No maratonsko finale u Parizu, najduže u povijesti French Opena, bez daljnjega će ostati zapamćeno kao vrhunac svega što sport, ne samo tenis, može ponuditi. U četvrtom setu Alcaraz je gubio 4:5 i Sinner je s 40:0 imao tri meč lopte za osvajanje turnira. A onda je Španjolac našao rezerve snage i koncentracije, kakve imaju samo najveći, odveo meč u peti set i sve do tie breaka, gdje je izveo dodatni show, sasvim demoliravši protivnika 10:2.

Dvojac koji bez ikakve dileme predstavlja budućnost svjetskog tenisa svojim je veličanstvenim mečom zasjenio sve ružno što se zavrtjelo oko ženskog finala, pa se srećom više govori o Alcarazu i Sinneru nego o Arini Sabalenki i Coco Gauff. Odigrale su i one odlično finale, kakvo priliči prvim dvjema svjetskim igračicama, ali onda je - svi to već znaju - Sabalenka izvalila hrpu gluposti o tome da Gauff nije pobijedila jer je bila bolja, već zato što je ona puno griješila. Doista rijetko viđena logička figura. A onda je Amerikanka, s malom zadrškom, odgovorila onako kako i inače voli odgovarati: skoro jednako blesavom optužbom za rasizam, jer - kao - Bjeloruskinja ne bi nikad rekla to da joj suparnica nije crnkinja. Sjetimo se olimpijskog meča s Donnom Vekić, kad je potegla isti 'argument'.

Era novog velikog rivalstva

Zato je muško finale bilo lijepa, prelijepa priča koja će se još dugo vrtjeti. Sinner je do finala došao bez izgubljenog seta, odmoran nakon tromjesečne suspenzije, pa je i susret počeo tako. Samo što je s druge strane bio čovjek s kojim se po voljnom momentu može usporediti samo kralj Pariza - Rafael Nadal. Baš kao što Sinner svojom preciznošću i automatikom u igri podsjeća na Đokovića u njegovim najboljim danima.

Počela je time era novog velikog rivalstva, nalik onima koji su dosad oblikovali tenisku povijest, i nestale su brige da će odlaskom Federera, Nadala i Đokovića u svjetskom tenisu nastati praznina. Ako je i nastala, brzo je popunjena. S obzirom na to da su Alcarazu samo 22 godine, a Sinneru 23, gledat ćemo ih još dugo. Dosad su igrali 12 puta, i Španjolac je u prednosti 8:4, uključujući pet posljednjih susreta. No ovo im je bio prvi okršaj na nekom od Grand Slamova. I tu je Alcaraz bolji jer ima pet trofeja, a Sinner tri. Uz to, Španjolac nikad nije izgubio finale nekog od 'velikih četiri'.

Za razliku od kolegica, finalisti su imali samo riječi hvale jedan za drugoga.

'Razina koju imaš je fantastična. Privilegij je s tobom dijeliti teren na svakom turniru i u stvaranju povijesti', poručio je Alcaraz suparniku na dodjeli trofeja.

'Lakše je bilo igrati nego sada govoriti. Sretan sam zbog ovog trofeja. Neću baš dobro spavati večeras, ali to je u redu', uzvratio je Sinner.

Alcaraz opet otišao na Ibizu

A onda je Alcaraz napravio ono što uvijek radi nakon velikih pobjeda, na blagi užas svog trenera Juana Carlosa Ferrera: otišao se zabavljati na Ibizu, prije nego što se posveti pripremama za Wimbledon.

Vjerojatno nitko nije dao tako raskošnu pohvalu Alcarazu i Sinneru od Johna McEnroea, a on je i prije finala ispalio da bi obojica dobila Nadala na njegovu vrhuncu, pa možda i svu trojicu veličanstvenih. Možda njih dvojica neće skupiti toliko trofeja, ali McEnroe kaže da je to samo zbog prirode današnjeg tenisa, sve bržeg, jačeg i raznovrsnijeg.

'Današnji tenis je bolji nego što je ikad bio', kaže veliki Amerikanac, a jednako darežljiv bio je i Boris Becker tvrdnjom da je razina na kojoj igraju njih dvojica točno na onoj na kojoj su bili Federer, Nadal i Đoković. Ovo finale mnogi stavljaju i na istu stepenicu s mitskim završnicama Wimbledona 2008. između Nadala i Federera ili beskrajno dugog finala Australian Opena 2012. između Đokovića i Nadala. To su oni sportski trenuci zbog kojih vas znaju pitati: 'A gdje si bio kad su...'

S pet Grand Slamova postao je treći najmlađi igrač u povijesti s toliko velikih trofeja

No u sportu na vrhu uvijek ima mjesta samo za jedno ime, pa Alcaraza i Sinnera ne treba promatrati kao 'jednu dušu, a dva tijela'. Španjolac je pokazao svoje najbolje osobine i, još važnije, pobijedio je one najgore. Poznat je kao igrač koji može dobiti svakoga kad god mu to padne na pamet, ali će onda u sljedećem meču pobijediti samog sebe. Njegov tenis je za promatrače sa strane pomalo neuredan i kaotičan, što ga ponekad košta očekivanih pobjeda. No veličina najvećih je u prevladavanju mana kad je to potrebno. Nagledali smo se toga posljednjih desetljeća.

I ovo nije bilo prvi put da je Alcaraz pokazao tu osobinu. Slično je bilo u lanjskom pariškom finalu, kad je stigao prednost Aleksandra Zvereva, dok je prije dvije godine ostvario malo vjerojatnu pobjedu nad Đokovićem u Londonu. A tek su mu, kako smo rekli, 22 godine. S pet Grand Slamova postao je treći najmlađi igrač u povijesti s toliko velikih trofeja i čini se da ga samo neka velika nesreća može zaustaviti.

Kad ne igra, Alcaraz je puno bliži pokazivanju svoje dobi. Pogledajte samo scene slavlja s hvatačima loptica u Parizu - izgleda kao da im je vršnjak. Tu je i spomenuta zaljubljenost u partijanersku meku Ibizu. Kažu da je ono što on zove lošim raspoloženjem za 99 posto čovječanstva čisti osjećaj sreće.

'On je jednostavno vrlo sretna osoba. To se rijetko može vidjeti jer svi imamo loše dane i možemo biti loše raspoloženi. Kod njega to nikad nisam vidio', opisao ga je jednom Daniil Medvedev. Valjda zato i ima šest milijuna pratitelja na Instagramu i još milijun više na TikToku. Zato je i Netflixu bio privlačan za dokumentarnu seriju u kojoj je praćena njegova prošlogodišnja sezona.

A onda na sve to dodajte iznimnu atletiku i dobijete stroj za pobjede. Istodobno, to je onaj isti Carlitos kakav je bio kad se sa 16 godina pojavio na prvim ATP turnirima, a i kakav je bio kad je s 19 godina završio sezonu kao prvi na svijetu. Pristojan, pažljiv, lako dostupan, prizemljen. Kao stvoren za karizmatičnog idola u kakvog se pretvara nakon samo pet punih sezona. Koliko je ostao isti, svjedoči i to da - kad ne trenira u svom kampu u Villeni - i dalje živi u roditeljskoj kući u Murciji, u kojoj ga uvijek čeka njegova soba, unatoč svim zarađenim milijunima.

Tenis počeo igrati sa četiri godine, otkrio ga menadžer s 11

Carlos - za obitelj i prijatelje Carlitos ili Charly - tenis je počeo igrati kad su mu bile samo četiri godine u klubu u Murciji, u kojem mu je otac bio trener i klupski tajnik. Carlos stariji je, inače, u mladosti također igrao, ali je prestao još kao tinejdžer jer mu obitelj nije mogla priuštiti putovanja.

Kad je današnjem svjetskom broju dva bilo 11 godina, otkrio ga je menadžer Albert Molina i nagovorio američku agenciju IMG da potpiše ugovor s mladim igračem, a istodobno ga je upoznao s trenerom Juanom Carlosom Ferrerom. Na challengerima je debitirao 2019., na turniru čiji je vlasnik baš Ferrero. Pogodite koga je dobio u prvom kolu? Tek malo starijeg Sinnera.

Još prije punoljetnosti osvojio je tri challengera, a na ATP Touru debitirao je u Rio de Janeiru sa 16 godina i pobijedio u prvom meču. Sljedeća sezona, 2021., donijela mu je i prve uspjehe te je postao najmlađi igrač koji je nastupao na glavnom turniru Australian Opena, ušao u top 100, a onda ostvario svoju prvu tenisku pobjedu, i to u našem Umagu, koji sigurno zbog toga dobro pamti. Zamislite koja bi poslastica bila kad bismo ga sad doveli na Croatia Open ili ga opet sparili sa Sinnerom, od kojeg je izgubio finale 2022.?

Spektakularan niz u Madridu

No prava eksplozija ipak je stigla 2022. Počelo je trećim kolom Melbournea, uslijedilo je polufinale Indian Wellsa, pa pobjeda u Miamiju... U prvih deset ušao je u travnju te godine, potom u Madridu nanizao Nadala i Đokovića te Zvereva u finalu. Dakle tinejdžer je u tri meča zaredom eliminirao prvu trojicu turnirskih nositelja. Konačno, došao je i US Open, prvi Grand Slam koji je osvojio i koji mu je kao najmlađem u ATP eri donio prvo mjesto s 19 godina, četiri mjeseca i šest dana.

Od tada do danas Alcaraz se stalno vrti među prva tri, četiri igrača ATP liste, osvaja turnire, a poneke i gubi. Od onog prvog US Opena osvojio je po dva Roland Garrosa i Wimbledona i pregršt drugih turnira, ali sada valjda svi očekuju konačno sjedanje na tron, pa onda i lov na mnogima nedostižne rekorde koje je postavio tercet Đoković - Nadal - Federer. Mnogo će ovisiti o ovogodišnjem Wimbledonu, a čeka ga i osvajanje jedinog Grand Slama koji mu nedostaje, Australian Opena. Kako se čini, na tom će putu imati jakog oponenta, talijansku mašinu Sinnera.