Sponzor rubrike
Sponzor rubrike
Hokejaši Medveščaka već neko vrijeme su na 'godišnjem odmoru'. No dok igrači skupljaju snagu za izazove u novoj KHL sezoni, predsjednik 'medvjeda' Damir Gojanović ima pune ruke posla. Osim prikupljanja novca, Gojanović odgovara i na novinarska pitanja, a što je odgovorio novinarima tportal.hr-a, pročitaje u nastavku
Malo ljudi zna da ste bili vrlo dobar igrač. Kada biste vratili vrijeme unazad, mislite li da biste u svojim najboljim godinama mogli izboriti mjesto u jednoj od momčadi KHL-a? Što nedostaje igračima s ovih prostora da sutra postanu dobri kao Joe Sakic, Milan Lučić i drugi? Talent za ovaj sport očito imamo.
'Teško mi je govoriti o sebi, no jedno je sigurno - dao bih sve od sebe, mučio bih se, trenirao, igrao, pokušao se nametnuti da me postave u KHL momčad. Nema uspjeha bez truda i odricanja i to želim da upamte svi mladi igrači, ali i svi mladi ljudi u biznisu, dok gledaju velike zvijezde koje zahvaljujući KHL-u dolaze u Zagreb. Nama nedostaju ledene površine koje mi kao klub ili ja kao Damir Gojanović nemam snagu, ni fizičku niti financijsku, izgraditi i održavati. Automatski s tim nedostaju nam vrhunske škole hokeja, stručni kadar koji radi na razvoju igrača iako svi ovi treneri rade nevjerojatan posao u svojim uvjetima. Treba nam odlazak naših mladih igrača i klinaca na međunarodne kampove i igranje većeg broja međunarodnih turnira. Treba nam novac i treba nam strategija, nacionalna strategija koja će se baviti razvojem sporta i razvojem hokeja.'
Otkada je Medveščak igrao u EBEL-u, odnosno sada u KHL-u, koji je bio najteži (najbolniji) trenutak za klub (ne samo rezultatski, nego općenito, neki incident, problem s financijama, neka tužna sudbina...)?
'Odluka Toma Zanoškog da napusti Zagreb i ode u suparnički klub, odlazak Cheechooa u bolji klub jer ga nismo mogli platiti, ozljeda Mate Mlađenovića u prvoj profesionalnoj sezoni u EBEL-u zbog koje više nikad nije zaigrao, smrt Stevea Montadora... ima ih sigurno jednako kao i dobrih i sretnih trenutaka. Svaki gubitak utakmice je bolan, osobito u posljednjim sekundama utakmice, ali dobra igra momčadi, trud na ledu i najgori i najveći poraz ostavljaju u manje bolnom sjećanju. Mnogi će pomisliti kako je za mene vjerojatno najbolniji trenutak bio završetak igračke karijere Alana Letanga jer su svi vidjeli kako sam plakao kao malo dijete uz onaj led. Plakao sam iskreno i iz srca. No tada me nije boljelo, tada sam plakao od ponosa i sreće što imam priliku poznavati i da sam surađivao s tako velikim čovjekom i igračem.'
Malo mašte... Da Medveščak ima na raspolaganju tzv. neograničeni budžet, kojih pet svjetskih zvijezda iz NHL-a biste voljeli vidjeti u svom klubu? Naravno, tada bi se sve utakmice igrale u Areni?
'Da Medveščak ima neograničen budžet, tada bi prvo izgradio dvije do tri ledene površine u Hrvatskoj, osnovao nekoliko škola za hokej na svim tim klizalištima, odabrao i stipendirao talentirane juniorske igrače kroz odlazak na međunarodne kampove... Osobno ne bih sada, pa ni uopće, odabirao nikakve igrače za svoju 'momčad iz bajke', za to postoji sportski odjel u koji imam potpuno povjerenje. Vjerujem da bi svatko s 'bajkovitim budžetom' složio jednako 'bajkovitu momčad'.
Koliki bi minimalan iznos bio dovoljan za cijelu sezonu, a da se Medveščak sigurno može uključiti u borbu za Gagarin Cup (doigravanje se podrazumijeva)? Poznato je koliki budžet imaju vodeće ruske momčadi, ali zanima nas mišljenje vas kao menadžera.
'Ja nisam sportski menadžer, sebe bih prije svega nazvao entuzijastom. Neki moji prijatelji koji vide koliko se nerviram, ulažem vlastitog novca i vremena, koliko ljudi u mom timu rade i koliko se trudimo, rekli bi 'budalom' prije nego entuzijastom. Vjerujem da već s oko 30 do 40 milijuna eura možete konkurirati za Gagarin. No ne vjerujem da je samo novac bitan, u sportu su bitni i sreća, trud, vjera... Kako bilo, mi tog novca, na žalost, u ovom trenutku nemamo, stoga ja vjerujem u odličan odabir igrača, s kojim se, naravno, ne treba svatko složiti, njihovu srčanost, borbenost i, naravno, u sreću.'
Biste li bili spremni za neku NHL zvijezdu, koja želi doći u Europu, podići kredit ili založiti stan, brod ili nešto slično. Naravno, na to gledam kao na poslovni potez jer biste u slučaju prodaje tog igrača, mogli zaraditi (rizik postoji)?
'Da ste me to pitali prije dvije godine, prije nego li je dolazio Chechoo, sigurno bih odmah rekao DA! Sada bih već razmislio. Tko su zvijezde, zašto trebamo zvijezde, što očekujemo od zvijezda i slična pitanja, uvijek mi se vrte po glavi na klupskim sastancima. Cheechoo je bio ne samo veliko ime, već i velik igrač. Leino je bio veliko ime, ali nije oduševio navijače. Ja sam uživao u njegovoj tehnici, no svima tehnika nije primarna jer navijači žele golove, pobjede... S ovom mlađom momčadi kakvu planiramo i s malim budžetom kojim raspolažemo, sumnjam da ćemo moći razmišljati o imenima ovog ranga. No siguran sam da će među njima biti velikih igrača na njihovim razinama. Za mene je Hedberg bio velik igrač, veliko pojačanje koji je postigao ključne pogotke i isprofilirao se u izvrsnog igrača. Međutim, ono što je važno - u hokeju ne možete puno zaraditi na prodaji igrača. To još uvijek nije sustav poput nogometa ili košarke. Prošle sezone bili smo pametniji negoli prije i na odlascima nekih igrača dobili odštete koje smo iskoristili kako bismo doveli nove igrače na upražnjena mjesta i vrlo sam zadovoljan tim modelom. No, znate mene, nikad ne reci nikad, da vidim kao mogućnost da bi dolazak neke velike, skupe zvijezde pridonio klubu tako što bi privukao sponzore i osigurao mu financijsku stabilnost, da znam da to navijači žele i da će izazvati još veći interes javnosti, svakako bih bio spreman riskirati.'
Inače. predsjednik Medveščaka Damir Gojanović dao je odgovore i na pitanja drugih novinara, a te odgovore možete pročitati OVDJE
