Ali ako ste sinoć bili na Poljudu, znate da se dogodilo nešto puno važnije od samog rezultata. Ne zato što je Hajduk pobijedio, nego zato što je u samo devedeset minuta promijenio atmosferu koja ga je okruživala posljednjih tjedana.

Nakon ljeta prepunog neizvjesnosti, promjena, rasprava i afere oko Marka Livaje, pesimizam se gotovo neprimjetno uvukao među navijače. Ne zato što je Žilina bila nepremostiva prepreka. Daleko od toga. Strah nije dolazio iz kvalitete protivnika, nego iz Hajduka. Mnogi su se pribojavali da će najveći protivnik ponovno biti unutarnji nemir, da će momčad sama sebe pobijediti prije nego što utakmica uopće počne, da će nervoza s tribina prijeći na travnjak i da će svaka pogreška otvoriti stare rane i vratiti pitanja koja su posljednjih dana potpuno zasjenila nogomet.

Koliko je atmosfera bila napeta pokazalo se već nekoliko minuta prije početka utakmice. Kada je službeni spiker pročitao ime Gonzala Garcije, dio Poljuda reagirao je zvižducima. Nisu to bili zvižduci upućeni samo treneru koji je tek stigao. Bili su to zvižduci frustracije, sumnje i straha da će se još jedna sezona početi na isti način kao neke prethodne.

A onda se u samo devedeset minuta gotovo sve promijenilo. Garcia nije preko noći promijenio Hajduk. To nitko nije ni očekivao. Ali pokazao je nešto što je možda i važnije od rezultata – pokazao je ideju. Momčad je izgledala organiziranije, agresivnije i mirnije s loptom. Vidjelo se da postoji plan, a navijači će uvijek lakše prihvatiti pogrešku nego izostanak ideje.

Nova lica dala nadu

Posebno je zanimljivo bilo gledati nova lica. Dalisson je odmah pokazao zašto je doveden. Nije postigao samo pogodak, nego je donio energiju, okomitost i hrabrost u igri jedan na jedan. Acapandie je pokazao da može donijeti dinamiku na desnoj strani, Van Hoorenbeeck sigurnost i mirnoću u posljednjoj liniji, dok je cijela momčad djelovala kompaktnije nego što je to često bio slučaj prošle sezone. Pukštas je ponovno izgledao kao igrač koji može nositi vezni red, a Brajković je pogotkom nagradio vrlo zrelu predstavu.

Nije to još savršen Hajduk. Daleko od toga. Žilina nije protivnik na kojem se mogu donositi veliki zaključci. Ali prvi put nakon dugo vremena moglo se naslutiti što trener želi graditi i, još važnije, vidjelo se da igrači vjeruju toj ideji.

Livaja i Garcia kao pokazatelj kluba

A onda je došla 86. minuta. Marko Livaja ustao je s klupe, krenuo prema aut-liniji i Poljud je eksplodirao. Možda je upravo taj trenutak bio najveća pobjeda večeri. Ovacije koje je dobio nisu bile samo pljesak jednom nogometašu. Bile su to ovacije čovjeku koji je posljednjih dana prolazio možda i najteže razdoblje otkako se vratio u Hajduk. Raspravljalo se o njegovoj ulozi, karakteru, odnosu prema treneru, disciplini i budućnosti. Govorilo se više o svemu oko nogometa nego o samom nogometu. Poljud je odgovorio na svoj način: Livaja je i dalje simbol ove momčadi.

Garcia je pritom pokazao mirnoću koju navijači žele vidjeti kod trenera. Nije ga gurnuo u vatru od prve minute kako bi dokazivao autoritet, ali ga nije ni prekrižio kako bi pokazao da je iznad svakoga. Dao mu je minute kada je procijenio da su potrebne, prepustio mu kapetansku vrpcu i poslao poruku da je interes kluba iznad svega. To nije izgledalo kao pobjeda ega, nego kao pobjeda kluba.

Jer Hajduk ove sezone ne smije biti talac nijednog pojedinca, ali jednako tako ne može biti ni najbolji Hajduk bez najboljeg Marka Livaje. Na kraju utakmice Poljud nije pljeskao samo rezultatu. Pljeskao je osjećaju da se stvari ponovno mogu graditi zajedno. Od zvižduka Garciji prije utakmice do ovacija Livaji pri ulasku, pa zatim i pljeska cijeloj momčadi nakon posljednjeg sučevog zvižduka, prošlo je svega devedeset minuta.

To možda najbolje opisuje što je Hajduk sinoć zapravo napravio. Nije pobijedio samo Žilinu, nego vlastite sumnje.

Naravno, nitko ozbiljan nakon jedne utakmice neće govoriti o borbi za naslov ili velikom europskom iskoraku. Pravi ispiti tek dolaze i tek će oni pokazati koliko ova momčad doista može. Ali postoje pobjede koje vrijede više od prolaska u sljedeće pretkolo.

Ova je vratila nešto što se u Splitu posljednjih dana opasno počelo gubiti. Vjeru da je Hajduk ponovno važniji od svih podjela, rasprava i strahova.

A u Splitu je to često najvrjednija valuta od svih.