Veličanstveni uspjeh Stipe Žunića, 27-godišnjeg Zadranina, koji je u Londonu osvojio brončanu medalju u bacanju kugle, možemo reći da se dogodio - spletom sretnih okolnosti.

Naravno, u Londonu ga nije sreća pomazila, već izuzetan spartanski život, te puno odricanja u treninzima i na natjecanjima.

Ali do odluke da se bavi ovom disciplinom, prošlo je dosta vremena.

Jer Stipe Žunić prvo se bavio kickboxingom, u kojem je bio izuzetno uspješan. Bio je svjetski juniorski prvak u kategoriji +89 kilograma. Pobijedio je u 65 od 70 borbi.

>> Veličanstveni uspjeh Stipe Žunića! Uzeo svjetsku broncu

U atletiku je ušao tek 2008. godine, odnosno s 18 godina. I prvo se primio bacanja koplja. Ali nije išlo sve baš glatko. Tehnika mu nije bila dobra, pa ni uvjeti za treniranje i borao je ići na rekonstrukciju ramena.

'U Zadru nije bilo pravog zaletišta, pa sam trčao na podlozi koja je bila tvrda kao beton. Loša tehnika? Da, trener u Zadru nije imao iskustva, pa je došlo do disbalansa mišića. Prednji mišići u ruci bili su mi jači od stražnjih. Zbog toga sam se ozlijedio. Oporavak je trajao godinu i pol. I danas me boli kao i prije operacije, ali sam se naviknuo', otkrio je Žunić, koji se pred kraj 2013. 'prebacio' na kuglu.

'Pri bacanju kugle rade drugi mišići i ništa me ne boli. No za mene bacanje kugla nije novost, trenirao sam je i prije', jednostavno je pojasnio Žunić.

Ipak, ni bacanja kugle skoro nije bilo. Jer jedna operacija, koja je trebala biti rutinska, pretvorila se u bitku za život.

Na laktu su se Žuniću odlomila dva komadića kostiju a liječnici su mu vadili komadiće kostiju.

'Zakomplicirala se operacija lakta u listopadu 2013. Izgubio sam tlak na tri minute, a imao sam samo 23 otkucaja srca u minuti. Bila je potrebna i reanimacija. Uh, jedva sam se izvukao', Žunićeve riječi prenose 24 sata.

Ni tu nije nastao kraj mukama ovog zadarskog atletičara. Jer nakon operacije lakta Žunić je dobio tešku upalu pluća. I tad je vodio bitku za život.

'Izgubio sam čak 20 kilograma. Bio sam na aparatima nekoliko dana, nisam mogao govoriti. Pluća su mi bila u jako lošem stanju. Bio sam opet u opasnosti, ali nekako sam dvaput, nasreću, izbjegao smrt'.

Ipak, vjera a potom i čvrtsa odluka da se posveti sportu doveli su ga do svjetskog trona. A za pohod na koju stepenicu više još ima vremena.