Semafor na stadionu Corona pokazivao je da je do utakmice ostalo još samo pet minuta i dio gledatelja već je bio krenuo prema izlazima. Domaći Club Santos Laguna trebao je još dva gola za plasman u finale meksičke Clausure i navijači su počeli gubiti vjeru u preokret.

A onda je 'Cepillo' (Četka), kako Oribea Peraltu zovu zbog karakteristične frizure u samo tri minute dvaput pogodio mrežu i Los Guerreros (Ratnici) prošli su u finale prvenstva 2012. Tjedan dana kasnije, osvojili su ga protiv Monterreya, a Peralta je opet zabio odlučujući pogodak.

Rođen u gradiću La Partida nedaleko od puno mnogoljudnijeg Torreona (600 tisuća stanovnika, 1,2 milijuna s okolicom), Oribe je odrastao u tipičnoj siromašnoj radničkoj obitelji. Kaže da mu je u djetinjstvu 'puno toga nedostajalo, ali potpora roditelja nikad nije'. Njegov san bio je postati profesionalni nogometaš, iako se tek kao adolescent pridružio nekom klubu i počeo ozbiljno trenirati. Dotad je igrao na praznim parkiralištima, s ofucanim loptama koje je sam krpao kad bi se probušile.

Jedne večeri obećao je ocu da će ga povesti na Svjetsko prvenstvo i da će on, Oribe, na njemu igrati.

Tata Miguel radio je u tvornici metalnih šipki i zarađivao jedva dovoljno da uzdržava obitelj u kojoj je 'Četka' bio najstariji od četvero braće. Miguel je u mladosti bio saksofonist, ali njegova prava strast bio je i ostao nogomet. Također se okušao na velikom terenu, ali nije uspio dospjeti više od treće meksičke lige – no zato je podržavao snove svog sina koji je, vidjelo se to od najranijih dana, imao talent koji je ocu nedostajao.

Peralte su navijači Santos Lagune iz obližnjeg Torreona. Oribe je nekoliko puta odlazio onamo na probe i svaki put je odbijen, ali nije odustajao. Na kraju je 2003. stigao do profesionalnog ugovora s klubom Monarcas Morelia, ali se ondje nije dugo zadržao – prešao je najprije u Leon, pa u Monterrey i do 2005. je dosegnuo već toliko dobru formu da ga je ondašnji meksički izbornik, Argentinac Ricardo La Volpe, pozvao u reprezentaciju. 'On će biti meksički Ronaldo', izjavio je.

Sljedećih pet godina proteklo je u Peraltinim bezuspješnim pokušajima da ostvari to proročanstvo i dosegne svoj puni potencijal. Tek 2010, kad mu je već bilo 26 godina, postao je igrač kakvog danas Meksikanci znaju i obožavaju. U Santos Laguni, klubu svog djetinjstva, počeo je nesmiljeno zabijati i od tada do danas je postigao impresivnih 79 golova. U 30 nastupa za reprezentaciju zabio je 16 golova.

U međuvremenu je s Meksikom osvojio olimpijski nogometni turnir 2012. u Londonu, gdje je nastupao kao jedan od trojice igrača starijih od 23 godine, na što svaka reprezentacija ima pravo. U finalu protiv Brazila zabio je oba gola za trijumf 2-1 i povijesnu zlatnu medalju za svoju zemlju.

Prije samo dva i pol tjedna Peralta je prešao u Americu, jedan od dva najveća nacionalna kluba (uz Chivas iz Guadalajare). Transfer je bio vrijedan 10 milijuna američkih dolara, što ga čini najvišim u povijesti meksičkog nogometa, a igrač će godišnje zarađivati 2,5 milijuna dolara.

A sada će kao 30-godišnjak doživjeti svoj debi na Svjetskom prvenstvu. Kad se spomene reprezentacija pod nadimkom El Tri, Europljani obično prvo pomisle na Chicharita i Giovanija dos Santosa, ali prava zvijezda ove selekcije je Oribe 'Cepillo' Peralta. Možda nije postao meksički Ronaldo, ali jest igrač na kojem se temelji nada nacije.