Klub osnovan 2010. je pomeo konkurenciju te je nakon prvog mjesta u regularnoj sezoni, naslov potvrdio u doigravanju.

U polufinalu su Brođanke s 2-1 izbacile Trešnjevku, da bi u finalu s uvjerljivih 3-0 razbile Šibenik. U tim utakmicama su prosječno zabijale 95 poena, a prosječna pobjeda iznosila je 31 razlike.

Na trećoj utakmici finala protiv Šibenika, u dvorani Vijuš u Slavonskom Brodu okupilo se čak 2500 gledatelja. Bila je to prva ‘loptačka’ titula za Slavonski Brod, a sezona je okrunjena proslavom na Korzu.

Jedan od najzaslužnijih za veliki uspjeh kluba iz Slavonskog Broda je trener Dražen Rimarčuk s kojim smo popričali nakon sjajne sezone.

Ono što nas je najviše zanimalo jest kako je započeo klub koji je 16 godina nakon osnivanja postao najpozitivnija priča u Hrvatskoj kada je u pitanju ženski sport.

Klub je zajedno sa mnom osnovao Damir Božić te je bio baziran na mlađim kategorijama i radu s djecom od kojih je određen broj stasao u igračice koje su bile sposobne uvesti taj projekt u Premijer ligu. Tamo smo ušli 2015. kada je nositelj bila mlada Mihaela Lazić koja je sada seniorska reprezentativka.

Uspjeh izgleda kao da je stigao preko noći, ali tu se krije 16 godina teškog rada.

Bilo je jako teško jer Slavonski Brod nije studentski grad, budžet nam je u donjem domu Premijer lige, ali smo pronašli neke ‘krađe’ kao što je Kiara Jackson. Mi smo s jednim izrazito uskim rosterom gdje su još Klara Rimarčuk (trenerova kćer op.a.), na tri je bila Edita Poljac, na četiri Lee Stafford i pet Milica Sirovina. Izrazito niska petorka, ali jako dinamična i obrambeno čvrsta. Taj prvi dio sezone gdje smo imali 10-1 je pravo iznenađenje kada se uzme u obzir što su druge ekipe imale’, započinje trener Rimarčuk.

‘Onda je stiglo do pojačanja s dvije igračice koje su igrale Euroligu čime smo došli do toga da smo legitimni kandidat za naslov. Prva polusezona je nešto na što smo jako ponosni. Znali smo da imamo ekipu sposobnu za top 4, ali kada Trešnjevka i Raguza imaju 3-4 puta veći budžet, šire rostere, savez im je dao podršku da igraju Eurokup. Kada se uzme red veličina njihovih budžeta, mi smo bili kao David protiv Golijata tako da sam jako ponosan’, dodaje.

Očekujete li da će iduće sezone biti još teže doći do naslova?

Mi smo digli cijenu našim igračicama pa postoji određena bojazan da odu negdje drugdje. S druge strane, mi bismo trebali imati nešto veći budžet jer kao prvi trebamo dobiti iznos od HKS-a, također nadamo se da će se nakon uspjeha javiti sponzori. To bi nam omogućilo da zadržimo kvalitetu ekipe.

Od čega se inače financira budžet?

Grad financira otprilike 60 %, 25 % dodaje županija, dok su ostatak sredstva Hrvatskog košarkaškog saveza. Imamo najave od nekih sponzora da će se uključiti, do sada to nismo imali, a sada se nadamo da će priča ići u tom smjeru. Cilj je zadržati ekipu koja se iduće sezone može boriti za sami vrh.

Koji je plan iduće sezone osim prvenstva? Uz naslov prvaka, ove ste sezone iz WABA 2 lige izborili promociju i u najviši rang regionalne košarke.

Iduće sezone igramo Eurokup. Tamo su ekipe s još puno većim budžetima. Nakon toga bismo iduće zime igrali WABU gdje su Celje, Partizan, sjajne bugarske ekipe. To je sigurno natjecanje koje je iznad Premijer lige, ali malo ispod europske. To nam je jedan dodatan izazov da prvo paralelno igramo Eurokup i prvenstvo pa WABA ligu i prvenstvo. Puno više utakmica nas čeka.

U finalu, ali i kroz cijelu sezonu su tribine bile pune. Sve je kulminiralo s 2500 ljudi u dvorani na trećoj utakmici finala, proslava na Korzu. U Hrvatskoj i muška košarka često bude jako slabo praćena kada je u pitanju posjećenost u dvorani, kako je došlo do toga da ste privukli toliko ljudi u dvorane? Znamo da je u Hrvatskoj to jako teško i 'većima' od vas.

Osim što bih naglasio da je sustavan rad i zdrava priča, rekao bih da je brodska publika željna vrhunskog sporta s obzirom na to da je mali broj kluba na nekoj ozbiljnoj razini. S druge strane stvarno mislim da smo prezentirali sjajnu košarku koja je zanimljiva svima i tu je rezultat koji je impresivan. Sukus svega je što su se mediji uključili i prepoznali da je nešto kvalitetno. Sve to pozitivno se očitovalo kroz povećanje broja posjetitelja koji je rastao sve do finala. To u finalu je impresionirao sve ljude iz Saveza, ali to nam je i obaveza da moramo i dalje biti jednako dobri.

Znamo da u ženskim sportovima u Hrvatskoj uvjeti nisu idealni, za dolazak do bilo kakvog uspjeha ima puno odricanja.

Financije su najveći problem ženskog sporta apsolutno. Vi morate motivirati djevojke da se bave košarkom nakon što odrastu s novcem koji je ekvivalent ozbiljnim plaćama i mjesečnim naknadama. Imate konkurenciju u svemu oko nas. Ove djevojke treniraju devet puta tjedno, to je ozbiljan program na razini najvećih europskih sportskih kolektiva. Nije to došlo samo od sebe i bilo je potrebno strahovito odricanje. To treba materijalno popratiti jer inače se često dogodi da cure pri prijelazu u seniorski sport odustanu. Jednostavno im nije isplativo.

Hoće li naslov donijeti veći broj novih mladih košarkašica koje će se poželjeti baviti time?

Sve teže i teže je dovući djecu da treniraju. Rekao bih da je komfor zona sve veća, a nivo na kojem mi igramo je jako visok. Djeca su danas u manjem broju spremna na odricanje koje donosi sport. Uvijek ima talentirane djece, ali sve je teže zadržati ih u sportu. Svi koji su spremni trenirati jako puno imaju mogućnost uspjeha.

Nakon regularne sezone Brod na Savi je bio prvi, ali u prvoj utakmici polufinala od Trešnjevke stigao je neočekivani poraz na domaćem terenu. U seriji na dvije pobjede, bili ste na rubu eliminacije, ali ste pronašli snagu da preokrenete seriju. Jeste se nakon prvog poraza uplašili da će propasti velika prilika za naslov?

Nakon 19 pobjeda i pobjede nad Trešnjevke od 22 razlike u regularnoj sezoni, ulazak u taj susret bio je premekan. Mi smo njih na neki način podcijenili te je uz to postojao neki grč. Imamo puno igračica koje nikada nisu igrale polufinale i finale. Čak i iskusnije igračice nisu imale najbolji dan. Taj dan smo imali pet igračice koje su kombinirano za tri šutirale 0/21. To nam se nikada prije ni poslije nije dogodilo. To je bio toliko loš dan, da smo znali da se on ne može ponoviti. Druga i treća utakmica nosile su strašan pritisak, ali tu se vidjelo od čega smo satkani i pokazali smo da smo dovoljno kvalitetni da to možemo proći.

U finalu protiv Šibenika ste zato u potpunosti dominirali.

Šibenik je lagano prošao Zagreb, ali smo znali da u obrani nisu na razini Trešnjevke kada je u pitanju agresija i kontakt igra. Igra čistije i mekše, a tko s nama igra tako, vidi se naša kvaliteta, Vidjeli ste koliko smo poena dali s puno minuta za mlađe. Kada smo ušli u svlačionicu prije prve utakmice, znali smo da u Hrvatskoj ne postoji ekipa koja nas može tri puta pobijediti (finale se igra na tri dobivene op.a.). Nestala je ta psihološka barijera i pokazali smo kvalitetu koju posjedujemo.

Spomenuli ste iduće sezone Eurokup, WABA, općenito viša razina. Koliko će to biti zahtjevno jer tamo vas čekaju klubovi koji su organizacijski i budžetom puno iznad naše lige. Može li Brod na Savi tamo biti konkurentan ili je cilj skupljati iskustvo i dugoročni rast?

Ja ne volim alibije i bježim od njih. Htjeli bismo konkurentni, iako je jasno da teško možemo biti konkurentni Bešiktašu i sličnim klubovima s budžetima preko dva milijuna eura. Ali u tom Eurokupu ima 40-ak klubova od čega se ja nadam da možemo igrati protiv ostalih 30. Ne želim da skupljamo iskustvo, nego da budemo konkurentni pa da ne gubimo ‘nekošarkaškim rezultatima’. Naši prethodnici su skupljali visoke poraze, nadam se da ćemo mi doći makar do jedne pobjede do koje još niti jedan naš klub nije došao zadnjih 10-15 godina.

Za kraj, kakvim biste generalno ocijenili stanje hrvatske košarke?

Tu ima ogroman prostor za napredak. Da ste mene pitali mogu li biti prvi, rekao bih jako teško, ali mogu li dovesti 2500 ljudi rekao bih nikako. Nema što se ne može, to nam je ova sezona pokazala. Treba biti radišan i strpljiv što je danas najtraženija osobina, ali jako rijetka. Trebamo još dodatno naučiti na greškama i rasti iduće godine.

U moru priča o hrvatskom sportu gdje se slušaju razne deprimirajuće poruke i alibiji, Brod na Savi pokazao je da se može napraviti jako pozitivna priča. I to u sportu u kojem je to izrazito teško.

Trener Rimarčuk, njegove igračice i svi ljudi oko kluba su od Broda na Savi napravili jednu od najpozitivnijih priča hrvatskog sporta. Ne sumnjamo da ćemo o svima njima, itekako čuti i u budućnosti.