Dobro, možda baš i nije bilo tako, ipak je riječ o sportašu. No, vjerojatno je laknulo treneru PSG-a kad su i bez pomoći dojučerašnjeg standardnog čuvara mreže postali prvi francuski klub koji je osvojio UEFA-in Superkup. Luis Enrique je, naime, bio taj koji je preuzeo svu odgovornost da izostavi Donnarummu iz rostera, ne stavivši ga čak ni na klupu. Malo bi se tko usudio napraviti tako nešto u predvečerje velike utakmice, valjda takve stvari Enriquea i čine velikim trenerom.

No, ono što se događalo prethodnih dana i tjedana postalo je možda čak i veća priča od toga tko će osvojiti prvi europski trofej nove sezone. Osnovni okvir prilično je dobro poznat. Nakon što su se pojavile informacije o kontaktima Donnarumme s Manchester Cityjem i Manchester Unitedom godinu dana prije isteka ugovora u Parizu, vodstvo PSG-a presjeklo je stvari istjerivanjem golmana iz svlačionice, i to pred utakmicu koja se igrala u Udinama, u zemlji čije reprezentacije je Donnarumma kapetan.

Oproštaj od navijača

Mediji, ponajprije talijanski, potpuno su poludjeli na ovakav rasplet. Na Apeninima nikome nije bilo jasno kako se itko na taj način može riješiti usluga golmana kojeg smatraju najboljim na svijetu. Luis Enrique je, međutim, bio čvrst, premda nije spominjao transfer kao razlog.

'To su uvijek teške odluke, mogu reći samo dobre stvari o Donnarummi, on je jedan od najboljih igrača na svojoj poziciji, a još je bolji kao osoba. Ali tražili smo drugačiji profil. To je moja odluka', izjavio je za L'Equipe.

Sa svoje strane, Donnarumma se biranim riječima oprostio od navijača s kojima se želi oprostiti i na Parku prinčeva. No, prema upravi i treneru bio je žestok.

'Netko je odlučio da više ne mogu biti dio ove skupine i pridonijeti uspjehu momčadi. Razočaran sam i ogorčen', poručio je, a njegovi agenti čak su najavili tužbu protiv PSG-a zbog eliminiranja njihovog klijenta iz momčadi.

Podržao ga i kapetan

Donnarumma je odmah dobio podršku - ne samo kurtoaznu - i od kapetana Marquinhosa:

'Uvijek je teško, ovdje sam dvanaest ili trinaest godina, vidio sam igrače kojima se to dogodilo prije, ključne igrače, važne, kojima je na kraju prijelaznog roka rečeno da moraju otići. I ja ću jednog dana otići i nadam se da ću to učiniti u najboljim mogućim uvjetima. Jako sam ponosan na ono što smo učinili s Gigiom, i što je on postigao. Ako ostane, otvorit ćemo mu ruke jer ono što je učinio prošle sezone bilo je nevjerojatno. Ako mora otići, zahvaljujemo mu od srca, bio je sjajan vođa tijekom svih ovih godina. Vidjeti Donnarummu kako odlazi bilo bi mi bolno'.

Međutim, moguće da je sve to samo vrh ledenog brijega. Donnarumma, po nekim izvješćima, već neko vrijeme želi otići iz Pariza, po mogućnosti u Premier Ligu. Ovoga puta to neće proći kao kad je bez odšteta, kao slobodno igrač, došao iz Milana u PSG. Na njemu je oznaka s basnoslovnom cijenom, no nema tog iznosa kojega City ne može platiti ako Pep Guardiola zaželi neko pojačanje. Uz mogući odlazak dosadašnjeg golmana Edersona u Galatasaray, teško je i zamisliti bolju zamjenu od Donnarumme, kojega su pokušali privući još prošle godine.

Novi golman u Parizu

U međuvremenu, PSG je iz Lillea doveo Chevaliera za ukupno 55 milijuna eura (fiksni dio i bonusi). Kad nekog igrača klub toliko plati, malo je vjerojatno da mu je namijenio mjesto na klupi, pa ispada da se PSG želio riješiti dosadašnjeg prvotimca i prije nego je eksplodirala dotad tinjajuća priča o Cityju, jer je Luis Enrique tražio promjenu, 'različitu vrstu golmana'. Makar se radilo o igraču koji je s Italijom osvojio Euro 2020, a s PSG-om četiri puta bio prvak Francuske i osvojio Ligu prvaka, s kojim su do prije samo mjesec dana živo pregovarali o produžetku ugovora.

Sada se, u tom kontekstu, govori da Enrique prošle sezone i nije bio toliko oduševljen Donnarummom koliko se javno smatralo, i kako bi se moglo zaključiti iz njegovih toplih riječi tijekom bure koja još traje. Dapače, uvijek su tinjale priče da je španjolski trener i ranije pokušavao naći zamjenu, koju je sad našao u Chevalieru. Jasno, Luis Enrique to nikad nije potvrdio, čak je na sebe preuzimao krivicu kad su u prvenstvu zaredale golmanove greške, uključujući isključenje za neoprezni prekršaj izvan šesnaesterca. No, općenito se smatra da Donnarummine igre u Ligue 1 nisu bile ni blizu onome što je prikazivao u Ligi prvaka.

Problem sudjelovanje u igri nogom?!

Jedna od najvećih primjedbi koje se Donnarummi upućuju tiču se onoga što mnogi suvremeni treneri traže od golmana, pa tako i Enrique: sudjelovanje u pokretanju napada. Talijanski reprezentativac sjajno brani, ali prilično se muči u ulozi koju mu je trener namijenio u stalnoj želji da posjedom i kontrolom igre dominira nad suparnicima. Chevalier je poznat po kvalitetnoj igri nogom, u Lilleu je često bio 11. igrač u polju, sklon izlascima iz golmanskog prostora i vrlo preciznim dodavanjima, pa su ga zato i privukli svojim milijunima.

S druge strane, Donnarummi je ponuđeno produženje ugovora, ali su on i njegov tim bili nezadovoljni ponuđenom plaćom manjom od dosadašnjih 10 milijuna eura. Običnim smrtnicima teško razumljivo, ali takav je svijet suvremenog nogometa. Talijan je stalno isticao da želi ostati u Parizu, ali u medijima se spominjalo da traži 12 milijuna godišnje, pa je iz PSG-a navodno stigao ultimatum: ili potpiši ili traži novi klub. Istaknuta je cijena od 40 milijuna eura, jer Parižani ne žele doći u situaciju da ga dogodine moraju pustiti bez odštete.

Donedavno je u igri bila i opcija Donnarumminog ostanka, pa bi se za 'jedinicu' morao boriti sa Chevalierom, i pritom bi pridošlica iz Lillea bio u prednosti kod Luisa Enriquea, s obzirom da je ispred Talijana u svim statističkim kategorijama. Uz nadolazeće Svjetsko prvenstvo na koje se Italija grčevito želi plasirati, Donnarumma nije mogao dopustiti da sjedi na klupi.

I tu dolazi red na dva kluba iz Manchestera kao najjače aspirante, jer je Chelsea vjerojatno ispao iz igre unatoč početnom zanimanju. ManU već neko vrijeme nije zadovoljan izvedbama Andrea Onane, ali Guardiola i City su na koncu iskočili kao najjači mamac.

Enrique presjekao

A onda je uoči Superkupa Luis Enrique konačno presjekao i jasno pokazao svom dosadašnjem golmanu da na njega više ne računa. Unatoč svim čuđenjima, takvo rješenje je zapravo logično, jer Donnarumma nije tako dobro stajao na tržištu još od sudjelovanja u talijanskom osvajanju titule europskog prvaka. Osim toga, samo mu je 26 godina, a već je iznimno iskusan, i može još godinama biti u punoj snazi.

Kad je prije četiri godine stigao u Pariz, Donnarummi su bile samo 22 godine, već je bio europski prvak i odigrao je 250 utakmica za Milan. Izazivao je divljenje kao možda najbolji mladi golman na svijetu. Tu je reputaciju nastavio graditi i u Parizu, po mnogima je najzaslužniji za osvajanje Lige prvaka. I neka nikoga ne zavaravaju povremene lošije izvedbe u francuskom prvenstvu, i dalje je riječ o izvrsnom golmanu, majstoru za ponekad 'nemoguće' obrane, kojega bi poželjela svaka momčad. Ako ga može priuštiti. A to mogu skoro samo neki od velikih klubova Premiershipa.

Malo je golmana koji su imali tako munjevitu karijeru kao što je slučaj s Gianluigijem Donnarummom. Rođen nadomak Napulju, u Castellammare di Stabiji, sa četiri godine priključio se podmlatku Napolija, za čije je razne selekcije branio punih deset godina. No, već s 14 toliko je obećavao da je potpisao za Milan, uz odštetu od 250 tisuća eura. U to vrijeme za rossonere već je igrao njegov stariji brat Antonio. Sa samo 16 godina prvi je put priključen seniorskoj momčadi, u eri trenera Filippa Inzaghija. S obzirom na godine, čak i za sjedenje na klupi za rezerve morao je dobiti posebno odobrenje saveza da bi mogao potpisati svoj prvi profesionalni ugovor.

Debitirao protiv Reala

Za prvih 11 debitirao je u prijateljskoj utakmici protiv ni manje ni više nego Reala. Kad je prvi put startao kao prvi golman, u finalu TIM Trofeja protiv Sassuola, pokazao je ono po čemu je kasnije postao poznat: u raspucavanju je obranio dva jedanaesterca. I onda je sa 16 godina i 242 dana postao treći najmlađi golman koji je započeo u početnih 11 u jednoj utakmici Serie A. Već tada branio je sjajno, nakon jedne utakmice protiv Atalante Gazzetta dello Sport svoj je izvještaj naslovio s 'Donnarumma činio čuda'. Zato je na kraju godine ušao među 25 najboljih nogometaša svijeta mlađih od 21 godine. I mjesto na golu Milana bilo je zacementirano, a s 19 godina i 49 dana postao je najmlađi igrač Serie A koji je skupio 100 nastupa.

Punih je pet godina, sve do odlaska iz Milana 2021. bio neprikosnoveni prvi izbor na vratima, bez obzira tko bio trener, i bez obzira u kojem natjecanju nastupao, čak i kad je Gennaro Gattuso 2018. doveo Pepea Reinu. Plaća mu je do kraja toga dijela karijere narasla do šest milijuna eura godišnje, uz neobičnu klauzulu: obvezu kluba da njegov brat Antonio bude rezervni golman s plaćom od milijun eura. Nažalost, tih godina Milan nije skoro nikako stizao do trofeja, jedini pehar kojeg su osvojili bio je talijanski Superkup 2016.

I onda je došao rastanak. Kad mu je istekao ugovor u lipnju 2021., bez odštete je prešao u PSG, koji je tada gradio image momčadi superzvijezda. Onako kako je briljirao u Milanu, nastavio je i u Parizu, pa je na kraju godine dobio nagradu Lav Jašin za najboljeg golmana godine. Pritom, ono što je propustio u Milanu debelo je nadoknadio u novom klubu, osvojivši četiri prvenstva, dva francuska kupa, tri nacionalna Superkupa, i na koncu, u eri svog sadašnjeg 'krvnika' Luisa Enriquea, osvojio Ligu prvaka i igrao u finalu ovogodišnjeg klupskog svjetskog prvenstva.

Najbolji igrač Eura

Blistava mu je i reprezentativna karijera, za Azzure je zabilježio 74 nastupa, i tko zna gdje će stati, s obzirom na godine. Nakon 'stažiranja' u U17 i U21 selekcijama, priključio se seniorskoj reprezentaciji, i s 18 godina i 31 danom postao najmlađi startni golman u povijesti talijanskog nogometa. No, začudo, Antonio Conte nije ga zvao na Euro 2016. Gianluigi Buffon, čijim su ga jedinim legitimnim nasljednikom smatrali, bio je čvrsti kralj gola.

Donnarummin trenutak došao je Buffonovim oproštajem 2018. Novi izbornik Roberto Mancini odmah ga je, kao 19-godišnjaka, postavio za prvog vratara, i to je ostao sve do danas. Kako i ne bi, kad je 2020. bio najzaslužniji za senzacionalnu pobjedu na Euru, zbog pandemije odigranog godinu kasnije u čak 11 zemalja. Talijani su kroz grupu prošli bez primljenog gola, a svoju vještinu branjenja penala Donnarumma je prvo pokazao u polufinalu protiv Španjolske, kad je u raspucavanju obranio udarac Alvara Morate, i onda još bolje u finalu.

Tada je na Wembleyu obranio jedanaesterce koje su pucali Sancho i Saka, razbivši engleski san o 'povratku nogometa kući'. Sve što je pokazao bilo je dovoljno da bude proglašen najboljim igračem prvenstva.