Sponzor rubrike
Sponzor rubrike
Utorak neće biti važan samo za Bosnu i Hercegovinu u borbi za Svjetsko prvenstvo 2026. Dok se u Zenici igra velika utakmica protiv Italije za izravan plasman na Mundijal, svoju nogometnu sudbinu s jednakom strašću iščekuje i Irak - reprezentacija koja već 40 godina čeka povratak na najveću svjetsku pozornicu.
U završnici baraža sve su reprezentacije istodobno i blizu i daleko od cilja. Bosna i Hercegovina sanja izravan plasman, a Irak se nada prvom nastupu na Svjetskom prvenstvu još od 1986. godine.
vezane vijesti
Na iračkoj klupi od svibnja 2025. sjedi iskusni australski stručnjak Graham Arnold, koji je vrlo brzo donio novu vjeru i stabilnost. Pred njegovom momčadi sada je posljednja i vrlo zahtjevna prepreka - u finalu baraža igrat će protiv Bolivije.
'Prije nego što sam prihvatio ovaj posao, rečeno mi je da je to vjerojatno jedan od najtežih poslova na svijetu. Irak se nije plasirao na Svjetsko prvenstvo 40 godina i to je golem izazov, uz ogroman pritisak jer ovdje živi 46 milijuna ljudi opsjednutih nogometom', rekao je 62-godišnji Arnold za ESPN.
U Iraku se atmosfera Svjetskog prvenstva ne osjeća još od Meksika 1986., no Arnold jako dobro zna koliko jedan takav uspjeh može promijeniti cijelu državu. Upravo je on bio dio australske reprezentacije koja je izborila plasman na Mundijal 2006., prvi nakon dugih 32 godine čekanja.
'Sjećam se koliko je bilo nevjerojatno kada smo se 2005. s Australijom kvalificirali na Svjetsko prvenstvo i kakav je to učinak imalo na cijelu zemlju. U Iraku svi dišu kao jedno i nevjerojatno su strastveni kada je nogomet u pitanju. Tijekom svih godina u kojima sam trenirao ili igrao protiv Iraka, uvijek sam znao da je riječ o vraški jakoj reprezentaciji. Zato se čovjek mora zapitati kako je moguće da ih 40 godina nije bilo na Svjetskom prvenstvu', istaknuo je Arnold.
Potom je objasnio i dio razloga zbog kojih je irački nogomet toliko dugo bio daleko od svjetskog vrha. Među njima su brojni sukobi koji su desetljećima potresali zemlju, ali i političko uplitanje u sport. Posebno se spominje Uday Hussein, sin Saddama Husseina, koji je bio predsjednik nacionalnog olimpijskog odbora i kojega su optuživali za brutalno zlostavljanje sportaša, uključujući i nogometaše.
Nakon američke invazije 2003. godine i pada režima Saddama Husseina, Irak je postupno počeo graditi novu sportsku priču. Velik trenutak dogodio se 2007., kada je reprezentacija osvojila Azijski kup, a sada je ponovno na pragu povijesnog uspjeha - samo ih jedna utakmica dijeli od plasmana na Svjetsko prvenstvo.
'U 10 mjeseci, otkako sam počeo raditi ovaj posao, mislim da sam čak sedam proveo u Bagdadu jer sam želio osjetiti kulturu i razumjeti ljude', rekao je Arnold.
'Ne mogu gotovo nikamo otići i nemam privatni život jer se gdje god dođem odmah okupe ljudi, svi žele fotografiju i trče prema meni. Vidio sam snimke iz Bagdada - ljudi nose zastave, marširaju ulicama i slave. Emocije nakon pobjede protiv Ujedinjenih Arapskih Emirata u polufinalu baraža bile su goleme, ali na kraju utakmice morao sam sve podsjetiti da posao još nije gotov. Ovi igrači imaju nevjerojatnu strast i svi žele uspjeti zbog svoje zemlje', poručio je irački izbornik.
Irak i Bolivija igrat će 1. travnja u 5 sati ujutro po srednjoeuropskom vremenu, a susret će se odigrati na neutralnom terenu u Monterreyju u Meksiku. Riječ je o FIFA-inu interkontinentalnom baražu, a sve utakmice tog mini-turnira igraju se na neutralnim terenima u Meksiku, u Monterreyju i Guadalajari.
