Neki nogometaši pronalaze utočište u međunarodnom nogometu, jer im igranje za nacionalni dres daje dodatnu motivaciju koja se, kada je zaista važno, vrlo jasno prenosi na terenu. Odličan primjer za to je Dominik Livaković, piše Marca.

Hrvatski vratar još je jednom pokazao svoju najbolju formu u dresu reprezentacije. Nije mogao spriječiti poraz Hrvatske od Engleske (4:2), ali njegova partija u drugom poluvremenu protiv Tuchelove momčadi održala je Vatrene u igri sve do kasnog gola Rashforda.

Imao je sedam obrana u drugom poluvremenu, kada je Hrvatska bila prisiljena riskirati u obrani nakon što je primila gol Bellinghama. Neke od tih intervencija bile su posebno impresivne, poput obrane O'Reillyjevog udarca glavom nakon kornera i reakcije u situaciji jedan na jedan protiv Spencea u završnici. Livaković je potvrdio zašto je on prvi vratar Hrvatske nakon što je bio jedan od ključnih igrača u njihovom osvajanju trećeg mjesta u Kataru.

"Iskreno, volim velike utakmice, taj nalet adrenalina i atmosferu. Tada sam najkoncentriraniji. Čast mi je igrati za Hrvatsku i nositi hrvatski dres“, priznao je vratar. Međutim, s obzirom na njegov klupski status ove sezone, činilo se da su mu šanse za poziv u reprezentaciju bile smanjene.

'Treba igrati za SP, a ne za Gironu'

Livaković je posuđen Gironi posljednjeg dana ljetnog prijelaznog roka. Njegov matični klub, Fenerbahče, odlučio je pronaći mu novu momčad nakon što je doveo Edersona kao prvog vratara. Stigao je u Montilivi s jasnim ambicijama da se etablira kao neprikosnoveni broj jedan. Međutim, njegovi planovi su se mijenjali kako je sezona odmicala.

FIFA-ina pravila dopuštaju igraču da se registrira za tri momčadi u jednoj sezoni, ali mu dopuštaju da igra samo za dvije. Livaković je stigao u Španjolsku u rujnu 2025., nakon što je već odigrao nekoliko utakmica za Fenerbahče. Míchelov odabir Gazzanige kao prvog vratara navela je Hrvata da preispita svoje planove za sezonu. Bio je svjestan da bi nekoliko minuta igranja za Gironu bilo dovoljno da ga spriječi da ponovno igra do kraja sezone, a potom i na Svjetskom prvenstvu.

Stoga je Livaković čak odbio igrati utakmice Copa del Reyja s Gironom, što je trener Míchel priznao: "On je spektakularan tip, ali ima drugačiji plan i ciljeve od Gironinih. On treba igrati za Svjetsko prvenstvo, a ne za Gironu, i to mi je rekao. Iskren je, a i ja sam. Rekao mi je da ne želi biti ovdje, da želi igrati za drugu momčad jer ako bude igrao za Gironu, neće moći igrati za drugu momčad".

Spas u Dinamu

Prošlog siječnja otišao je iz kluba bez ijedne odigrane minute. Girona je raskinula posudbu, a Fenerbahče je za njega tražio novu. Javio se zagrebački Dinamo, klub u kojem je stekao ime. 

"Bilo je dosta ponuda od drugih klubova, posebno iz Italije, ali već sam u studenom postigao dogovor s upravom Dinama i nijedan drugi klub me nije zanimao. Odluku sam donio i iz sportskih razloga i zbog emocija prema Dinamu“, priznao je Livaković na svojoj prezentaciji.

U četiri mjeseca u Hrvatskoj odigrao je 17 utakmica u svim natjecanjima, a u sedam od njih sačuvao je netaknutu mrežu. Od samog početka etablirao se kao prvi vratar momčadi Marija Kovačevića. To mu je, ako je njegov dolazak bio upitan, donijelo poziv Zlatka Dalića u hrvatsku reprezentaciju za ovo Svjetsko prvenstvo. Sada, nakon početnog poraza od Engleske, Modrić, Kovačić, Gvardiol i društvo morat će se osloniti na Livakovića ako žele ponovno postići nešto značajno na Svjetskom prvenstvu, zaključuje Marca.