SPORT I GLAZBA

Ima li tko normalan u Dinamu i Hajduku?

  • Autor: Neven Miladin
  • Zadnja izmjena 18.05.2009 13:46
  • Objavljeno 18.05.2009 u 13:07
Dinamo-Nec, Kup UEFA 2008-09

Dinamo-Nec, Kup UEFA 2008-09

Izvor: Cropix / Autor: CROPIX / Robert Belošević

Dok Kelava pjevuši nešto o Torcidi i Splitu u kontekstu suza i seksa, s Poljuda poručuju kako ih baš zanima izvješće delegata o Dinamovoj proslavi naslova. Koloplet neracionalnosti i egocentričnosti po tko zna koji put zapuhnuo je s juga i sjevera prema ljubiteljima domaćeg nogometa

Premda je prvenstvo odlučeno, otrovne strelice na relaciji Maksmir - Poljud i dalje nezaustavljivo odapinju predstavnici 'modrih' i 'bilih'. Možda je to uvertira u Kup, za koji se u Splitu još potiho nadaju da bi mogao stići u njihove ruke, no svemu izrečenome, otpjevanome i učinjenome dosad konačno treba stati na kraj. Ovakvo ponašanje ljudi iz najboljih dvaju hrvatskih nogometnih klubova je sramotno i nerijetko skandalozno.

Godinama domaća javnost nijemo promatra 'rat' koji u ime tko zna čega vode jedni i drugi i zapravo je nevjerojatno da i njima samima nije dosadilo činiti iste stvari iz godine u godinu. Žalbe na suce, priče o kupnji ljudi u crnome i samih utakmica, 'krađama' igrača i koječemu drugome u završnici domaćeg prvenstva pridodane su nove eskapade. Kao da se u pojedinim trenucima jedni ili drugi trude zakomplicirati ionako kompliciranu situaciju.

Dinamo bi se, recimo, definitivno trebao ograditi od Ivana Kelave i njegove pjesmice koja govori o uplakanoj Torcidi, a završava s 'jebi se Splite'. Isprika na takvom rječniku kojem nije mjesto u medijima, ali još manje u proslavi naslova prvaka. Umjesto da se raduje osvojenom naslovu, Kelava je radije izabrao vrijeđanje suparnika koji je ostao za korak ili dva prekratak.

Istina, bilo je sličnih izljeva 'ljubavi' i ranije. I u Maksimiru i na Poljudu, no to ne opravdava baš nikoga. Treba ostati velik i u pobjedi i u porazu, a svjedoci smo da ove sezone ni Dinamo nije velik u pobjedi, a ni Hajduk u porazu.

Iz Splita, istovremeno stižu sarkastične izjave glasnogovornika kluba koji jedva čeka vidjeti izvješće delegata o proslavi naslova. Ima čovjek pravo na to, no nije li puno pametnije odšutjeti tako nešto s obzirom na to da Rossine baklje, Gabrićeva naguravanja, kojekakve psovke drugih nogometaša Hajduka u trenucima pobjeda i poraza. A sve to se dogodilo unazad nekoliko tjedana, pa sumnjamo da se u glavama s Poljuda dogodila kakva kolektivna amnezija.

Na kraju, to što Hajduk ne želi javno čestitati Dinamu na naslovu nije ništa strašno. Naši nogometaši i čelnici klubova imaju jako izražen ego i ako nije po njihovom, onda kao da se i nije dogodilo. To što to nikome ne koristi, čini se, nije uopće njihov problem. Ali je očito problem nesretnika koji se u Zagrebu školuju u vojnoj školi, a samo zbog registracije ST dobili su dobrih batina od nekih luđaka u Dinamovim majicama kojima ništa nije sveto. Slično se dogodilo i petorici zagrebačkih novinara koji su nedavno službeno putovali u Split, no, srećom, divljaci s Hajdukovim šalovima ipak ih u Vodicama nisu uspjeli izvući iz vozila.

I dok lamentiramo o svemu po tko zna koji put, policija zbraja žrtve, igrači tuguju ili se vesele i u oba slučaja pretjeruju, a polako nam se primiče i uzvrat finala Kupa u Splitu. To zapravo znači nove nerede, nove uvrede i novo verbalno ratovanje, nove tekstove, prijave i osude.

Usput rečeno, zanimljivo kako unazad nekoliko tjedana policija nema objava o privedenim huliganima zbog paljenja baklji i sličnih nereda na stadionima. Iako se baklje i dalje pale, svi samo šute i zadovoljno se smješkaju. Ima li to veze s izborima? Procijenite sami!

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi