SLUČAJ BONJASKY

Na kraju Glory turnira, Zagrebu ostaje samo sramota!

10.03.2014 u 15:46

  • +10

Remy Bonjasky odlukom sudaca pobijedio Mirka Filipovića

Izvor: Pixsell / Autor: Grgir Zucko

Bionic
Reading

Nakon što je pokupio zvižduke u onom što je trebala biti njegova oproštajna borba, Remy Bonjasky teško da će se više ikada vratiti u Zagreb ili Hrvatsku. Još jednom, naša je publika, a i komentatori, pokazali da nekim stvarima još nisu dorasli

Tako misli psellus, korisnik s portala Tribina.hr, koji je komentirao cijeli Glory turnir koji je ovoga vikenda održan u Zagrebu

'Počeo turnir, ja pred tv-om i gledam. Turnir, ok, radije bih gledao recimo laku, polutešku ili tešku kategoriju kao što bih i radije gledao završni turnir od kvalifikacijskog ali dobro, valjda nešto mora ostati za New York, Chicago, Tokio, Los Angeles, Istanbul, London i ostale gradove gdje se već ti turniri održavaju. Došao sam na svoje s borbom za naslov prvaka u lakoj kategoriji.

Andy Ristie je aktualni osvajač turnira u lakoj kategoriji, na kojemu je u polufinalu pobijedio Giorgija Petrosyana, kojeg mnogi smatraju najboljim 'pound for pound' borcem u kickboxingu. Njegov poraz od Davita Kirije je svakako veliko iznenađenje, a mislim da su svi koji su gledali borbu mogli biti zadovoljni onime što se moglo vidjeti.

I za kraj Filipović i Bonjaski. Ulazak, najave itd itd. Počinje borba. Vrlo brzo sam primijetio da se ono što vidim ne poklapa previše s onime što od komentatora čujem. I to nije prvi put, dovoljno se samo prisjetiti kako smo iz etera slušali usklike oduševljenja za vrijeme onog K1 turnira u Zagrebu prošle godine, premda je već na sam pogled bilo jasno da ono što vidimo, kako od Filipovića tako i od ostalih, samo po sebi ne izaziva neko veliko oduševljenje.

Čak naprotiv... Kada se Hari povukao nakon prve borbe, a nekako sam i slutio da će se to dogoditi, ostatak sam pogledao bez nekog velikog interesa pitajući se čemu ti urlici oduševljenja iz etera. Al dobro, tako valjda mora biti, proizvod treba prodati, a ne da ljudi krenu okretat na druge programe, Filipoviću je to valjda oproštaj pa je bilo razumljivo...

I godinu dana kasnije nešto slično. Ovi pričaju, a ja vidim nešto drugo. Vidim Filipovića kako ide naprijed. Ne nužno očekivano, ali je pred domaćom publikom pa i mora malo. Vidim Bonjaskog kako se uglavnom bori defenzivno. Mislim da sam pogledao valjda barem pedeset njegovih borbi i u većini njih je bio defenzivan. Jednako tako je u većini njih pobijedio. Slušam komentatore i imam dojam da nisu napravili domaću zadaću o Bonjaskom. Ali dobro, valjda tako mora bit...

Pričaju kako Filipović uvjerljivo pobjeđuje. Meni se baš i ne čini tako. Ne pogađa puno, djeluje bolje nego prije godinu dana ili u onoj borbi sa Sefom, ali i dalje tu nema puno kombinacija, idu individualni udarci, pa odmor, pa opet. Ne pogađa puno, dosta promašuje, a Bonjaski i puno blokira (velikog li čuda, uvijek je bilo vrlo teško probiti njegov gard ali to spada u onu zadaću o kojoj sam malo prije...). Bonjaski tu i tamo padne, ali ne zbog udarca. Nebitno.

Filipović izvodi čišćenje koje se ne boduje, komentatorima i dalje nebitno. Bonjaski svaku rundu ima nekoliko čistih udaraca, pravimo se da ih nismo vidjeli. I tako to završava, ovi pričaju kako je Filipović uvjerljivo dobio, ja mislim kako bi mogao biti remi. Na kraju dobio Bonjaski - ok, bili su 'tu negdje' - a i lijepo da se ovaj oprostio s pobjedom. Ali onda je uslijedilo zviždanje...

Nije da sam iznenađen, pamtim pokušaje zviždanja i Vanji Udovičiću kada je proglašen za najboljeg igrača Europskog prvenstva u Zagrebu prije par godina, samo što je onda većina publike počela pljeskati pa su ovi prestali zviždati. Nije da bih trebao biti iznenađen. Ali iz nekog razloga i dalje jesam. Ovo je bila (ili je tako najavljena, a ne bi me iznenadilo da Remy odluči napravit reprizu jer ovo nije odgovarajuće) oproštajna borba trostrukog K1 prvaka i jednog od najboljih boraca u zadnjih dvadesetak godina.

I nakon zadnje borbe mu publika zviždi? Drži oproštajni govorovi mu opet zvižde? Na žalost, još jednom se potvrdilo da ako tražite mjesto s visokom sportskom kulturom gdje će se znati prepoznati tko je što napravio i koliko je bio značajan, Hrvatska nije to.

Nemam se naviku živcirati zbog sporta, ali tada su mi i publika i komentatori digli tlak te osigurali da se osjećam loše. U narednim danima očekujemo salvu uvreda na raznim fb stranicama i slično. Kako to već ide. Recimo to ovako; nakon vrlo loše borbe dvojice penzionera, publika je dočekala priliku da pozdravi jednog od najboljih boraca te vjerovatno i sportaša koji je nabasao u ove prostore. Umjesto toga su pokazali da je Zagreb zalutao na listu lokacija na kojima se ovako nešto održava. Sve skupa, otužno...'