HRVATSKI PUSTOLOVI

Drvena medalja za 800 kilometara kroz divljinu

  • Autor: B. V.
  • Zadnja izmjena 02.04.2012 09:35
  • Objavljeno 02.04.2012 u 09:31
Držeći se preko brzaca

Držeći se preko brzaca

Izvor: tportal.hr / Autor: tportal.hr

Amaterski pustolovni tim 'Ad natura' već drugi put bio je među izabranima koji na vlastitu odgovornost mogu sudjelovati na Patagonijskoj ekspedicijskoj utrci

Tamo gdje kondor počinje opasno kružiti iznad vaših glava čim sjednete da iscrpljeni malo predahnete; tamo gdje se dodiruju Atlantski i Tihi ocean; tamo gdje vam hodački štap propadne do kraja, makar vam se isprva čini da je tlo ispred vas tvrdo, a zemlja suha; tamo gdje divlju rijeku možete preplivati samo ako ste uz nekoga vezani; tamo gdje vas olujni vjetar može podići u zrak dok vozite bicikl; tamo gdje ni istraživači nikad nisu stigli, bili su Darija Bostjančić iz Matulja, Dario Rocco iz Zagreba, Stiven Vunić iz Mošćeničke Drage i Elvir Sulić iz Rijeke.

Kao članovi hrvatskog pustolovnog tima Ad natura oni su sudjelovali na desetoj Patagonijskoj ekspedicijskoj utrci, koju je u Punta Arenasu organizirao Stjepan Pavičić, čileanski Hrvat, koji doduše ne govori hrvatski, ali koji nadasve rado pomaže ljudima iz zemlje svojih predaka.

'U Punta Arenasu ljubazno nam je pomagao i hrvatski konzul u tom gradu Rudi Mijač', kaže Dario Rocco.

Patagonijsku ekspedicijsku utrku još nazivaju i posljednjom divljom utrkom, jer je po svemu jedinstvena.

U osam dana članovi tima Ad natura svladali su što biciklom, što kajakom, što trčanjem, preplivavanjem i penjanjem 800 kilometara, veslajući i Magellanovim prolazom i Beaglovim kanalom.

'Ove godine cilj je bio kod ledenjaka na Beaglovom kanalu, a lani u pustinji, u ugaslom krateru vulkana. U Punta Arenas sudionike utrke trebao je vratiti udoban putnički brod, no umjesto njega, jer je brodar otkazao ugovor, po nas je došao trajekt. Povratak trajektom u Punta Arenas trajao je 40 sati', pripomenuo je Dario Rocco, još iscrpljena izraza u licu.

Za vrijeme patagonijskog pothvata smršavio je osam kilograma. Dosad je vratio četiri.

Samo izabrani timovi, koji se znaju orijentirati, pružiti medicinsku pomoć, voziti i popraviti brdski bicikl, služiti se kartom i kompasom (bez GPS-a i sličnih pomagala!) te veslati u kajacima i po ledenjačkim jezerima i po valovitom oceanu mogu sudjelovati na posljednjoj divljoj utrci skupljajući pritom i uzorke tla i raslinja za znanstvenike.

Uoči utrke svaki tim mora podastrijeti certifikate, no i proći test. Primjerice, prevrnu vam čamce u oceanu, pri temperaturi vode od četiri Celzijeva stupnja, a vi ih morate okrenuti i sjesti u njih za pet minuta; ako to učinite za deset minuta, imate još jednu priliku.

'Ako i u drugom pokušaju ne uspijete ući u kajake dvosjede za pet minuta, bit ćete diskvalificirani i prije početka utrke', objašnjava Dario.

Iz sigurnosnih razloga broj sudionika utrke je ograničen. Lani ih je bilo 15, a utrku su završila četiri tima. Četvrti tim bio je hrvatski.

Ove godine na utrci je sudjelovalo 20 timova, deset je završilo utrku. Prvi je bio britanski, a sedmi hrvatski tim. Utrku nije završio, ilustracije radi, francuski tim, koji je lani bio treći.

Na patagonijskoj ekspedicijskoj utrci natječu se profesionalni timovi te nekoliko amaterskih. Većina tih amaterskih timova nije završila utrku. Hrvatski tim je amaterski. Darija Boštjančić, koja je sa sestrom Iris osvojila Monut Everest, radi kao medicinska sestra, Dario Rocco je ekonomski tehničar, Stiven Vunić privatni ugostitelj, a Elvir Sulić voditelj agencije za pustolovni turizam.

'Na patagonijskoj utrci ne možete sudjelovati ako niste posve spremni i kadri štošta svladati. Stoga i nastupaju ljubitelji pustolovnih utrka u dobi između 30 i 50 godina. Mlađih nema. Nema ni novčanih nagrada. Drvena medalja priznanje je onima koji završe utrku. 'Razumije se', objašnjava je Dario Rocco,

Profesionalni timovi dobivaju nagrade od sponzora.

U Hrvatskoj se pustolovne utrke održavaju od 2000. godine. Sastoje se od trčanja kroz prirodu, gdje ima i nema putova, kako kaže Dario Rocco, vožnje brdskim biciklom i kajakom po dviljim rijekama, moru i/ili jezerima, uz znanje orijentacije.

Dva pustolovna tima, riječko Zagreb osiguranje i zagrebački Jucy postali su najveći konkurenti na domaćem tlu. A onda su se dosjetili, ujedinili snage i već dvaput sudjelovali na najzahtjevnijoj utrci na svijetu. Kao prvi iz ovog dijela jugoistočne Europe!

Dario Rocco i Marko Demšar 2009. su u kajacima postigli rekord: od Prevlake do Savudrije, veslajući uglavnom po otvorenom moru, došli su za rekordnih osam dana, deset sati i šest minuta. Kakav pothvat!
Dario je na to samo nasmijao:

'Za vrijeme te utrke barem s vremena na vrijeme vidite kakav svjetionik ili jarbol u daljini'.

Rekli bismo, Rocco i Demšar imali su društvo za vrijeme jadranskog pothvata. Jer, na patagonijskom, gdje četveročlani timovi svladavaju bespuća, nikoga ne vidite po tri, četiri dana.

Treći put zaredom tim Ad natura neće u Patagoniju, ali kani u Brazil ili negdje u Afriku. Pustolovina im je ušla pod kožu.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi