Nakon što je Belgija u Seattleu razbila SAD 4:1 i izbacila posljednjeg domaćina Svjetskog prvenstva, jedno se pitanje samo nametnulo: hoće li predsjednik FIFA-e konačno reći nešto jasnije o odluci koja je danima tresla nogometni svijet?

Folarinu Balogunu, američkom napadaču koji je u prethodnoj utakmici dobio izravni crveni karton, FIFA je uvjetno odgodila suspenziju i omogućila nastup protiv Belgije. Odluka je izazvala žestoke reakcije jer je došla nakon što je Donald Trump priznao da je osobno zvao Infantina i tražio da se slučaj ponovno razmotri.

Infantino je ranije odbacio tvrdnje o političkom utjecaju, tvrdeći da su FIFA-ina disciplinska tijela neovisna. No nakon američkog ispadanja nije stiglo novo objašnjenje, novi istup ni pokušaj da se zatvori priča koja je otvorila ozbiljna pitanja o pravilima, pritisku i moći u svjetskom nogometu.

BBC je već objasnio obrazac

Zato njegova šutnja nije iznenadila one koji su pročitali analizu BBC-jeva novinara Dalea Johnsona. BBC u tekstu o europskom bijesu zbog Trumpove intervencije piše da je FIFA tek više od 24 sata nakon odluke objavila priopćenje od 871 riječi, ali da ono nije bacilo mnogo svjetla na to zašto je odluka donesena.

Drugim riječima, nogomet je ponovno dobio odluku, ali ne i objašnjenje koje bi uvjerilo javnost.

BBC pritom ističe ključnu stvar: percepcija je u ovom slučaju jednako važna kao i formalna procedura. Odluka nije pomogla bilo kojoj reprezentaciji, nego SAD-u, domaćinu turnira, reprezentaciji zemlje čiji predsjednik javno njeguje blizak odnos s Infantinom.

Zato je BBC napisao jednu od najjačih rečenica cijele afere: odgoda Balogunove suspenzije izgledala je kao ‘predsjedničko pomilovanje’.

To je rečenica koja objašnjava zašto se od Infantina očekivala reakcija nakon američkog ispadanja. Ne zbog poraza SAD-a, nego zbog dojma da je FIFA u najosjetljivijem trenutku turnira otvorila vrata presedanu koji će teško zatvoriti.

'Nogometu se samo kaže da to mora prihvatiti'

BBC je u istoj analizi upozorio i na širi problem Infantinove FIFA-e: nedostatak transparentnosti. Johnson piše da je slučaj Balogun dio istog obrasca u kojem se odluke komuniciraju bez jasnog obrazloženja, a nogometu se zapravo samo poruči da ih mora prihvatiti.

U tome je ključ Infantinove šutnje.

Nakon što je Belgija izbacila SAD, najopasniji mogući scenarij za FIFA-u nestao je s terena. Balogun nije odlučio utakmicu. Nije zabio pobjednički gol. Nije postao simbol političko-nogometnog skandala koji je preokrenuo nokaut-utakmicu Svjetskog prvenstva.

Belgija je sve riješila uvjerljivih 4:1.

Ali time nisu nestala pitanja. Zašto je Balogun smio igrati? Zašto je odluka donesena baš tako? Zašto javnost nije dobila uvjerljivo objašnjenje? I koliko je, u stvarnosti, težio Trumpov poziv Infantinu?

Infantino na ta pitanja nakon utakmice nije odgovorio. A BBC je zapravo objasnio zašto ne mora.

Zašto se Infantino ne boji?

Europa može biti bijesna, UEFA može govoriti da je FIFA ‘prešla crvenu liniju’, bivši treneri poput Jürgena Kloppa mogu upozoravati da to ‘dovodi sve u pitanje’, ali Infantinova moć ne počiva na europskom odobravanju.

BBC podsjeća da FIFA ima 211 članica i da svaka ima jedan glas. Za pobjedu na izborima treba 106 glasova. Infantino, prema toj analizi, već ima podršku Južne Amerike, Afrike i Azije - ukupno 111 glasova.

U prijevodu: europski bijes može biti glasan, ali ne mora biti presudan.

Zato Infantinova tišina nakon ispadanja SAD-a govori puno. Ne zato što je morao komentirati američki poraz, nego zato što nije morao objašnjavati ni skandal koji je taj poraz pratio.

Belgija je na terenu ugasila američki san. Ali nije ugasila dojam da FIFA ostaje dužna odgovore.

Infantino ih zasad ne daje.