U finalu odigranom po našem vremenu u noći s četvrtka na petak pobijedila je Naomi Osaku, nakon što je Japanka dobila prvi set na valu nervoze svoje suparnice koja je nanizala 22 neisforsirane greške. No, kontraudar je bio ludo dobar, sa završnim setom u kojem je Osaka ostala samo na jednom gemu. Djevojčica iz Toronta, dijete kongoanskih izbjeglica, 85. igračica na svijetu, došla je do vrha. Sigurno ne posljednji put u životu.

'Bio je ovo nevjerojatan tjedan', rečenica je koja nije mogla biti drukčija nakon što je u Montrealu skinula - među ostalima - Sofiju Kenin, Coco Gauff, Elenu Ribakinu i Naomi Osaku. Sljedećeg tjedna njezin će ranking biti 34. U sedam mjeseci skok od skoro 300 mjesta.

Od početka godine sve je mirisalo na sljedeću veliku priču u ženskom tenisu. Pobjeđivala je gdje god je stigla na ITF turnirima, probila se u glavni ždrijeb Roland Garrosa i tamo došla do trećeg kola. Samo oni koji nisu pažljivo gledali i slušali mogli su propustiti ono što se događa. A ona je imala jednostavnu strategiju čak i u Parizu.

'Pretvarala sam se da igram negdje drugdje, ne na Grand Slamu. Kao da je u pitanju tek još jedan turnir na zemlji. Tako skidam pritisak sa sebe, opustim se i dodam još malo svojim udarcima', skromno je govorila.

Pobjeda na pobjedu

Kao najmlađa od četvero braće i sestara koji svi igraju tenis, Mboko je pobijedila skoro sve s kojima se susrela od početka godine. Prethodnu 2024. završila je kao 350. na WTA listi, a prelaskom u 2025. počela je lagano, ma koliko njezini treneri vjerovali u potencijal mlade Kanađanke. Unatoč mladosti, već je imala problema s ozljedom koljena, pa su htjeli izbjeći svaki rizik.

No, dogodilo se nešto što nisu očekivali: pobijedila je u toliko mečeva da je već dosad odigrala više nego ikad. Prvo je nanizala 22 pobjede na ITF World Tennis Touru, trećem rangu ženskog tenisa. Onda je došao prvi poraz, pa još pet pobjeda ali jedan rang više na WTA 125 turniru u Portu. Onda su došli i WTA turniri, uključujući spomenuti Roland Garros. Nakon trijumfa u Montrealu, njezin skor u 2025. je 51 pobjeda i devet poraza.

Samo jedna opcija u mozgu

Victorijin brat Kevin, teniski trener u Torontu, kaže za sestru da čim se probudi 'namjesti' svoj mozak na samo jednu opciju - pobjede.

'Pokušali smo je malo spustiti, govorimo joj da je sasvim u redu izaći na teren i zabaviti se, uživati u tom iskustvu. No ona samo odgovori 'Ne, moram pobijediti'', rekao je u jednom intervjuu prije Montreala.

Najstarija sestra Gracia sjetila se da je kao sedamnaestogodišnjakinja igrala na jednom turniru na kojem je nedostajala igračica, i organizatori su pitali tada devetogodišnju Victoriju želi li igrati. Spremno je uskočila i na koncu se na terenu susrela sa sestrom. Gracia je pobijedila 6-0, 6-0, ali s druge strane je imala protivnicu koja je vjerovala da stvari mogu i drukčije završiti.

Victorijina igra je i danas agresivna, vrlo je snažna i voli držati svaki poen pod kontrolom i diktirati tempo. Pokazuje i veliku raznolikost u igri, kombinira različite udarce. To se najviše pripisuje njezinoj trenerici Nathalie Tauziat, nekad trećoj igračici svijeta, čiji se 'mandat' poklopio s ovogodišnjim Victorijinim uzletom. Kad treba, Victoria može potegnuti i servis od 200 kilometara na sat. Nije stoga iznenađenje da joj je cijeli život najveći uzor Serena Williams.

Učila je od najboljih

No, da bi čak i brže napredovala ispriječile su joj se spomenute ozljede koljena, izazvane brzim rastom, ali i jednim teškim padom na terenu. Veći dio prošle godine provela je u Belgiji u akademiji Justine Henin, nekadašnje prve igračice svijeta. Glavni cilj bio je oporavak, i malo je igrala, i to bez većih uspjeha. Očito, bila je to dobra strategija za eksploziju u 2025. koju je malo tko očekivao.

A put do onoga što sad postiže nije bio lagan ni na drugim frontovima. Otac Cyprien, danas umirovljeni inženjer i majka Godée, knjigovotkinja, izbjegli su iz Demokratske Republike Kongo kako bi se spasili od tamošnjih ratova sredinom devedesetih godina. Nažalost, obitelj je zbog problema s izbjegličkim vizama dugo bila razdvojena, Godée Mboko je živjela u kanadskom Montrealu, a Cyprien u SAD-u, u Sjevernoj Karolini. No, nakon nekog vremena se preselila k mužu, živjeli su nekoliko godina u Sjevernoj Karolini, Victoria je tamo i rođena, ali su otišli u Toronto dok je ona još bila beba. Najmlađa je od četvero djece, svi su bili ili jesu vezani uz tenis.

Victoria je počela igrati kao trogodišnjakinja, i otad je u tom sportu, sve uspješnije. Još 2022. ušla je u svoj prvi WTA ždrijeb, prvo u parovima na Canadian Openu, pa u singlu na Championnats de Granby, ali još nije bila počela pobjeđivati, bar ne n toj razini. Zato je 2022. i 2023. pobjeđivala na W25 turniru u Saskatoonu. Uslijedili su spomenuti problemi s koljenom, i konačna potvrda vrijednosti ove godine.

Što je čeka u budućnosti?

Ne bude li opet ozljeda ili nečeg nepredviđenog, moglo bi biti svašta. Trenerica Nathalie Tauziat je nedavno za kanadski SportNet rekla da joj tenis mora ostati prioritet ako želi dugoročniji uspjeh. U Montrealu je prvi put doživjela da je obožavatelji okruže i traže autograme, i to u tolikom broju da se u svlačionicu uspjela povući tek uz pomoć zaštitara. Ipak je igrala u zemlji u kojoj je odrasla. Ranije je gledala samo šačica ljudi, tijekom turnira su tribine bile pristojno popunjene i na treninzima.

Život joj se mijenja, i donosi nove izazove. Bilo je takvih meteorskih uspona u prošlosti koji su završavali ružnim padom. Sve sada mora pažljivo raditi, pa i planirati nastupe na turnirima. Njezin tim već je kao prioritet najavio posljednji Grand Slam sezone US Open, no Victoria će morati naučiti držati glavu čistom kako bi nastavila istim smjerom. Izvorni plan na početku 2025. bio je da do kraja godine dosegne Top 100, a sada je već debelo nadmašila taj cilj.

'Kad si OK u glavi i u životu, i tenis ćeš igrati dobro', kaže Tauziat. Njihova dosadašnja suradnja upućuje da će nekadašnja šampionka imati mnogo toga naučiti Victoriju Mboko.