U noći s utorka 31. ožujka na srijedu 1. travnja, u 2 sata po srednjoeuropskom vremenu, Hrvatska će u Orlandu na Floridi igrati prijateljsku utakmicu protiv peterostrukog svjetskog prvaka, Brazila. Pridodamo li tome da je Hrvatska na posljednja dva SP-a osvajala medalje, srebrnu u Rusiji 2018., te brončanu u Kataru 2022. godine, bez previše dileme taj ogled možemo nazvati spektakularnim.

Tim prije što će momčad koju sada vodi Carlo Ancelotti tražiti osvetu za ispadanje u četvrtfinalu na posljednjem Mundijalu. A jedan od brojnih junaka tadašnjeg hrvatskog slavlja, do kojeg se stiglo raspucavanjem s 11 metara bio je - danas 31-godišnji Bruno Petković, strijelac izjednačujućeg gola u 116. minuti, kada je uz pomoć Marquinhosa svladao Alissona.

Za ovaj ogled u Orlandu, Petković nije dobio poziv, ali s pretpozivom jasno je da je i dalje na Dalićevom radaru. Zapravo, čak da je poziv i stigao za ove oglede, s njih bi morao izostati, jer Petković je na rehabilitaciji.

'Da, imam manju ozljedu kvadricepsa. Osjetio sam zatezanje na jednom treningu, kada smo izvodili penale. I trebao bih sveukupno pauzirati 15-ak dana. Taj se rok polako primiče kraju, osjećam se sve bolje, tako da bih se trebao vratiti na terene za zadnjih sedam kola', javio se Bruno Petković ekskluzivno za tportal.

Nego, čim netko spomene Brazil, jasno je da se svi sjetimo Oršićeve asistencije i vašeg gola? Kakve emocije budi kod vas taj gol?

Sigurno da je velika stvar, čak i s nekim vremenskim odmakom. Istina, ne može se usporediti s osjećam u onom trenutku, kada sam ga zabio, ali sada opet kada pogledam u nazad, znam koliko je taj gol bio velik. I sigurno da mi je veliki ponos i čast što sam ga uspio zabiti, što sam razveselio sebe, suigrače, izbornika i – vjerujem, cijelu Hrvatsku.

Zapravo ste ispisali povijest?

Zbilja mi je to bio neopisiv osjećaj u tom trenutku. Uvijek miga se drago prisjetiti.

Pretpostavljam da taj gol spada u kategoriju najdražih?

Najdraži i najveći.

U Orlandu bi mogao zaigrati i vaš 'prijatelj' Marquinhos, jer je na Ancelottijevom popisu?

Ha, ha… Žao mi je što ga neću sresti. Ma, šalim se. Nema potrebe da sada njega spominjemo u tom kontekstu. Znam samo da je ovo, iako je prijateljska utakmica, zapravo bitna. To su zadnji ispiti pred svjetsko prvenstvo. Igram protiv jednog od favorita na svjetskom prvenstvu, strašne momčadi. I sigurno je da je važno da se Hrvatska prezentira u dobrom svjetlu.

Posljednju utakmicu za Hrvatsku odigrali ste u listopadu 2024. godine. Nema vas dugo u najdražem dresu?

Iskreno, bolje da se ne vraćam i ne podsjećam na taj period, jer išao sam iz ozljede u ozljedu. Ali, dâ, prošlo je dosta vremena. Naravno da mi je žao što nisam bio mogao participirati.

Jeste li kroz taj period bili u kontaktu s izbornikom?

Čuli smo se, nekoliko puta. I praktički mi je izbornik potvrdio ono o čemu ja razmišljam. Rekao mi je da je sve na meni. Ako se pokažem u dobrom svjetlu, i ako svojim igrama u klubu pokažem da ću moći pomoći reprezentaciji, da ću biti tamo. Svjestan sam da sve ovisi o meni. I pripremit ću se maksimalno da budem od koristi reprezentaciji i da budem na svjetskom prvenstvu.

Na sreću svih ljubitelja nogometa u Hrvatskoj, kvalifikacije su odrađene vrhunski, te ćemo Hrvatsku gledati po sedmi put na Mundijalu. Kako ste vi doživjeli taj kvalifikacijski ciklus?

Inače je Hrvatska imala manjih ili većih problema, znalo se zakomplicirati. Ovaj put dečki su to sve odradili stvarno besprijekorno. Suvereno su prošli skupinu. I nadam se što više takvih kvalifikacija u budućnosti. Jer Hrvatska ima kvalitetu. Bez obzira na to što se često spominje smjena generacije, to što su momci napravili zaslužuju sve pohvale. I ja, kao netko tko je bio samo promatrač, mogu im zahvaliti na tome što su nam donijeli toliko veselja.

Spomenuli ste smjenu generacija, ali za ove mlade koji dolaze – poput Vuškovića, obojice Sučića, Baturine, nadamo se i Gvardiolu – kao da je 10. turnir pred njima, a ne premijerni?

Ja se tome jako veselim. I nadam se da ćemo ove sve igrače koje ste spomenuli gledati desetak i više godina. Talenta nam nikad nije falilo. Zapravo, siguran sam da će ovi koji dolaze, biti nositelji reprezentacije još godinama. Bitno je da se nastave razvijati u pravom smjeru i da zadrže ovaj nivo koji je započela generacija s Lukom Modrićem na čelu.

Naravno, još je prerano najavljivati turnir, ali kako vam se čini skupina s Engleskom, Ganom i Panamom? Kažu mnogi – najteža skupina?

Sigurno da je skupina teška. Ali mislim, kad bi pogledali unazad, posebno na turnire gdje je Hrvatska radila velike rezultate, svaka također bila teška. Ali jednako sam siguran, da Hrvatska posjeduje kvalitetu i da je spremna napraviti dobar rezultat. Naravno, treba ići utakmicu po utakmicu, ne treba stavljati prevelike ciljeve na teret igrača, ali na temelju svega onoga što smo postigli prije i na temelju kvalitete u našoj reprezentaciji, uz sve ostalo što nas krasi, zajedništvo, požrtvovnost, borba jednih za druge, nadam se da ćemo razveseliti naciju još jednom.

Ovim uvrštavanjem na popis igrača s pretpozivom izbornik Dalić je dao do znanja da ste i dalje u konkurenciji, ali da sve ovisi o vama, odnosno igrama u Kocaelisporu. Koliko ste zadovoljni svojim izvedbama, brojem golova…. Zapravo cjelokupnim odlaskom u taj klub?

Iskreno, nakon nekih početnih nestabilnosti, čak se i klub stabilizirao, počeli smo igrati dobro, ostvarivati pozitivne rezultate. Nisam nikad sebe gledao kroz individualni učinak, ali sam uz dobar početak, ali i neke sitne ozljede koje su me omele na tom putu – očekivao sam više od samoga sebe. Naravno. Ali nastavljam raditi i nadam se da ću se u posljednjim utakmicama dokazati i pronaći svoje mjesto u momčadi.

Kocaelispor je trenutačno osmi u turskom prvenstvu, ali klubovi iz gornjeg doma bodovno su vam dosta odmakli. Zadovoljava li to vaše ambicije, jer s Dinamom ste osvajali naslove, igrali Ligu prvaka?

Normalno je da uvijek želim viša i da uvijek želim bolje, biti konkurentan i boriti se za najveće stvari. To je moja ambicija. Nekad u datom trenutku, u nekoj datoj momčadi, možda nisi adekvatan. Ali primarno znam, kako i moj, vjerujem, odlazak na svjetsko prvenstvo ovisi o mojim igrama, tako ovisi i sve ostalo. Siguran sam da jedini put kojim ja moram ići jest da moram raditi što više i što bolje, i da to na terenu donosi bolji rezultat. A samo tako mogu ostvariti svoje, što individualne, što klupske ciljeve. Prema tome, jedino se trebam fokusirati na svoju izvedbu, kako bi ona bila maksimalna kada je najpotrebnije.

Stignete li pratiti HNL? Dinamo je praktički osvojio naslov prvaka.

Pratim, pogledam većinu Dinamovih utakmica. Stvarno su suvereno osvojili naslov. S time da u proljetnom dijelu prvenstva igraju i jako dobro. Trebalo im je vremena, jer puno je novih igrača. Zadnjih godina možda je letvica bila postavljena malo previsoko, što se tiče Europe. Ali kažem, s obzirom na velik broj novih igrača, zapravo je i teško bilo očekivati nekakav veliki rezultat u Europi. U HNL-u su suvereni, jako mi je drago što će osvojiti prvenstvo, jer znam da će to klubu jako puno značiti.

Međutim, sada dolazimo do jednog problema. Nekad je Dinamo imao puno više reprezentativaca, sada tek jednog, iako je Livaković zapravo igrač Fenerbahčea. Na pretpozivu su tek dvojica, Dion Drena Beljo i Luka Stojković?

Iskreno Dinamova je momčad tek u stvaranju. I teško je za očekivati da će takva momčad odmah imati igrača koji će raditi razliku na reprezentativnom nivou. Ali sigurno da Dinamo ima kvalitetu koja će isplivati za godinu, dvije. Možda čak i ranije. Dion (op.a. Beljo) stvarno jako dobro igra, zabio je puno golova, posebno u nastavku sezone. Luka (op.a. Stojković) je ekstreman talent, koji bi mogao ubrzo postati standardan dio reprezentacije. Barem se nadam da će se tako razviti. Ima sve predispozicije, s time da nije jedini. Imaš još igrača koji će nadoći. Ponavljam, momčad je bila u tranzicijskom razdoblju, tražila se dosta u prvom dijelu, ali talent će vrlo brzo isplivati.

Iznenađuje li vas Stojkovićeva 'eksplozija', kada znamo da je u zimskom prijelaznom roku iz Dinama skoro prodan u Ujedinjene Arapske Emirate?

Iskreno, jedino što mi je u cijelom tom slučaju bilo čudno jest što je ponuda izašla u javnost. I da su ljudi pomislili kako će on to prihvatiti i otići tamo. Luka je igrač i karakter, natjecateljski, i koji uvijek daje cijelo sebe i koji ima puno toga pokazati i na puno višem nivou. Bez obzira na njegove amplitude kojih je bilo u prvom dijelu sezone, i svega onog što su medijski dogodilo zbog mojih izjava, ali to je momak koji sada igra odlično. I koji će biti Dinamov nositelj idućih godina.

Među onima koje se donedavno žestoko kritiziralo, a sada – dijametralno suprotno - jako hvali jest i Gabriel Vidović, koji je u Dinamu igrao u sezoni 2023/24, kada je također zabio neke važne golove.

Svaki mladi igrač, jer on je još uvijek mlad iako se to stavlja pod tepih, u toj se dobi još formira. A on je dobio veliku odgovornost, dali su mu i 'desetku' na leđa. To nije lagano, posebno ne u Dinamu. U nekim trenucima, gdje imaš pritisak iz vana, gdje rezultati i igre nisu bile na nivou… Ali čim igrač dobije veću minutažu i čim osjeti povjerenje od trenera i kluba, počne pružati bolje parije i prezentirati ono što se od njega očekuje. Sigurno da je Vidović odličan momak, radnik, a njegova kvaliteta je izašla na vidjelo u ovom drugom dijelu.

Znamo da ste u dobrim odnosima s Markom Livajom. Prije nekoliko dana je izjavio kako je već tri puta prihvaćao Hajdukove uvjete, ali da još uvijek nije produžio ugovor.

Ne mogu previše komentirati, kada ne znam situaciju. Čuo se jesam s njime, ali nismo previše ulazili u dubioze toga. I zato ne mogu komentirati nešto u što nisam upućen. Zbilja ne znam kakva im je situacija u klubu. Marko je top igrač, sigurno da ima puno toga još dati hajduku i hrvatskom nogometu, kroz HNL.