U ruskom prvenstvu, nakon povratka nogometu, odigrana su tri kola, a moskovski CSKA, za koji igraju naši Nikola Vlašić i Kristijan Bistrović, u utorak je upisao i prvu pobjedu. Nakon poraza kod lidera prvenstva Zenita uslijedio je remi kod moskovskog Dinama, a onda je u novom gradskom derbiju CSKA svladao Spartak. Oba pogotka za CSKA dao je 22-godišnji Nikola Vlašić. Vlašić je s nova dva gola stigao do ukupno devet pogodaka u sezoni i zasad je prvi strijelac svoje momčadi.

Prvi je postigao jakim udarcem s 22 metra desnom nogom (video pogledajte OVDJE), a drugi nakon kontre i izlaska pred golmana Maksimenka 1 na 1.

'Kod prvog gola bila je to tzv. odskakuša, kako je ja zovem. Taman se odbila pred golmanom, pa je nije mogao dobro kontrolirati. I bolje da nije, hahaha. Prije drugog gola Spartak je dobio crveni karton i jasno, kada su se otvorili, ostalo je više mjesta za kontre. Išao sam 1 na 1, što ponekad i nije jednostavno realizirati. Jer puno češće se kaže da je igrač to promašio nego da mu je golman obranio. Valjda se očekuje da se svaki put iskoriste takve prilike. Eto, ja ovog puta jesam', javio se u srijedu za tportal, između nekoliko razgovora za ruske medije, Nikola Vlašić.

Baš u srijedu o vama je biranim riječima govorio Vedran Ćorluka te je u intervjuu za SN rekao da spadate u sam vrh najboljih igrača ruske lige.

Zbilja prekrasni komplimenti od velikog igrača kao što je Vedran Ćorluka, koji je ujedno legenda ne samo Lokomotiva, već i ruske lige. Hvala mu na tim riječima.

Dodao je Ćorluka i da već sada imate poseban tretman u klubu, jer osim što ste najbolji igrač, imate i puno slobode u igri te da ste gazda momčadi.

Osjetim i ja da me poštuju i cijene, a što mi je potvrdilo i kada sam postao najskuplji transfer u povijesti kluba. No daleko od toga da sam gazda, to moraju biti trener, sportski direktor i predsjednik. A na terenu je svima najveći autoritet legendarni ruski golman, 34-godišnji golman Igor Akinfejev.

Jesu li vam se javili suigrači iz reprezentacije i čestitali na ova dva gola?

Jesu, javili su se i izbornik Zlatko Dalić i ostali suigrači. Javio mi se i Ivan Perišić, ponekad se čujemo i dopisujemo.

Možda vam je otkrio hoće li ostati u Bayernu ili se vraća u Inter?

Ha, ha... Ma nije. Ali siguran sam da će ispasti najbolje za njega.

A kakav imate status kod navijača? Moskva je velika, ali ima i velikih klubova, to jest ljutih gradskih rivala. Prepoznaju li vas navijači na ulici?

Prepoznaju, prilaze, čestitaju. Imam osjećaj da me navijači CSKA vole. Kad god idem u trgovinu ili na kavu, netko mi priđe i kaže 'hvala za igru', što bi kod nas bilo u stilu 'hvala ti što igraš za naš klub'. A takav pristup navijača nisam doživio nigdje. Nisam primijetio da su klubovi kvartovski praćeni, ali ono što jesam je to da u mojoj zgradi, u kojoj živim već dvije godine, pri svakom izlasku vidim neko novo lice. Toliko je zgrada velika da se ljudi u njoj stalno mijenjaju, pa susjede niti ne poznajem.

S dva gola Spartaku sada ih već imate devet na kontu. Što je i vaše najbolje ostvarenje, a i ne baš tipično za veznog igrača?

Istina, da. Ali ja sam si postavio dvoznamenkasti broj kao cilj. Nadam se da ću ga i dohvatiti, imamo još pet utakmica do kraja sezone.

CSKA je trenutno na petom mjestu, a ono drugo, koje otvara vrata Lige prvaka, bježi vam osam bodova. Neće to biti lagan zadatak.

Neće biti jednostavno, ali dok se igra, nadamo se. Imamo još 15 bodova u igri, a vidimo da u svakom kolu kiksa neka od momčadi s vrha.

Koronakrizu ste dobro iskoristili, jer dok su vaši suigrači bili u izolaciji u Moskvi, vi ste trenirali u Splitu pod paskom oca Joška, a svi znamo kakvi su njegovi kapaciteti kada je u pitanju fizička priprema.

Da, trenirao sam svaki dan. Možda će ružno i zvučati, ali meni je ta koronakriza dobrodošla jer nikad nisam imao dva mjeseca za razvojne treninge, za napredovanje. Zbilja se sjajno osjećam jer ništa drugo osim treninga nisam radio, a trenirao sam po tri, četiri sata dnevno.

Je li se možda sestra Blanka priključila kojem treningu?

Nije, došla je tu i tamo pogledati, Ipak ona trenira u svom ritmu, odnosno odrađuje drugačiju vrstu treninga.

U rujnu se napokon okuplja i A reprezentacija. Jer prema planu trebala bi se igrati utakmica Lige nacija protiv Portugala.

Jedva čekam. Iako, dok sam bio mlađi, ponekad bih bio ljutit što bih išao na okupljanje U-16, U-17 reprezentacije. Jer su moji suigrači imali tri, četiri slobodna dana, ili barem lakše treninge, a ja sam išao na 'novu torturu'. Sada pak jedva čekam reprezentativna okupljanja.

Kao mladi igrač osjetili ste što znači igrati za Hajduk. Sada su neki drugi klinci na vašem mjestu, ali rezultati ih baš ne prate.

Baš sam bio tužan što u utorak nisam mogao gledati utakmicu protiv Gorice. Želio sam, ali u to vrijeme igrali smo svoju utakmicu. Ali pogledat ću da vidim kako je to izgledalo. Dok ne vidim, ne mogu komentirati bilo što. Jedino što i bez gledanja znam jest važnost koju je u Hajduku imao Mijo (op.a. Caktaš, koji protiv Gorice nije mogao igrati). I ja se sjećam kada sam kao junior ulazio u prvu momčad, pa nisam bio svjestan kakva je to razlika između juniorskog i seniorskog nogometa. I u prvi tren mi se sve činilo sjajno, ali nakon nekoliko tjedana ta razlika postane jako uočljiva. A sada trener Igor Tudor u momčadi ima jako puno mladih igrača. Za sve njih treba vremena, i oni se trebaju naučiti na tu razliku, kako se nositi s pritiskom. I zato je važno da klub stane iza njih, jer samo se tako mogu ispuniti klupski ciljevi.