toliko uneredio svoju formu da je ispao iz kadra.

Ryan Giggs
Našao bi mjesto u svakoj reprezentaciji svijeta, i to na dug period s obzirom na postojanost kojom traje na najvišoj razini. U seniorima Manchester Uniteda je - pazite sad - od sezone 1990/91! Odigrao je 838 utakmica, zabio 156 golova. Nema nogometaša u povijesti Ujedinjenog Kraljevstva s više trofeja od velepoštovanog Velšanina: spomenimo samo 11 ligaških naslova i dvije Lige prvaka. Za Wales je nastupio 64 puta. Bili su blizu Mundijala 1994, ali u odlučujućoj utakmici nadmašila ih Rumunjska.

Alfredo di Stefano
Samo je Raul za Real Madrid dao više golova od argentinske 'Plave strijele', koja je mreže tresla u eri polutotalne europske dominacije kraljevskog kluba. U 11 sezona od 1953. do 1964. osvojio je pet kontinentalnih naslova i osam španjolskih. Tada još nije postojalo ekskluzivno pravo reprezentacija na igrače, pa je stječući državljanstva igrao za Argentinu, Kolumbiju i naposljetku Španjolsku. Jednom Argentina nije sudjelovala, drugi put nije imao sređene papire, treći put se Španjolska nije plasirala, a četvrti put su se uspjeli doći na Mundijal 1962, ali se Di Stefano prije toga ozlijedio i zatim oprostio od reprezentacijskih akcija.

Jari Litmanen
Igrač broj jedan u povijesti finskog nogometa, dugogodišnja zvijezda Ajaxa, koji je sredinom 90-ih pod vodstvom Van Gaala dvaput zaredom igrao finale Lige prvaka i jednom pobijedilo (protiv Bobanovog Milana). Iskusni napadač kasnije je oblačio dresove Barcelone i Liverpoola, a i danas, u 40. godini, trese mreže u finskom prvoligašu Lahtiju. Od 1989. do danas ustrajno nastupa za reprezentaciju Finske (131 utakmica) koja je na posljednjim kvalifikacijama za SP ostala treća iza Njemačke i Rusije.

Duncan Edwards
Bobby Charlton izjavio je da je Duncan Edwards bio 'jedini nogometaš pored kojeg se osjećao inferiorno' te da je njegova smrt bila 'najveća pojedinačna tragedija koja se dogodila Manchester Unitedu i engleskom nogometu'. Edwards je bio jedna od Busbyjevih beba, kako su zvali ultradarovitu generaciju nogometaša koju je slavni trener afirmirao krajem 50-ih. Edwardsu je bila 21 godina kada se avion s igračima Manchestera 1958. srušio u Münchenu. Poginulo je 23 ljudi, među njima osam nogometaša, uključujući i Edwardsa koji je nakon 15 dana podlegao ozljedama.

Eric Cantona
Incidentni Francuz do danas je slavljen u Manchesteru kao jedna od središnjih osoba njegove novije povijesti jer je dolaskom tog robusnog nadahnutog centarfora započeo povratak Uniteda na otočke i europske vrhove. Nakon što je izbornika u TV intervjuu nazvao 'vrećom govana', propao mu je odlazak u Italiju 1990. godine. Stoičkovljevi Bugari pretekli su ih u utrci za SAD 1994, a do Francuske 1998. skandalima i suspenzijama uzdrmana zvijezda izgubila je status kod izbornika koji je svoju odluku opravdao svjetskim naslovom.

Abedi Pele
Za razliku od brazilskog, ganski Pele nije učinio Ganu afričkim sinonimom za nogomet u svijetu, premda je to zemlja veličanstvenih tehničara, s jednom od najboljih mladih škola. Skoro desetljeće i pol slovio je za ponajboljeg igrača u francuskoj ligi, a neki smatraju da je 80-ih napravio više za promociju afričkog nogometa od Rogera Mille.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi