Pojava futsal Dinama 2014. obogatila je zagrebačku sportsku i hrvatsku futsal scenu. Navijački decibeli i vješti hakleri udahnuli su novi dah sportski učmaloj metropoli i donijeli dokaz - može se! Klub je nakon prve polusezone treći u Prvoj ligi i nastavlja rasti.

Nezaboravne scene sa Šalate i Cibone ostale su iza Nove 2015. a uslijedila je godina stabilizacije. Klub je napredovao i doveo se do razine da su samo Nacional i Split trenutno evidentno bolji, a na tribinama se profilirala baza od oko 1000 članova koja ovaj klub gura naprijed. Sponzori prepoznaju pozitivan (nikakvog nasilja u 'tvrdom' navijačkom miljeu nema) trend, Dinamo pred bučnom podrškom niti u 1. ligi još nije izgubio niti bod i budžet dozvoljava da su igrači počeli dobijati naknadu za svoj rad.

Potez godine neupitno je dovođenje Matije Capara. Igrač virtuoz povukao je tijekom ljeta iz Alumnusa i dvadesetak iznimno perspektivnih kadeta i juniora koji su prošle sezone igrali finala državnog prvenstva. Ti talenti već popunjavaju seniorske redove, a 'lista čekanja' je bogata. Pokreće se i selekcija najmlađih uzrasta. Doveden je i trener od formata Mićo Martić kojem asistira neumorni kapetan momčadi Matija Đulvat. Dinamo je postao dobro organizirana zajednica velikih apetita, ali hrvatski futsal je jak i ništa se u takvoj konkurenciji ne može dogoditi preko noći.

Momčad? Godina je otvorena teškim porazom od Nacionala u Kupu, a završena karlovačkim trijumfom protiv Rugvice za novo osvajanje 'kupa sjever'. Između su nanizali impresivnu seriju u pohodu na prvu ligu, te u njoj zadržali autoritet pred svojim bučnim navijačima. Na gostovanjima su se lavovi često pretvarali u miševe, ali i to je faza rasta kroz koju se mora proći. Tijekom godine održani su i prvi klupski izbori na kojima je Đulvat svojim funkcijama u klubu kojega je osnovao dodao i onu predsjedničku. Jednoglasno, od strane svih prisutnih članova kluba.

Tribine? Buka ne prestaje, često protivnici odlaze s poštovanjem plješčući ispod tribine s BBB-ima, i za uzvrat dobivaju jednak tretman. Klub mijenja dvorane kako bi se približio navijačima iz svih dijelova grada i okolice, te po utakmici prodaje u prosjeku oko 700 ulaznica. Nije spektakularno, ali je vrlo zadovoljavajuće u našim vremenima i poimanju sporta u Hrvatskoj. I taj faktor je - stabilan.

Uz standardne planove za ojačavanje momčadi klub sanja svoju dvoranu. Lokacija je Velesajam, a cijena okvirnih milijun kuna. No, rentabilnost je neupitna, i ukoliko se pronađe modus financiranja takvog projekta (ideje postoje) klub će dobiti čvrste temelje za razvoj i ostvarenje svojih velikih snova. Za ovu godinu plasman u doigravanje i završnicu kupa, nastavak povezivanja sa zajednicom kroz humanitarne utakmice i člansku 'pupčanu vrpcu', te građenje svog doma na Velesajmu.

2016. počinje gostovanjem u Varaždinu kod 'braće po sistemu Jedan član jedan glas', a završit će... Kako sami zasluže. Hakleri na parketu, arhitekti u Upravi i bučna navijačka garda. Već su pokazali da je pošteniji i romantičniji recept moguć, a sada dolaze još veći izazovi.